1              Poslovni broj: Kž-94/2020-3

Poslovni broj: Kž-94/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Marice Šćepanović i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sonje Čule, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika T. V., zbog kaznenih djela iz članka 199. stavka 1. i članka 98. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice M. D. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja broj K-519/2019 od 26. studenog 2019., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba privatne tužiteljice M. D. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu temeljem članka 452. točke 3. (pravilno je trebalo navesti članka 452. točke 5.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje u tekstu: ZKP/08) protiv okrivljenika T. V. odbijena je optužba da bi počinio dva kaznena djela u stjecaju i to jedno kazneno djelo uvrede iz članka 199. stavka 1. KZ/97 i jedno kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 98. KZ/97.

Po članku 149. stavku 3. ZKP/08 odlučeno je da je troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 dužna platiti privatna tužiteljica.

Protiv navedene presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica po opunomoćenici A. M., odvjetnici u S. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda "nakon izvida cjelokupnog prekršajnog spisa preinači, podredno ukine" te da se predmet vrati na novo suđenje pred drugim sucem pojedincem.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba privatne tužiteljice je neosnovana.

Privatna tužiteljica žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali u žalbi nije pravno označila o kojoj povredi se radi niti obrazlaže na koji način bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

Ispitujući presudu suda prvog stupnja povodom žalbe privatne tužiteljice, a po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, koje sadrži citirana odredba.

U žalbi se ističe da privatna tužiteljica osporava pravomoćnost presude Prekršajnog suda u Sinju broj 1-1-313/2012 od 18. veljače 2013. Naime, da je u tom prekršajnom postupku privatnu tužiteljicu zastupala ista opunomoćenica, koja je u prekršajni spis dostavila punomoć za zastupanje te da je u podnesku izričito zatražila da se njoj dostavljaju sva sudska pismena umjesto M. D. (koja je u tom postupku bila okrivljenica), ali da nikada u tom postupku nije dobila niti jedno pismeno.

Suprotno navodima žalbe, ovaj sud se ne može upuštati u osnovanost žalbenih navoda okrivljenice glede eventualnih propusta Prekršajnog suda u pogledu dostave pismena opunomoćenici privatne tužiteljice (u tom postupku okrivljenice). Naime, sudu prvog stupnja je od strane Prekršajnog suda u Sinju dostavljena pravomoćna presuda broj 1-1-313/2012 od 18. veljače 2013., a koja je postala pravomoćna 22. siječnja 2014.

Upravo polazeći od navedene pravomoćne presude Prekršajnog suda u Sinju, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je okrivljenik već osuđen u odnosu na događaje iz privatne tužbe pa da optužbu u odnosu na okrivljenika treba odbiti za oba inkriminirana kaznena djela temeljem članka 452. točke 5. ZKP/08, iako se sud pogrešno poziva na odredbu članka 452. točke 3. ZKP/08. Kako sud glede osnova za donošenje odbijajuće presude, odnosno da je okrivljenik za isto djelo već pravomoćno osuđen, daje jasne i neproturječne razloge to navedena pogreška ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

Dakle, i po ocjeni ovog suda ponovnim suđenjem okrivljenika bilo bi narušeno načelo ne bis in idem iz članka 12. stavka 1. ZKP/08, kojom odredbom je propisano da nitko ne može biti ponovno kazneno progonjen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska presuda.

Isto tako sud ispravno navodi da je zabrana načela ne bis in idem sadržana i u članku 4. protokola broj 7. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kojom odredbom je propisano da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države.

Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je okrivljenik u vezi istog događaja i za iste radnje koje su u opisu kaznenih djela za koja se tereti u ovom postupku već pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku, kao i privatna tužiteljica te N. V. V. i to zbog međusobne verbalne prepirke glede neriješenih imovinsko pravnih odnosa, a potom i međusobnog fizičkog sukoba, navodi žalbe nisu doveli u pitanje pravilnost utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja.

Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda suda prvog stupnja pobija, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja, u suglasju sa člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 18. veljače 2020.