- 1 -              Rev 1825/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1825/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća, i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB ..., iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D. M., protiv tuženika U. d.o.o. za komunalne djelatnosti i graditeljstvo, OIB ..., V., koga zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-733/17-2 od 2. svibnja 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-167/17-6 od 18. svibnja 2017., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba kojom je zatraženo da se utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđeno je prvostupanjsko rješenje te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske odluke te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

 

Presuda je ispitana sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident određeno ne navodi niti obrazlaže bitne povrede odredaba parničnog postupka koje da je počinio sud u pobijanoj odluci stoga sukladno čl. 386. ZPP ovaj sud razloge koji nisu obrazloženi nije uzeo u obzir.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tuženik 3. siječnja 2017. donio odluku o otkazu ugovora o radu,

 

- da je tuženik preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom na adresu tuženika poslao odluku o otkazu, da je dostavljač Hrvatske pošte prilikom dostave 4. siječnja 2017. naznačio na povratnici da primatelj odbija primiti pošiljku,

 

- da je tuženik nakon primitka takve povratnice sukladno čl. 102. Pravilnika o radu tuženika od 15. siječnja 2015. prema kojem ako se dostava otkaza putem dostavljača ili preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom na adresu radnika ne može izvršiti, otkaz će se izvjesiti na oglasnu ploču poslodavca, te će se po proteku tri dana od dana oglašavanja smatrati da je dostava uredno izvršena,

 

- da je u konkretnom slučaju sukladno čl. 102. st. 2. Pravilnika o radu tuženika dostava odluke o otkazu tužitelju izvršena 9. siječnja 2017.,

 

- da je tužitelj znao što je u pošiljci koju je odbio primiti jer mu je 2. siječnja 2017. direktor rekao da ne dolazi na posao jer je dobio otkaz,

 

- da je tužitelj odluku o otkazu primio 9. siječnja 2017., te je zadnji dan roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava bio 24. siječanj 2017.,

 

- da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio 14. veljače 2017., koji dan je izvan proteka roka od 15 dana od dostave odluke o otkazu predviđenog čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR),

 

- da je tužitelj podnio tužbu 14. ožujka 2017.

 

Prvostupanjski sud je rješenjem odbacio tužbu kao nepravovremenu, a drugostupanjski je sud potvrdio takvo rješenje uz obrazloženje da je tužitelj propustio prekluzivni rok od 15 dana propisan odredbom čl. 133. st. 1. ZR.

 

Prema čl. 133. st. 1. ZR određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom mu je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava te ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika za zaštitu prava ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštiti povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

 

Budući da je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da je tužitelj odbio primiti pošiljku odnosno odluku o otkazu ugovora o radu te je poslodavac sukladno čl. 102. st. 2. Pravilnika o radu izvjesio odluku o otkazu na oglasnu ploču poslodavca, smatra se da je dostava odluke o otkazu uredno dostavljena radniku, ovdje tužitelju, 9. siječnja 2017.

 

Obzirom da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio 14. veljače 2017., što je izvan roka predviđenog čl. 133. st. 1. ZR, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbe materijalnog i procesnog prava ocijenivši da je tužba nepravovremena i odbacili tužbu sukladno čl. 133. ZR u vezi s čl. 282. st. 1. ZPP.

 

Revident ističe da je poslodavac dostavu odluke o otkazu trebao obaviti primjenjujući odredbe čl. 144. ZPP, a ne čl. 102. Pravilnika o radu tuženika, a sve sukladno čl. 9. st. 3. ZR koji određuje da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako zakonom nije drugačije određeno.

 

Treba istaknuti da je čl. 132. ZR određeno da se na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz čl. 133. ZR primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojima je uređen parničnog postupka, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Budući da je, u konkretnom slučaju, postupak dostave uređen Pravilnikom o radu tuženika, poslodavac je sukladno čl. 132. ZR na dostavu predmetne odluke o otkazu pravilno primijenio odredbu čl. 102. Pravilnika o radu.

 

Na ustrajanje revidenta da treba primijeniti povoljnije pravo za radnika jer tako određuje čl. 9. st. 3. ZR treba reći da se navedena odredba odnosi na pravo iz radnog odnosa, dok se u ovoj situaciji radi o procesnim pravilima koja uređuju način dostave odluke o otkazu odnosno odluka o pravima iz radnog odnosa (na koja prava iz radnog odnosa misli zakonodavac kada govori o primjeni povoljnijeg prava u čl. 9. st. 3. ZR).

 

Revizijski navodi koji se svode na osporavanje činjeničnih utvrđenja su navodi koje ovaj sud sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije ovlašten razmatrati.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi čl. 400. ZPP.

 

 

 

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

 

 

Zagreb, 18. veljače 2020.