- 1 -              Rev 2019/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2019/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. d.o.o., iz V. G., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1056/17-2 od 22. svibnja 2018. kojom je dijelom potvrđena a dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1/2006-76 od 8. svibnja 2017., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1056/17-2 od 22. svibnja 2018. u dijelu pod stavkom II i stavkom III izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.               Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. D. koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku A. d.o.o., V. G., OIB ..., da tužiteljici M. D., Z., OIB: ..., isplati iznos od 23.382,06 kn sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 4.009,70 kn od 16. siječnja 2003. pa do isplate,

- na iznos od 1.728,70 kn od 16. veljače 2003. pa do isplate,

- na iznos od 2.907,70 kn od 16. ožujka 2003. pa do isplate,

- na iznos od 3.254,15 kn od 16. travnja 2003. pa do isplate,

- na iznos od 3.511,99 kn od 16. svibnja 2003. pa do isplate,

- na iznos od 4.402,06 kn od 16. lipnja 2003. pa do isplate,

- na iznos od 2.775,96 kn od 16. srpnja 2003. pa do isplate,

- na iznos od    791,80 kn od 16. kolovoza 2003. pa do isplate, po stopi  određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate za period od 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

 

II.               Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 16.562,50 kn u roku od 8 dana.

 

III.               Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kn."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1/06-76 od 8. svibnja 2017. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u zahtjevu za isplatu bruto iznosa od 23.382,06 kuna.

 

              II.  Djelomično se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1/06-76 od 8. svibnja 2017. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 23.382,06 kuna sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, te pod točkom II. izreke, i sudi:

 

              „1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 23.382,06 kuna sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, i to

- na iznos od 4.009,70 kn od 16. siječnja 2003. do isplate,

      - na iznos od 1.728,70 kn od 16. veljače 2003. pa do isplate,

      - na iznos od 2.907,70 kn od 16. ožujka 2003. pa do isplate,

      - na iznos od 3.254,15 kn od 16. travnja 2003. pa do isplate,

      - na iznos od 3.511,99 kn od 16. svibnja 2003. pa do isplate,

      - na iznos od 4.402,06 kn od 16. lipnja 2003. pa do isplate,

      - na iznos od 2.775,96 kn od 16. srpnja 2003. pa do isplate,

      - na iznos od    791,80 kn od 16. kolovoza 2003. pa do isplate, po stopi  određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate za period od 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

              2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.100,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

              3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 16.562,50 kuna kao neosnovan“.

 

              III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna, u roku od 8 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom II stavkom III izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju tuženika.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati. Ovo stoga što pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži jasne i potpune razloge o činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama, a izneseni razlozi su proturječni.

 

Drugostupanjski sud zaključuje da je došlo do usmene izmjene predmetnog ugovora o radu u pogledu visine plaće te da stoga tužiteljica za sporno razdoblje ima pravo na veću plaću od one određene pisanim ugovorom o radu.

 

Međutim, drugostupanjski sud ne daje razloge o tome na temelju čega (koji dokaz) utvrđuje da su stranke usmenim sporazumom izmijenile predmetni pisani ugovor o radu (u pogledu visine plaće).

 

Prema odredbi čl. 26. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (na takav se način i mijenja ugovor). Prema odredbi čl. 28. st. 1. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju. Navede zakonske odredbe primjenjuju se i na sklapanje ugovora o radu (čl. 6. Zakona o radu – "Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 11/03 i 142/03).

 

Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud vezano za usmenu izmjenu ugovora o radu analizirao tek isplatne liste plaće za tužiteljicu.

 

Drugostupanjski sud pri tome zaključuje da isplatne liste nisu dokaz o usmenoj izmjeni ugovora o radu.

 

Stoga ostaje u potpunosti nejasno na temelju čega drugostupanjski sud zaključuje da su stranke suglasno očitovale volju o izmjeni predmetnog ugovora o radu u pogledu visine plaće tužiteljice. K tome drugostupanjski sud nit ne utvrđuje koji bi to iznos plaće za tužiteljicu stranke usmenom izmjenom ugovora o radu odredile.

 

Stoga dakle u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

S obzirom na nepravilnost odluke drugostupanjskog suda u pogledu tužbenog zahtjeva, kao nepravilna ukazuje se i odluka drugostupanjskog suda o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o preostalom dijelu za obje tužiteljice protiv prvostupanjske presude, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među stranka.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.