Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Revt 81/2015-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. P. u Z., protiv tuženika E. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi ispunjenja obveze i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7784/08-3 od 21. siječnja 2014. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3770/2003 od 16. listopada 2008., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,
r i j e š i o j e :
Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7784/08-3 od 21. siječnja 2014. u dijelu pod stavkom II izreke i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3770/2003 od 16. listopada 2008. u dijelu pod stavkom I izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda u stavku I izreke odbačena je tužba tužitelja kojom traži nalaganje tuženiku isplatu naknade za obnašanje dužnosti uprave prema Ugovoru o radu od 15. travnja 1996. u mjesečnim iznosima pobliže navedenim u tom stavku počevši od lipnja 1997. do svibnja 2000. u stavku II izreke odbijen je tužitelj s prijedlogom za određivanje privremene mjere kao neosnovan.
Rješenjem drugostupanjskog suda u stavku I izreke ukinuta je prvostupanjska presuda u stavcima I, II i III izreke i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje, dok je u stavku II izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda u stavku I izreke, dok je prema stavku III izreke riješeno da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj prvostupanjskoj odluci.
Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu pod stavkom II izreke tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. u vezi sa odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju uz pravilnu primjenu materijalnog prava i ZPP-a, a na temelju odredbe čl. 400. u vezi s odredbom st. 2. čl. 395. ZPP-a, ukine u cijelosti pobijano rješenje i prvostupanjsko rješenje, te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu u odnosu na predmet spora o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za obnašanje dužnosti uprave prema Ugovoru o radu od 15. travnja 1996. za period od lipnja 1997. do svibnja 2000. u iznosu od po 22.538,85 kuna mjesečno.
Počevši od utvrđenja da se u pogledu istog zahtjeva, među istim strankama već vodi parnica, sud prvog stupnja je odbacio tužbu, a sud drugog stupnja prvostupanjskog suda potvrdio prvostupanjsko rješenje, sve na temelju odredbe čl. 194. st. 3. ZPP, jer ocjenjuju da tužitelj u oba predmeta potražuje isplatu plaće.
Drugostupanjski sud pritom ocjenjuje da bez obzira što tužitelj svoj zahtjev u ovom predmetu definira kao "naknadu za obnašanje dužnosti uprave" zapravo postavlja zahtjev za isplatu plaće, a kako je u odnosu na takav zahtjev između stranaka "bio u tijeku postupak pred Općinskih građanskim sudom u Zagrebu", odbija žalbu tužitelja i potvrđuje prvostupanjsku rješenje.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da tužitelj potražuje pred Općinskim sudom na temelju ugovora o radu sklopljenim između tužitelja i tuženika razliku plaće koju je ostvario u R. b. u odnosu na plaću koju je trebao dobiti kao član uprave tuženika i to mjesečno za period lipanj 1997. do siječnja 2000.
Pravilnost takvog zaključka nižestupanjskih sudova barem za sada nije moguće ispitati, jer su u nižestupanjskim rješenjima izostali jasni, razumljivi i prihvatljivi razlozi koji bi opravdali shvaćanje i ocjenu nižestupanjskih sudova o osnovanosti prigovora litispendencije odnosno o odbačaju tužbe.
Prema odredbi čl. 194. st. 3. ZPP dok parnica teče ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim stranka a, ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.
Dakle, da bi se zbog litispendencije mogla odbaciti tužba, neophodno je da se u drugoj parnici među istim strankama i u pogledu istog zahtjeva vode dvije parnice. Ako unatoč pravilu o zabrani dvostruke litispendencije bude pokrenuta nova parnica među istim strankama u pogledu istog zahtjeva, sud je dužan odbaciti tužbu u odnosu na koju je parnica počela kasnije teći. Ako je u parnici koja je kasnije počela teći ranije donesena pravomoćna odluka, sud će odbaciti tužbu u parnici koja je ranije počela teći.
Kako nižestupanjska rješenja ne sadrže razloge o tome koji su sve postupci pokrenuti između istih stranaka i na temelju koje činjenične osnove, odnosno koja je parnica počela kasnije teći i je li i koja je eventualno parnica pravomoćno okončana pred istim sudom, to se iste ne mogu ispuniti, pa je postupanjem nižestupanjskih sudova učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Stoga je reviziju tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovanu i ukinuti nižestupanjska rješenja, te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje na temelju odredbe čl. 400. st. 3. u vezi sa čl. 394. st. 1. ZPP.
O troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).
Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Viktorija Lovrić,v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.