- 1 -              Rev 2304/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2304/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ć., OIB ..., iz P., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u O., protiv tuženika Poduzeće za ceste S. d.d., OIB ...1, D., kojeg zastupa punomoćnica S. Ć., odvjetnica u S., radi utvrđenja o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-597/18-2 od 15. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-740/15 od 6. ožujka 2018., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 9. travanja 2015. kojom je otkazan ugovor o radu sklopljen 10. ožujka 2008. između tužitelja i tuženika (točka I. izreke). Utvrđeno je da je tužitelj na temelju ugovora o radu koji je sklopljen 1. studenog 2014. između tužitelja i tuženika na neodređeno vrijeme i dalje u radnom odnosu s tuženikom te je tuženik dužan vratiti tužitelja na posao, na radno mjesto građevinskog radnika asfaltera (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno ističe i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i presudu prvostupanjskog suda te predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident ističe da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio kao nove činjenice žalbeni navod da se voditelj gradilišta tuženika usmeno obratio sindikalnom povjereniku u vezi informacija kome se treba obratiti radi savjetovanja o otkazu tužitelju, čime sadržajno upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 352. st. 1. ZPP.

 

Pravilno je sud u pobijanoj presudi ocijenio da činjenične navode u vezi usmenog obraćanja voditelja gradilišta sindikalnom povjereniku (u vezi otkaza tužitelju) revident prvi put iznosi u žalbi stoga ih sukladno čl. 352. st. 1. ZPP drugostupanjski sud nije bio dužan razmatrati, kao što ih niti ovaj sud sukladno čl. 387. ZPP neće razmatrati.

 

Revident je istaknuo i da utvrđenje prvostupanjskog suda da je kod tuženika utemeljeno radničko vijeće ne proizlazi iz spisa čime sadržajno upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U postupku koji je prethodio reviziji revident nije osporavao da nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem, već je isticao da je isto dužan učiniti jedino u slučaju da ima namjeru donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, osim toga tuženik nije osporavao da zapošljava više od dvadeset radnika, kao niti činjenicu da kod njega djeluje radničko vijeće.

 

Slijedom iznesenog neosnovano revident ističe da je zaključak prvostupanjskog suda da je kod tuženika utemeljeno radničko vijeće proturječan spisu i da ne proizlazi iz spisa kada je upravo tuženik doveo sud do takvog zaključka.

 

Stoga nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, razlozi o odlučnim činjenima nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Drugostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, na koju revident sadržajno upućuje, jer pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje s jasnim razlozima o svemu što je od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 9. travnja 2015. te da se utvrdi da je tužitelj temeljem ugovora o radu od 1. studenog 2014. u radnom odnosu s tuženikom, odnosno da ga je tuženik dužan vratiti na posao.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o radu 10. ožujka 2008.,

 

- da je tužitelj, zbog izmjene odredbe o plaći, sklopio s tuženikom novi ugovor o radu 1. studenog 2014. kojim je zamijenjen ugovor o radu od 10. ožujka 2008.,

 

- da je tuženik donio 9. travnja 2015. odluku o otkazu ugovora o radu od 10. ožujka 2008. tužitelju.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i zaključio da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 9. travnja 2015. te da je tužitelj u radnom odnosu s tuženikom na temelju ugovora o radu od 1. studenog 2014.

 

Drugostupanjski je sud ocijenio da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena jer tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 150. st. 1. ZR te je tijekom postupka isticao da je isto dužan učiniti jedino za slučaj da ima namjeru donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovoru o radu, ne osporavajući da zapošljava više od dvadeset radnika, kao niti činjenicu da kod istog djeluje radničko vijeće, stoga je potvrdio u cijelosti prvostupanjsku presudu.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nesporno je utvrđeno da tuženik nije proveo savjetovanje s radničkim vijeće sukladno čl. 150. st. 1. ZR prema kojem prije odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a stavkom 12. tog članka određeno je da odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovog Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem je ništetna stoga su pravilno nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu.

 

Budući da je tuženik postupio protivno kogentnoj odredbi iz čl. 150. st. 1. ZR zbog čega je odluka o otkazu nedopuštena, ostali revizijski navodi kojima se osporava primjena materijalnog prava, su neodlučni.

 

Revizijski navodi koji se iscrpljuju u osporavanju zaključaka sudova, iznošenju vlastitih pravnih shvaćanja te osporavanju utvrđenja činjeničnog stanja ne mogu biti predmet revizijskog ispitivanja prema čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 18. veljače 2020.