- 1 -              Rev 3055/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3055/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. S. iz S., OIB ..., zastupane po punomoćniku D. Đ., odvjetniku u K. protiv tuženika Lj. T., iz T., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-276/2017-2 od 6. rujna 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-3/2015 od 25. studenoga 2016., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I Revizija se odbija kao neosnovana.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku Lj. T. da tužiteljici B. S. isplati iznos od 373.845,00 kn (slovima:  tristosedamdesettritisućeosamstočetrdesetpetkuna) sa zateznim kamatama koje teku:

-              na iznos od 26.664,45 kn od 15. 04. 2012.g.,

-              na iznos od 26.664,45 kn od 15. 05. 2012.g.,

-              na iznos od 26.664,45 kn od 15. 06. 2012.g.,

-              na iznos od 11.704,33 kn od 15. 07. 2012.g.,

-              na iznos od 11.630,71 kn od 15. 08. 2012.g.,

-              na iznos od 11.700,60 kn od 15. 09. 2012.g.,

-              na iznos od 9.934,77 kn od 15. 10. 2012.g.,

-              na iznos od 11.713,38 kn od 15. 11. 2012.g.,

-              na iznos od 11.343,62 kn od 15. 12. 2012.g.,

-              na iznos od 11.721,82 kn od 15. 01. 2013.g.,

-              na iznos od 11.051,90 kn od 15. 02. 2013.g.,

-              na iznos od 10.968,43 kn od 15. 03. 2013.g.,

-              na iznos od 10.649,00 kn od 15. 04. 2013.g.,

-              na iznos od 11.646,04 kn od 15. 05. 2013.g.,

-              na iznos od 10.609,13 kn od 15. 06. 2013.g.,

-              na iznos od 12.302,93 kn od 15. 07. 2013.g.,

-              na iznos od 11.352,67 kn od 15. 08. 2013.g.,

-              na iznos od 12.380,35 kn od 15. 09. 2013.g.,

-              na iznos od 11.178,14 kn od 15. 10. 2013.g.,

-              na iznos od 11.956,41 kn od 15. 11. 2013.g.,

-              na iznos od 11.931,39 kn od 15. 12. 2013.g.,

-              na iznos od 11.774,16 kn od 15. 01. 2014.g.,

-              na iznos od 11.772,15 kn od 15. 02. 2014.g.,

-              na iznos od 11.610,57 kn od 15. 03. 2014.g.,

-              na iznos od 11.832,97 kn od 15. 04. 2014.g.,

-              na iznos od 12.690,53 kn od 15. 05. 2014.g.,

-              na iznos od 12.601,32 kn od 15. 06. 2014.g.,

-              na iznos od 11.587,71 kn od 15. 07. 2014.g.,

-              na iznos od 4.206,62 kn od 15. 08. 2014.g.,

sve do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. 07. 2015. g., a od 01. 08. 2015. g. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Lj. T. da tužiteljici B. S. naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 40.495,52 kuna, sa zateznom kamatom od 25. studenog 2016.godine do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Uvažava se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Sisku broj 11 Pr-3/2015 od 25.studenog 2016. i sudi:

 

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I/ Nalaže se tuženiku Lj. T. da tužiteljici B. S. isplati iznos od 373.845,00 kn (slovima: tristosedamdesettritisućeosamstočetrdesetpetkuna) sa zateznim kamatama koje teku:

 

-              na iznos od 26.664,45 kn od 15. 04. 2012.,

-              na iznos od 26.664,45 kn od 15. 05. 2012.,

-              na iznos od 26.664,45 kn od 15. 06. 2012.,

-              na iznos od 11.704,33 kn od 15. 07. 2012.,

-              na iznos od 11.630,71 kn od 15. 08. 2012.,

-              na iznos od 11.700,60 kn od 15. 09. 2012.,

-              na iznos od 9.934,77 kn od 15. 10. 2012.,

-              na iznos od 11.713,38 kn od 15. 11. 2012.,

-              na iznos od 11.343,62 kn od 15. 12. 2012.,

-              na iznos od 11.721,82 kn od 15. 01. 2013.,

-              na iznos od 11.051,90 kn od 15. 02. 2013.,

-              na iznos od 10.968,43 kn od 15. 03. 2013.,

-              na iznos od 10.649,00 kn od 15. 04. 2013.,

-              na iznos od 11.646,04 kn od 15. 05. 2013.,

-              na iznos od 10.609,13 kn od 15. 06. 2013.,

-              na iznos od 12.302,93 kn od 15. 07. 2013.,

-              na iznos od 11.352,67 kn od 15. 08. 2013.,

-              na iznos od 12.380,35 kn od 15. 09. 2013.,

-              na iznos od 11.178,14 kn od 15. 10. 2013.,

-              na iznos od 11.956,41 kn od 15. 11. 2013.,

-              na iznos od 11.931,39 kn od 15. 12. 2013.,

-              na iznos od 11.774,16 kn od 15. 01. 2014.,

-              na iznos od 11.772,15 kn od 15. 02. 2014.,

-              na iznos od 11.610,57 kn od 15. 03. 2014.,

-              na iznos od 11.832,97 kn od 15. 04. 2014.,

-              na iznos od 12.690,53 kn od 15. 05. 2014.,

-              na iznos od 12.601,32 kn od 15. 06. 2014.,

-              na iznos od 11.587,71 kn od 15. 07. 2014.,

-              na iznos od 4.206,62 kn od 15. 08. 2014.,

sve do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. 07. 2015. g., a od 01. 08. 2015. g. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Lj. T. da tužiteljici B. S. naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 40.495,52 kuna, sa zateznom kamatom od 25. studenog 2016.godine do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 8 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 37.500,00 kuna.

 

III. Nalaže se tužiteljici da u roku od 8 dana naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kuna."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određene navesti i obrazložiti razloge zbog koji je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 373.845,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to s osnova naknade plaće odnosno razlike plaće za razdoblje od prestanka rada tužiteljice kod tuženika (29. veljače 2012.) pa do isteka mandata tužiteljice na mjestu ravnateljice tuženika (13. srpnja 2014.).

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica Odlukom tuženika od 13. srpnja 2010. imenovana ravnateljicom tuženika na vrijeme od 4 godine,

 

- da su stranke 19. srpnja 2009. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme radi obavljanja poslova iz nadležnosti ravnatelja ustanove,

 

- da je odredbom čl. 8. navedenog Ugovora o radu određeno da tužiteljica može raskinuti taj ugovor u svako vrijeme, s tim da je dužna o tome obavijestiti tuženika, dok tuženik ne može staviti izvan snage taj Ugovor bez prethodno provedenog postupka razrješenja od dužnosti ravnateljice,

 

- da je tuženik Odlukom od 28. veljače 2012. razriješio tužiteljicu od dužnosti ravnateljice,

 

- da je tuženik Odlukom od 3. travnja 2012. s pozivom na odluku od 28. veljače 2012. o razrješenju tužiteljice od dužnosti ravnateljice, stavio izvan snage prije navedeni Ugovor o radu na određeno vrijeme,

 

- da je tužiteljica protiv tuženika pokrenula sudski spor smatrajući da joj je tuženik nedopušteno otkazao ugovor o radu i to sa slijedećim tužbenim zahtjevom: "utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu zaključen između stranaka B. S. i Lj. T. dana 19. srpnja 2010. koji je tuženik izrekao tužiteljici odlukom o razrješenju ravnateljice Lj. T., T. U..broj: 2176-130-1/3-12 od 28. veljače 2012. i očitovanje povodom podnesenog zahtjeva za zaštitu prava radnika od 19. ožujka 2012. kojim je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika, nije dopušten, pa radni odnos tužiteljici B. S. kod tuženika Lj. T. nije prestao. Nalaže se tuženiku Lj. T. da tužiteljicu B. S. vrati na radno mjesto ravnateljice ili slično radno mjesto u roku od 8. dana.",

 

- da je presudom ovog revizijskog suda broj Revr-1553/14-2 od 16. lipnja 2015. prihvaćena revizija tuženika na način da su preinačene prvostupanjske presude donesene u tom postupku na način da je odbijen navedeni tužbeni zahtjev tužiteljice,

 

- da je tužiteljica protiv tuženika vodila i parnični postupak sa slijedećim tužbenim zahtjevom: "utvrđuje se da je tuženikova odluka o razrješenju ravnateljice Lj. T. T., Ur.broj: 2176-130-01/3-12 od 28. veljače 2012. nedopuštena.",

 

- te da je pravomoćnom presudom općinskom suda u Glini poslovni broj P-239/2012-27 od 21. ožujka 2014. prihvaćen taj tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Iz prije navedene presude ovog revizijskog suda proizlazi da je ovaj revizijski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, za utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos te vraćanje tužiteljice na rad, isključivo iz razloga što odluka tuženika od 3. travnja 2012. po svojoj prirodi ne predstavlja otkaz ugovora o radu, već samo obavijest o isteku ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme, a koji ugovor je istekao odlukom tuženika o razrješenju tužiteljice od 28. veljače 2012. tj. revizijski sud je ocijenio da tuženik tužiteljici nije povrijedio pravo iz radnog odnosa odlukom od 3. travnja 2012., jer je tuženik o pravu tužiteljice iz radnog odnosa odlučio odlukom o razrješenju od 28. veljače 2012.

 

Kada je tome tako, onda je tužiteljica povodom prestanka predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme imala mogućnost zaštite svojih prava iz radnog odnosa na način da je u postupku u kojem je zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o njezinom razrješenju od 28. veljače 2012. (vođenom pred Općinskim sudom u Glini), zahtijevala vraćanje na rad, sve sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) i to sve pod pretpostavkama i u rokovima određenim zakonom.

 

Kada tužiteljica u postupku koji je pravomoćno završen presudom Općinskog suda u Glini poslovni broj P-239/2012-27 od 21. ožujka 2014. nije zahtijevala vraćanje na rad, te kada je prije navedenom presudom ovog revizijskog suda odbijena sa takvim tužbenim zahtjevima, onda i po shvaćanju ovog revizijskog suda tužiteljica niti nema pravo na isplatu zahtijevane naknade plaće. Naime, pravo na naknadu plaće iz čl. 87. st. 3. ZR može ostvariti samo radnik koji je prethodno (povodom nezakonitog prestanka radnog odnosa) sukladno pretpostavkama i rokovima određenim zakonom zahtijevao vraćanje na rad sukladno čl. 116. st. 1. ZR). U protivnom radnik bi imao vremenski neograničenu mogućnost zahtijevati isplatu naknadu plaće, a da nije zahtijevao vraćanje na rad, a što nije intencija zakonodavca.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je podnesena predmetna revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocjenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom revizije.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.