- 1 -              Rev 2709/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2709/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. t. d.d. u likvidaciji, D., , OIB: …., zastupanog po punomoćnici Z. Z. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi raskida ugovora, povrata vozila i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-335/2019-2 od 7. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1028/13-58 od 10. listopada 2018., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-335/2019-2 od 7. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1028/13-58 od 10. listopada 2018. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 1.013.628,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-335/2019-2 od 7. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1028/13-58 od 10. listopada 2018. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za raskid ugovora o najmu vozila i zahtjev za povrat vozila, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se tuženici naloži isplatiti mu iznos 1.013.628,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 1995. do isplate, u roku 15 dana. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za raskid ugovora o najmu vozila kao i zahtjev za povrat vozila, opisanih u izreci presude. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, te mu je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 35.070,00 kn u roku 15 dana.

 

Drugostupanjskom presudom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presude sukladno revizijskim navodima, podredno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično je nedopuštena.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

 

Vrijednost predmeta spora novčanog zahtjeva iznosi 1.013.628,00 kn, pa su u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu navedenog novčanog iznosa ispunjene pretpostavke za razmatranje podnesene revizije kao tzv. redovne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a u slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

 

U odnosu na nenovčane zahtjeve (zahtjev za raskid ugovora o najmu vozila i zahtjev za povrat vozila) tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta ovog spora u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a, a niti je sud istu odredio na temelju odredbe čl. 40. st. 4. ZPP-a.

 

Stoga se u ovom slučaju vrijednost predmeta spora nenovčanih zahtjeva, a na temelju odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a, ima smatrati iznosom 50.000,00 kn.

 

Kako, dakle, vrijednost predmeta spora nenovčanih zahtjeva ne prelazi zakonom propisani minimum za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, a podnesena revizija ne ispunjava zakonske pretpostavke da bi je se moglo smatrati revizijom iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, proizlazi da je ista u odnosu na nenovčane zahtjeve nedopuštena, zbog čega je, a na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Slijedom navedenog, u revizijskom stupnju postupka povodom podnesene tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, valjalo je ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa 1.013.628,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje na ime najamnine za vozila tijekom razdoblja od 1. svibnja 1994. do 30. lipnja 1995.

 

Suprotno revizijskim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u prikupljenoj relevantnoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP-a), te nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

Pritom je drugostupanjski sud, postupivši sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja kao i razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

Valja reći da, iako tužitelj podnosi reviziju pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, revizijom se zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužitelj iznosi svoje shvaćanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva analizirajući izvedene dokaze i iznoseći vlastitu ocjenu rezultata dokaznog postupka te stvarajući drugačije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova. Međutim, te činjenične prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu najamnine ocjenjujući da između prednika tužitelja i tuženika nije bio sklopljen ugovor o najmu vozila, već da su ta vozila bila mobilizirana za potrebe obrane Dubrovnika tijekom 1991. i 1992. godine, sukladno odredbama čl. 5. i 13. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 49/91).

 

Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva za isplatu najamnine pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge opsežno izložene u prvostupanjskoj presudi, prihvaćene i od strane drugostupanjskog suda, pa se temeljem odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a revident upućuje na navedene razloge.

 

S obzirom na izloženo valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka prvostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).

 

Obzirom da tužitelj podnosi reviziju i protiv odluke o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Stoga revizija protiv odluke o troškovima nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 400. st. 3. u vezi s odredbom čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja te je reviziju u tom dijelu iz navedenog razloga valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.