Broj: Rev 1914/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. F. iz U., kojeg zastupa punomoćnik J. P. odvjetnik u B. protiv prvotužene Z. F. iz U. i drugotužene O. L. iz U., koje zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u U., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-2211/13-2 od 18. studenoga 2014. kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Bujama - Buie poslovni broj P-209/07-103 od 13. prosinca 2012. ispravljena rješenjem istog suda, istog poslovnog broja od 20. svibnja 2013., u sjednici održanoj 14. travnja 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da u ostavinu iza pokojnog A. F. ne ulazi 51/100 dijela nekretnine označene sa k.č.br. 2616/2 - kuća i dvorište s 695 m² upisana u z.k.ul.br. 5187, k.o. U., kojim se utvrđuje da je tužitelj vlasnik 51/100 dijela navedene nekretnine, kao i da su tuženici dužni trpjeti da tužitelj na temelju te presude ishodi uknjižbu prava suvlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama. Također odlučeno je i o troškovima postupka.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena prvostupanjska presuda na način da je utvrđeno da u ostavinu iza pokojnog A. F. ne ulazi 50/100 dijela navedene nekretnine, odnosno utvrđuje se da je tužitelj vlasnik u 50/100 dijela te nekretnine, a ne kako je to presudio sud prvog stupnja u 51/100 dijela. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su podnijeli tuženici, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno, da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presudu drugog stupnja te predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 55/13 i 28/13 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je suvlasnik u 51/100 dijela nekretnine precizno određene u izreci, odnosno zahtjev za utvrđenje da navedeni suvlasnički dio nekretnine ne ulazi u ostavinu iza pokojnog oca stranaka A. F., oca tužitelja te supruga, odnosno oca tuženika.

Suprotno navodima iz revizije, presuda suda drugog stupnja može se ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama važnim za presuđenje, a ti su razlozi jasni. Naime, iz presude suda drugog stupnja jasno je navedeno da je pravna osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva sporazum stranaka o nadogradnji kuće prema kojoj je postojala volja stranaka (uz odobrenje Centra za socijalni rad u B. od 25. travnja 1988., list 49 spisa), da se „tužitelj na nadograđenom dijelu može uknjižiti kao etažni vlasnik“.

Na temelju utvrđenja da su stranke sa sada pokojnim ocem 1989. i 1990. izvršile adaptaciju prizemlja te nadogradnju nekretnine koja je predmet spora, da je postojao sporazum tužitelja, sada pokojnog oca i tuženice Z. F. da će nakon završene adaptacije prizemlja nadograditi kat obiteljske zgrade, te da će jedna polovica cijele nekretnine pripasti u vlasništvo tužitelju, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik navedenih nekretnina u 51/100 dijela, dok sud drugog stupnja preinačuje navedenu presudu utvrđujući da je tužitelj suvlasnik navedenih nekretnina u 50/100 dijela, a posljedično tome, i da u ostavinu iza pokojnog A. F. ne ulazi 50/100 dijela nekretnine koja je predmetom ovog spora.

Nasuprot revizijskim navodima sud drugog stupanja pravilno primjenjuje materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u 50/100 dijela, odnosno da u ostavinu iza pokojnog A. F. ne ulazi 50/100 dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka. Naime, u ovom slučaju odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 dalje: ZOVO) koji se primjenjuje ma temelju odredbe iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96), a koje reguliraju stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (čl. 24. do 26. ZOVO), što uključuje i nadogradnju, primjenjuju se jedino u slučaju nepostojanja sporazuma između stranaka koji su ugovorili građenje (nadogradnju).

Jednako tako, protivno navodima iz revizije, nije bilo uvjeta da se na utvrđeno činjenično stanje primjene pravila građanskog prava koja su regulirala darovanje, jer iz sporazuma stranaka jasno proizlazi da se radilo o odnosu zajedničke izgradnje (nadogradnje).

Dakle, suprotno navodima iz revizije sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, to je na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. travnja 2016.