- 1 -              Rev 461/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 461/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. osiguranje d.d., Z., protiv tuženice D. R., iz Z., koju zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda T. T. & U. I. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3648/13-2 od 16. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2987/11-19 od 30. listopada 2012., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2987/11-21 od 11. siječnja 2013., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3648/13-2 od 16. rujna 2014., i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2987/11-19 od 30. listopada 2012., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2987/11-21 od 11. siječnja 2013., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

''I. Utvrđuje se da ovrha u predmetu ovoga suda poslovni broj Ovrpl-3788/09 nije dopuštena u dijelu u kojem je tuženici D. R. iz Z., isplaćen iznos od 213.745,99 kn.

 

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 7.377,10 kn sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim od 30. listopada 2012. pa do isplate, u roku od 15 dana.''

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz nadoknadu troškova parničnog postupka kao i troškova revizijskog postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pozivajući se na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, revidentica samo paušalno navodi da nižestupanjske presude nemaju razloge o odlučnim činjenicama odnosno da su isti nejasni i proturječni.

 

Suprotno navodima revidentice, drugostupanjski sud je dao jasne razloge zbog kojih je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Međutim, ostvaren je revizijski navod pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrpl-3788/09.

 

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno, a što među strankama niti nije sporno:

 

- da je tužitelj kao ovršenik u ovršnom postupku, rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovrpl-3788/09 od 4. ožujka 2011., bio upućen u parnicu protiv tuženice kao ovrhovoditeljice u ovršnom postupku radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovrpl-3788/09 od 29. srpnja 2010., kojom je određena ovrha radi namirenja tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 181.384,74 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2009. do isplate, te su ovrhovoditeljici određeni troškovi u iznosu od 3.050,00 kn,

 

- da je 7. listopada 2010. tuženici (ovrhovoditeljici) isplaćen iznos od 223.477,08 kn.

 

U revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno pitanje je li ovdje tužitelj C. o. d.d. izvršenim isplatama podmirio svoj dug tuženici prema pravomoćnoj presudi - obzirom na različito računanje zateznih kamata po strankama. Naime, sporna je metoda izračuna zateznih kamata s obzirom na to da kamatni račun u ovom slučaju obuhvaća razdoblje primjene složenog računa (uz konformni kamatnjak) te razdoblje jednostavnog računa (bez pripisivanja kamata glavnici), odnosno obračunava li se kamata od 1. travnja 1994. na do tada dospjele glavnice ili na te glavnice s pripisanom kamatom do 31. ožujka 1994.

 

Provedenim vještačenjem po financijskom vještaku utvrđeno je:

 

- da ukupni dug na dan 7. listopada 2010. iznosi 218.449,77 kn ako se od 1. travnja 1994. kamata obračunava proporcionalnom metodom na glavnice s pripisanom kamatom do 31. ožujka 1994. (varijanta a) u nalazu, a ako se kamata obračunava na do tada dospjele glavnice tada iznosi 9.731,09 kn (varijanta b) u nalazu,

- da je tužitelj ovrhom 7. listopada 2010. preplatio svoju obvezu, a da iznos preplate ovisi o varijanti obračuna kamata i to: po varijanti a) 5.027,31 kn, a po varijanti b) 213.745,99 kn.

 

Nižestupanjski sudovi su, smatrajući da za razdoblje do 31. ožujka 1994. nije bilo mjesta primjeni konformnog načina obračuna kamata, odnosno da je od 1. travnja 1994. obračun zateznih kamata valjalo nastaviti na početnu (izvornu) glavnicu duga te prihvativši stoga varijantu b) iz nalaza vještaka, zaključili da je ukupni dug tužitelja 7. listopada 2010. iznosio 9.731,09 kn, te da je uplatom iznosa od 223.477,08 kn istog dana tužitelj tuženici preplatio iznos od 213.745,99 kn, pa da je predmetna ovrha nedopuštena u tom dijelu.

 

U razdoblju od 25. rujna 1992. do 20. travnja 1996. visina zateznih kamata i način obračuna zateznih kamata bili su regulirani Zakonom o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'', broj 53/91), prema kojem se zatezne kamate obračunavaju mjesečno primjenom konformne metode u visini eskontne stope koju utvrđuje Narodna banka Hrvatske uvećane za 20% te Uredbama o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'', broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94 i 19/95), time da se počevši od početka primjene Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'', broj 22/94), odnosno od 1. travnja 1994. konformni način obračuna kamata primjenjuje za razdoblje kraće od godinu dana. I Zakonom o zateznim kamatama (''Narodne novine'', broj 28/96 - dalje: ZZK) propisano je da se obračun zatezne kamate konformnim načinom vrši za razdoblja kraća od godine dana.

 

Prema ''Vjerodostojnom tumačenju'' čl. 3. st. 1. ZZK kojeg je dao Hrvatski sabor (''Narodne novine'', broj 58/04), za razdoblje dulje od godinu dana ima se primjenjivati proporcionalni (prosti) način obračuna zateznih kamata.

 

Međutim, kod toga valja napomenuti da ''Vjerodostojno tumačenje'' ne dotiče sporno pitanje prijeloma kamata na dan metodskog prijelaza (prelazak na jednostavni način izračuna), već se odnosi samo na primjenu ZZK i na razdoblje nakon 1. travnja 1996., ali ne i na izračun zatečenih kamata. Budući da je Uredbom o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'', broj 22/94) obračun zatezne kamate propisan na isti način kao i kasnijim ZZK, navedenu Uredbu valja tumačiti na jednak način kao i čl. 3. st. 1. ZZK.

 

Prema tome, do 31. ožujka 1994. bio je propisan jedan način obračuna kamata (konformnom metodom bez obzira na razdoblje za koje se kamata obračunala), a od 1. travnja 1994. drugi način - za razdoblje kraće od godinu dana konformnom metodom, a za duže razdoblje jednostavnim kamatnim računom.

 

U odnosu na navedeno je također zauzeto pravno shvaćanje na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održanoj 21. studenoga 2019. koje glasi: "Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračun kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode."

 

Budući da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu metode obračuna kamata nepodudarno s navedenim shvaćanjem ovog suda, a kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava nisu utvrdili odlučne činjenice koje se odnose na metodu obračuna i visinu potraživanja, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 18. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.