- 1 -              I Kž 69/2020-4

Broj: I Kž 69/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika F. M., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97. i 27/98. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika F. M., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 13. siječnja 2020. broj Ik I-611/19-10, s ispravkom od 17. siječnja 2020. broj Ik I-611/19-11, u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba zatvorenika F. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku, koje je ispravljeno rješenjem od 17. siječnja 2020., na temelju čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - u daljnjem tekstu: KZ/11.) odbijen je prijedlog zatvorenika F. M. za uvjetni otpust.

Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina temeljem presude Županijskog suda u Puli-Pola broj K-42/00 od 30. studenoga 2000. koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-347/01 od 31. listopada 2002. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. KZ/97. - teško ubojstvo. Predviđeni istek kazne je 29. kolovoza 2025. Zatvorenik kaznu zatvora izdržava u Kaznionici u Glini.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te da mu se odobri uvjetni otpust.

Sukladno čl. 44. st. 2. ZIKZ u vezi s čl. 495. i čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu dosadašnjeg izdržavanja kazne zatvora. Naime, žalitelj navodi kako okolnosti da je on izrazio svoje žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, da je uspješno završio posebni program NAS (program za počinitelje kaznenih djela s elementima nasilja) kao činjenica da je unazad osam godina ocijenjen u razini uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja zatvora ocjenom „naročito uspješan“, opravdavaju odobravanje uvjetnog otpusta. Osim toga, tvrdi kako mu izvankaznioničke pogodnosti nisu odobravane isključivo iz razloga što je državljanin i Republike Rumunjske, gdje se namjerava vratiti po uvjetnom otpustu.

Suprotno tvrdnji žalbe, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika prihvaćajući činjenice koje je utvrdio iz mišljenja Kaznionice u Glini, gdje zatvorenik izdržava kaznu zatvora, kao i druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu.

Naime, iako je nedvojbeno da je zatvorenik urednog tijeka izdržavanja kazne, što se očituje u činjenici da mu je aktualna razina uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjena razinom „naročito uspješan“, da poštuje odredbe Kućnog reda, da nema stegovnih prijestupa, da na radnom mjestu postiže naročito uspješne radne rezultate, a počinjenje kaznenog djela priznaje i verbalizira kajanje za isto, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Pri tome je prvostupanjski sud, suprotno stavu žalitelja, pravilno uzeo u obzir da zatvorenik nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, i to zbog procjene da je visoko sigurnosno rizičan za korištenje istih zbog vrste i naravi kaznenog djela zbog kojeg izdržava kaznu. Osim toga, prvostupanjski je sud ispravno ocijenio i kako veliki ostatak neizdržanog djela kazne te slabe socijalne podrške, ne opravdavaju odobravanje uvjetnog otpusta zatvorenika u ovom trenutku.

Stoga, obzirom na sve iznesene okolnosti i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da na strani zatvorenika nisu utvrđeni pouzdani pokazatelji pozitivnih učinaka izvršavanja kazne zatvora, pa je ispravno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 59. st. 2. KZ/11., radi čega je opravdan nastavak izdržavanja kazne zatvora radi ostvarivanja pune svrhe kažnjavanja. Također, i ovaj drugostupanjski sud je stava da je preostali dio neizdržane kazne prevelik, obzirom da je istek kazne tek 29. kolovoza 2025.

Kako žalbom zatvorenika nije dovedeno u pitanje pobijano rješenje, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, sukladno čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. veljače 2020.