1                  Broj: Gž-45/2020-3

 

 

                                                                                                                                                                                                              

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika M. Š. B. iz V.,  OIB: … i E. P. iz V., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku T. F., odvjetniku iz O., protiv tuženika HŽ I. d.o.o. Z., OIB: …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HŽ P. p. d.o.o. Z., OIB: …, zastupan po OD S. & p. iz Z., HŽ C. d.o.o. Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., te tuženika – protutužitelja Republika Hrvatska, OIB:…, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi povrata i predaje nekretnina u posjed, te stjecanja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja, umješača na strani tuženika HŽ I. d.o.o. Z. i to HŽ P. p. d.o.o. Z. i tuženika Republika Hrvatska, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-14/2019. od 19. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2020., 

 

 

p r e s u d i o j e

             

 

Odbijaju se žalbe tužitelja, umješača na strani tuženika HŽ I. d.o.o. Z. i to HŽ P. p. d.o.o. Z. i tuženika Republika Hrvatska kao neosnovane, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-14/2019. od 19. prosinca 2019. potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-14/2019. od 19. prosinca 2019. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim da se naloži tuženiku HŽ I. d.o.o., Z., da im vrati i preda oslobođen od stvari i osoba u posjed nekretnine označene kao k.č. 4412 i k.č. 4413/2, obje upisane u zk. ul. 5744 k.o. V., a koje su vlasništvo tužitelja.

Istom presudom odbijen je i alternativni tužbeni zahtjev tužitelja kojim da se naloži tuženiku HŽ I. d.o.o. Z. da im isplati novčani iznos od 142.761,88 kuna na ime protuvrijednosti uzurpiranih nekretnina sa zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2019. do isplate.

Istom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tuženika Republika Hrvatska, te utvrđeno da je Republika Hrvatska – javno dobro u općoj uporabi na temelju eksproprijacije i na temelju dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k.č. 4412 i k.č. 4413/2 upisanim u zk. ul. 8992 k.o. V. koje u naravi predstavljaju željezničku infrastrukturu što su tužene dužne priznati.

O troškovima postupka odlučeno je da svaka stranka i umješači snose svoje troškove.

Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Protiv navedene presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka žalio se umješač na strani tuženika HŽ I. d.o.o. Z. i to HŽ P. p. d.o.o. Z. zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, te mu se priznaju troškovi postupka, kao i trošak žalbe.

Protiv navedene presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka žalio se i tuženik Republika Hrvatska zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovno odlučivanje.

Tuženik I. d.o.o. Z. je u odgovoru na žalbu tužitelja osporio njihove žalbene navode, te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti.

              Žalbe nisu osnovane.       

Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužitelji su naime protiv tuženika Hrvatske željeznice d.o.o. podnijeli tužbu radi povrata i predaje u posjed nekretnina, ali je nakon transformacije i preoblikovanja kao tuženik označen HŽ I. d.o.o., a tužitelji tvrde da su vlasnici nekretnina označenih kao k.č. 4412 i k.č. 4413/2 upisane u zk. ul. 5744 k.o. V. koje nekretnine su naslijedili iza svoje majke S. I., a na tim je nekretninama tuženik HŽ I. d.o.o. izgradio objekte, ali su osim tužbe radi povrata nekretnina podnijeli i alternativni tužbeni zahtjev za isplatu protuvrijednosti predmetnih nekretnina u iznosu od 142.761,88 kuna.

Tuženik HŽ I. d.o.o. protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu, a tijekom postupka podnio je protutužbu o kojoj je odlučeno djelomičnom presudom P-431/2015. od 4. prosinca 2017. na način da je protutužbeni zahtjev odbijen, a na strani ovog tuženika sudjelovali su umješači i to HŽ P. p. d.o.o. i HŽ C. d.o.o.

Republika Hrvatska je također podnijela tužbu protiv tuženih M. Š. B., E. P. ovdje tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva na k.č. 4412 i k.č. 4413/2 tako da su konačno predmeti spojeni i postupak vođen pod jedinstvenim brojem sada P-14/2019.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za povrat i predaju u posjed k.č. 4412 i k.č. 4413/2 kao i alternativni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 142.761,88 kuna na ime protuvrijednosti nekretnina, a prihvatio tužbeni zahtjev tuženika Republike Hrvatske, te utvrdio da je ista temeljem eksproprijacije i dosjelosti stekla pravo vlasništva na predmetnim k.č., a jer je utvrdio da je rješenjem S. o. V. od 11. listopada 1982. utvrđeno postojanje općeg interesa za izgradnju kotlovnice na kruto gorivo na k.č. 4412, te da je rješenjem Općinskog sekretarijata za opću upravu općine V. od 1. prosinca 1982. eksproprirana k.č. 4412 radi izgradnje parne kotlovnice na kruto gorivo time da korisnik eksproprijacije stječe pravo na posjed ekspropriranih nekretnina danom konačnosti toga rješenja, a visina naknade da će se odrediti sporazumno.

Nadalje, da se prednica tužitelja S. I. nije protivila općem interesu, ali je tražila pravičnu naknadu, a zatim  je rješenjem od 22. lipnja 1984. utvrđeno postojanje općeg interesa i u odnosu na k.č. 4413/2 za izgradnju kotlovnice za centralno grijanje, a ista je rješenjem od 29. rujna 1985. eksproprirana, a na zapisniku od 13. prosinca 1985. zaključen je sporazum o naknadi koja se ima isplatiti S. I. za k.č. 4413/2, a bio je pokrenut i postupak R1-46/83. radi određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu gdje je udovoljeno zahtjevu.

Sud je prihvatio tužbeni zahtjev tuženika Republike Hrvatske s obzirom da je člankom 68. stavak 1. Zakona o eksproprijaciji propisano da će se uknjižba društvenog vlasništva na ekspropriranoj nekretnini izvršiti nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, a u odnosu na predmetne k.č. iz povijesnog popisa promjena proizlazi da je već 1988. godine izvršeno brisanje posjeda S. I. upravo zbog činjenice da su nekretnine bile eksproprirane.

Protivno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio razloge zbog kojih je njihove tužbene zahtjeve odbio, a koje razloge, utvrđenja i slijedom toga primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Djelomičnom presudom P-14/2019. od 1. veljače 2019. prihvaćeni su tužbeni zahtjevi tužitelja, te je izvršena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da su tužitelji utvrđeni kao vlasnici na spornim nekretninama svatko u ½ dijela, odnosno u cjelokupnom ovom postupku pravomoćno je odlučeno o protutužbi tuženika HŽ I. d.o.o. te tužbi tužitelja u odnosu na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

Protivno žalbenim navodima tužitelja u odnosu na k.č. 4413/2 proveden je cjelokupni postupak eksproprijacije te su stranke na zapisniku zaključile sporazum o visini naknade za ekspropriranu nekretninu, dok u odnosu na k.č. 4412 ne postoji sporazum o visini naknade nego je bio pokrenut izvanparnični postupak radi utvrđivanja visine naknade za ekspropriranu nekretninu i udovoljeno zahtjevu predlagateljice.

Za uknjižbu prava vlasništva na ekspropriranoj nekretnini dovoljna je samo pravomoćnost rješenja o eksproprijaciji, a nije potrebno dostavljati dokaz o isplati naknade, a u konkretnom slučaju nesporno je da je u odnosu na obje nekretnine doneseno rješenje o eksproprijaciji, te su postala i pravomoćna rješenja, a rasprava za određivanje naknade zakazuje se tek nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji.

Prednik tuženika HŽ I. je dakle, protivno žalbenim navodima stekao predmetne k.č. u postupku eksproprijacije, te su stupili u posjed time da je u odnosu na k.č. 4413/2 dana 13. prosinca 1985. zaključen sporazum o naknadi a njegovom točkom 3. propisano je da će se predaja u posjed izvršiti danom isplate, dok je u odnosu na k.č. 4412 pokrenut izvanparnični postupak, pa sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati visinu naknade i isplatu.

Protivno žalbenim navodima člankom 1. Zakona o hrvatskim željeznicama ("NN" broj: 42/90.) propisano je da su Hrvatske željeznice javno poduzeće, te su sredstva javnog poduzeća državno vlasništvo, pa je stoga tuženik Republika Hrvatska temeljem članka 68. stavak 1. Zakona o eksproprijaciji stekao pravo vlasništva na k.č. 4413/2 i k.č. 4412, a također i temeljem članka 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima s obzirom da te nekretnine drži kao savjestan i zakonit posjednik u razdoblju dužem od 10 godina, a iz povijesnog popisa promjena proizlazi da je već 1988. godine izvršeno brisanje posjeda S. I. upravo zbog činjenice da su nekretnine bile eksproprirane, te je izvršen upis tada ŽTP Z.

O troškovima postupka sud je pravilno odlučio primjenom odredbe članka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku, a odluka je obrazložena.

Sud je naime uzeo u obzir da su tužitelji uspjeli u cijelosti u postupku povodom protutužbe tuženika HŽ I. d.o.o., te u postupku u kojem je tuženik bila Republika Hrvatska, dok tužitelji nisu uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom i u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika Republike Hrvatske, a tuženik Republika Hrvatska je u cijelosti uspio u odnosu na svoj protutužbeni zahtjev, a izgubio spor u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosio na uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja.

Umješači na strani tuženika dijele pravnu sudbinu stranke kojoj su se pridružili.

Pravilno je stoga sud odlučio s obzirom na uspjeh stranaka da svaka stranka i umješači u ovom postupku snose svoje troškove.

Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbe je valjalo odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

 

 

Vukovar, 18. veljače 2020.

 

 

                                                                                                                PREDSJEDNIK VIJEĆA             

Željko Marin, v.r.             

 

Za točnost otpravka –ovlašteni službenik

      Jelka Gavrić