- 1 -              Rev 4856/2019-2

 

 

 

 

Broj: Rev 4856/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničkog društva H. & P., javno trgovačko društvo u likvidaciji, Z., OIB …, koje zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice I. G., iz P., , OIB …, koju zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik iz O. društva B. & P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-295/2019-3 od 23. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-279/2018-15 od 9. siječnja 2019., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbijaju se kao neosnovane revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-295/2019-3 od 23. kolovoza 2019., u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari.

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuju se kao nedopuštene revizije tužitelja i tuženice protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„ I/ Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. poslovni broj: Ovrv-4684/2011 od 18. 02. 2011. koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku I. G., … P., OIB: … da tužitelju Odvjetničkom društvu H. & P., Z., , OIB: …, MB …, na temelju vjerodostojne isprave, dijela troškovnika br. 1b pod t., 1., 2. i 3. od 01. 02. 2010. godine namiri tražbinu u iznosu od 522.955,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. 2. 2010. pa do isplate, prema čl. 29. ZOO, koje se određuju do 31. 7. 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom preko novčanog iznosa od 522.955,78 kn (dosuđenog pod točkom I/ izreke) pa do ukupno zatraženog iznosa od 2.064.022,78 kn, te se u navedenom dijelu ukida platni sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. poslovni broj: Ovrv-4684/2011 od 18. 02. 2011.

 

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženice, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke, tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima, podredno je ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP-a protiv dijela drugostupanjske presude kojim je žalba tuženice odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačiti pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima.

 

Odgovori na reviziju nisu podneseni.

 

Revizija tužitelja i revizija tuženice nisu osnovane u dijelu kojim pobijaju odluku o glavnoj stvari, a u odnosu na odluku o troškovima postupka revizije stranaka nisu dopuštene.

 

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi nisu uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

U odnosu na revizijske navode tužitelja, kojima ističe da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97, 6/99 i 8/99 - međunarodni ugovori, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija), tužitelju valja odgovoriti da odbijanjem tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je tužitelj potraživao naknadu za posredovanje pri kupoprodaji nekretnine, kao i odbijanjem njegovog zahtjeva za isplatu naknade za radnje za koje tvrdi da ih je u ime i za račun tuženice obavio u postupku pred Poreznom upravom (pristup očevidu i raspravi zbog razreza poreza za 2009. godinu), nije došlo do te povrede jer je prvostupanjski sud obrazlažući razloge svoje odluke, jasno naznačio kojim je dokazima poklonio vjeru a kojima nije i iz kojih razloga, a što je drugostupanjski sud prihvatio i obrazložio razloge prihvaćanja činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu. Također, stranke su u ovom postupku bile u potpunosti ravnopravne i omogućeno im je pravo predlaganja dokaza („right to proof“) koje su pravo u ovom postupku i iskoristile, postupak je proveden javno i u razumnom roku, svoju je odluku sud izrekao javno na ročištu za donošenje i objavu presude („public hearing“), ista je dostavljena strankama u postupku, a stranke su pravovremeno iskoristile i svoje pravo na izjavljivanje pravnog lijeka. Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do povrede prava iz čl. 6. Konvencije.

 

Tužitelj ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge o svim činjenicama odlučnima za ovaj spor, te da postoji proturječje između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika glede utvrđenja relevantnih činjenica tužiteljeve (ne) prisutnosti na očevidu i raspravi pred Poreznom upravom, pa da se stoga pravilnost presude ne može ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

 

Međutim, nižestupanjski sudovi su pravilno utvrdili, a na temelju stanja priloženog spisa predmeta Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, da nije razvidno da bi tužitelj pristupio očevidu i raspravi radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine u postupku razrezivanja poreza. Suprotno tvrdnjama tužitelja, drugačiji zaključak ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih svjedoka M. G. i G. G. mlađeg i starijeg, a niti iz iskaza tuženice (koji se nisu određeno očitovali o spornom pitanju prisutnosti tužitelja na očevidu i raspravi u postupku razrezivanja poreza). Stoga je neosnovan navod tužitelja da o navedenim okolnostima nižestupanjski sudovi nisu dali razloge u obrazloženju presude, odnosno da o tim okolnostima postoji proturječje između razloga presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku.

 

Slijedom navedenog, obzirom da je na temelju svih izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, što je prihvatio i drugostupanjski sud, a imajući pritom na umu da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, to je neosnovana tvrdnja tužitelja da je uslijed odbijanja tužiteljeva prijedloga za saslušanjem djelatnika Porezne uprave radi utvrđivanja tužiteljeve prisutnosti pri poduzimanja spornih radnji u poreznom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a u smislu onemogućavanja raspravljanja pred sudom.

 

Tuženica u reviziji ističe da u obrazloženju presuda nižestupanjskih sudova nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer da iz iskaza parničnih stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da stranke nisu u ugovornom odnosu, odnosno da iz punomoći priložene spisu Porezne uprave (a koji spis je dostavljen u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom nakon donošenja rješenja ovog suda Rev-3201/14 od 9. siječnja 2018. kojim su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda) proizlazi da je ta punomoć ograničena na poduzimanje radnji zastupanja u postupku pred Poreznom upravom te da ista ne sadrži ovlaštenje za poduzimanje ostalih radnji u odnosu na koje tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu.

 

Tuženici valja odgovoriti da takva povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nije počinjena u postupku pred prvostupanjskim sudom, a ni u postupku pred drugostupanjskim sudom, jer su sudovi jasno i argumentirano obrazložili razloge na kojima su utemeljili zaključak o postojanju ugovora o nalogu između tužitelja i tuženice. Navedeni razlozi se ne svode samo na ocjenu spomenute punomoći već i ocjenu svih ostalih izvedenih dokaza - priležeće dokumentacije te iskaza stranaka i saslušanih svjedoka - pri čemu su sudovi respektirali obvezujuće pravno shvaćanje iz rješenja Rev-3201/14 od 9. siječnja 2018. kojim su prethodno ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda u ovom predmetu (čl. 394.a ZPP-a).

 

U odnosu na činjenične navode koje stranke iznose u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se upuštajući se ocjenjivanje utvrđenih činjenica i stvarajući drugačije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova, treba istaknuti da te činjenične prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja sukladno izvodu iz Troškovnika broj 1, s osnove poduzimanja radnji radi sklapanja i provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnina (sastava ugovora o kupoprodaji te sastava podnesaka u svezi provedbe tih ugovora pri nadležnim državnim i drugim tijelima), i to ugovora o kupoprodaji garaže u Z. K. c. 13 od 5. lipnja 2002., ugovora o kupoprodaji garaže u Z., … od 12. travnja 2006., i ugovora o kupoprodaji nekretnine u Z., na adresi … od 24. lipnja 2009., te s osnove naknade za pregovaranje, odnosno posredovanje za kupoprodaju nekretnine u Zagrebu na adresi … .

 

Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je upravo tuženica bila stranka (potpisnica) predmetnih kupoprodajnih ugovora i nositelj svih prava i obveza iz istih ugovora, te da su radnje radi sklapanja i provedbe predmetnih ugovora poduzeli odvjetnici u Odvjetničkom društvu tužitelja u ime i za račun tuženice, nižestupanjski sudovi su ocijenili, a imajući pritom u vidu obvezujuće shvaćanje izraženo u odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3201/14 od 9. siječnja 2018., da su ostvarene bitne pretpostavke postojanja ugovora o nalogu (čl. 763. - 784. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) između tuženice i tužitelja.

 

U odnosu na dio potraživanja tužitelja s osnove naknade za posredovanje tužitelja pri sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. lipnja 2009., sudovi su, sukladno obvezujućem shvaćanju sadržanom u rješenju revizijskog suda broj Rev-3201/14 od 9. siječnja 2018., takav zahtjev tužitelja odbili uz obrazloženje da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženica s tužiteljem sklopila ugovor o posredovanju a da eventualno obećanje učinjeno tužitelju od strane trećih osoba za isplatu nagrade za posredovanje ne obvezuje tuženicu (čl. 341. st. 1. ZOO-a).

 

Slijedom navedenog, uz prihvaćanje istaknutog prigovora zastare za potraživanja tužitelja po osnovi radnji poduzetih radi sklapanja i provedbe ugovora o kupoprodaji garaže od 5. lipnja 2002., a obzirom na dokaze dostavljene tijekom postupka kojima je tužitelj dokazao činjenicu poduzimanja određenih radnji pri sklapanju i provedbi ostalih ugovora o kupoprodaji nekretnina za koje traži isplatu sukladno Troškovniku broj 1 i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09 - dalje: Tarifa), tužitelju je dosuđen ukupan iznos 522.955,78 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi za navedeni iznos, a u preostalom dijelu je ukinut.

 

Tužitelj u reviziji prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava nalazeći osnovanim zahtjev za isplatu naknade za posredovanje pri kupoprodaju nekretnine na adresi …, Z.

 

Takav prigovor tužitelja nije osnovan jer nije utvrđeno da bi tužitelj s tuženicom sklopio ugovor o posredovanju (čl. 835. - 848. ZOO-a), što uostalom proizlazi iz odluke revizijskog suda broj Rev-3201/14 od 9. siječnja 2018. Stoga se nižestupanjski sudovi, obrazlažući odbijanje tužbenog zahtjeva u navedenom dijelu, pravilno pozivaju na odredbu čl. 394.a ZPP-a, sukladno kojoj ih veže pravno shvaćanje na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

 

Protivno daljnjim navodima tužitelja, nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili osnovanim prigovor zastare potraživanja tužitelja po osnovi radnji poduzetih radi sklapanja i provedbe ugovora o kupoprodaji od 5. lipnja 2002., te su u tom dijelu pravilno odbili zahtjev tužitelja za isplatu.

 

Slijedom navedenog, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, presuditi kao u izreci presude te revizije tužitelja i tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovane.

 

S obzirom da tužitelj i tuženica podnose revizije i protiv odluke o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Stoga revizija protiv odluke o troškovima nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 400. st. 3. u vezi s odredbom čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja te je revizije stranaka u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštene.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.