- 1 -              II Kž 73/2020-4

Broj: II Kž 73/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. G., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 29. siječnja 2020. broj Kv I-32/2020-5 (Kov-2/2020-12), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba okrivljenog J. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. G., zbog počinjenja četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. i osam kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke je na temelju članka 131. stavka 1. točke 3. (pravilno je članka 131. stavka 1.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Pod točkom II. izreke okrivljenom J. G. je na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. rujna 2019. nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. G. po branitelju, odvjetniku G. C., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „usvojiti razloge ove žalbe, ukinuti pobijano rješenje, te omogućiti žalitelju da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode, uz primjenu jednih od zakonom predviđenih mjera opreza.“.

Žalba nije osnovana.

Okrivljenik žalbom osporava postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. navodeći da je detaljno priznao počinjenje kaznenih djela i izrazio kajanje, da je neosuđivana osoba i otac dvoje djece te da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru imalo na njega odvraćajući učinak od činjenja kaznenih djela.

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, s pravom temelji na okolnosti da je okrivljenik osnovano sumnjiv za počinjenje, u vrlo kratkom razdoblju od 2. kolovoza do 23. rujna 2019., četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. i osam kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. kojima je pribavio protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 30.299,45 kuna.

Nadalje, prvostupanjski sud tu okolnost pravilno dovodi u vezu s činjenicom da je okrivljenik nezaposlen, bez prihoda i lošeg imovinskog stanja, a da je novčana sredstva pribavljena počinjenjem kaznenih djela uglavnom koristio za nabavljanje opijata, s time što se od sindroma ovisnosti, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije priložene spisu, liječio u više navrata u Klinici za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra R. i Psihijatrijskoj bolnici R.

Navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika i ne dovode s uspjehom u sumnju pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog J. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja.

Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2020.

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v. r.