- 1 -              II Kž 71/2020-4

Broj: II Kž 71/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. Š., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 28. siječnja 2020. broj Kzd-1/2019-16, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 17. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog S. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Šibeniku, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi S. Š. proglašen krivim zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina u pokušaju iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11. te na temelju članka 158. stavka 5. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv njega iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku V. G., s prijedlogom da se žalba prihvati i optuženiku ukine istražni zatvor te da ga se odmah pusti na slobodu, podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni nekom od adekvatnih mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. protiv optuženika pravilno utemeljio na njegovoj ranijoj osuđivanosti u S. R. Nj. u tri navrata, od čega u dva navrata i to 2006. i 2011. za kaznena djela označena šifrom koja se odnosi na spolno nasilje na kazne zatvora, uz izricanje sigurnosnih mjera zabrane rada ili djelatnosti s maloljetnicima, što upućuje na to da ranije osude na njega nisu imale odvraćajući učinak.

Nadalje je prvostupanjski sud ranije osude pravilno doveo u vezu s nalazom i mišljenjem Klinike za psihijatriju V., Zavoda za forenzičku psihijatriju iz kojeg proizlazi da je optuženiku dijagnosticiran poremećaj ličnosti narcističko-disocijalnog tipa uz pedofilne sklonosti i činjenici da je kazneno djelo počinjeno u Š., a on prebiva u P. te je na temelju tih okolnosti ispravno zaključio da postoji konkretna i razborito predvidiva iteracijska opasnost na strani optuženog S. Š.

Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima optuženik takav zaključak nastoji osporiti navodeći da u R. H. nije kazneno osuđivan, a da se navodna osuđivanost u S. R. Nj. ne odnosi na ovu vrstu kaznenih djela te da je od zadnje presude u toj državi prošlo više od desetljeća, kao i da se upornost u počinjenju kaznenog djela temelji na pretpostavci da je došao iz P. u Š. s namjerom počinjenja kaznenog djela iako je prezentirao uvjerljive razloge dolaska u Š.

Iz izloženih razloga i ovaj drugostupanjski sud je stava da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna te ocjenjuje da se ista svrha, ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih ZKP/08. pa tako ni nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

Jednako tako, neprihvatljive su tvrdnje optuženog S. Š. da se istražni zatvor u kojem je proveo već dosta vremena pretvara u izdržavanje kazne zatvora. Na taj način on upire na načelo razmjernosti. Međutim, prilikom ocjenjivanja povrede tog načela sud, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, u konkretnom slučaju visine nepravomoćno izrečene kazne zatvora i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2020.

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v. r.