Poslovni broj Gž-1399/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz M., OIB:…, protiv tuženika 1. I. P. iz K., OIB:…, zastupan po punomoćniku Đ. P., odvjetniku iz R. i 2. A. G. iz R., OIB:…, zastupana po punomoćniku D. P., odvjetniku iz R., radi isplate, rješavajući žalbe tuženika, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-650/2010 od 1. travnja 2019., dana 17. veljače 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-650/2010 od 1. travnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijeni su prijedlozi tuženika 1. I. P. i 2. A. G. za ponavljanjem ovoga postupka koji je okončan pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-650/2010 od 29. listopada 2013.  

 

Protiv tog rješenja, odvojene ali sadržajno gotovo identične žalbe, podnose tuženici pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP).

 

Tuženik 1. I. P. žalbom predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak dok tuženica 2. A. G. predlaže rješenje preinačiti i prihvatiti prijedlog za ponavljanje postupka.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

              Žalbe tuženika nisu osnovane.

 

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odlučio o prijedlozima tuženika za ponavljanje parničnog postupka koji je pred tim sudom pravomoćno okončan presudom poslovni broj P-650/2010 od 29. listopada 2013. kojom je, između ostalog, naloženo tuženiku A. G. G. d.o.o. da isplati tužitelju iznos od 209.500,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da tuženici iz uvoda ovoga rješenja solidarno isplate tužitelju iznos od 105.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (na ime naknade štete) kao i troškove postupka u iznosu od 56.211,75 kn za zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.

 

Tuženici su prijedloge za ponavljanje postupka temeljili na činjenici da je presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Kž-168/2017 od 21. srpnja 2017. potvrđena oslobađajuća presuda suda prvog stupnja poslovni broj K-563/2012 od 24. srpnja 2016. kojom su tuženici oslobođeni od optužbe za prijevaru ovdje tužitelja B. G. pri potpisivanju ugovora koji je predmet ovog postupka, pozivajući se na članak 421. stavak 1. točka 9. ZPP-a.

 

Uvidom u kazneni predmet sud prvog stupnja utvrđuje vrijeme primitka drugostupanjske kaznene presude pa nalazi da su tuženici pravovremeno podnijeli  prijedloge za ponavljanje postupka, u zakonskom roku iz članka 423. stavak 1. točka 5. ZPP-a. 

 

Polazeći od odredbe članka 421. stavak 1. točka 9. ZPP-a, koja propisuje da se pravomoćni postupak može ponoviti ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje (članak 12. stavci 1. i 2. ZPP-a) na kojem se temelji odluka suda, sud prvog stupnja utvrđuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka zbog istaknutog razloga.

 

Obrazloženje je suda da su tuženici u kaznenom postupku oslobođeni optužbe u svezi  Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 18. veljače 2008. zaključenog između tužitelja kao prodavatelja i pravne osobe A. G. G. d.o.o. R. kao kupca, za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 293. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, zbog nedostatka dokaza po načelu „in dubio pro reo“, odnosno iz razloga što nije nedvojbeno utvrđeno da je u njihovom postupanju postojala prijevarna namjera. Sud dalje utvrđuje da predmetno načelo u kaznenom procesnom pravu znači da u slučaju dvojbe pri utvrđivanju činjenica i rješavanju nekoga pravnoga pitanja, treba primijeniti ono što je povoljnije za okrivljenika, međutim da je građanskopravna odgovornost puno šira od kaznenopravne odgovornosti. Prvostupanjski sud nalazi da je u donošenju parnične presude donio odluku o odštetnoj odgovornosti tuženika na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka u kojem su sudjelovali tuženici, imajući na umu da se vodi predmetni kazneni postupak ali parničnu odluku nije bazirao na kaznenoj odgovornosti tuženika jer je u vrijeme presuđenja kazneni postupak još uvijek bio u tijeku.

 

Dalje prvostupanjski sud iznosi stajalište da za postojanje građanskopravne odgovornosti nije nužno postojanje kaznene odluke jer je parnični sud vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti te da je unatoč tome ovlašten samostalno odlučivati kolika je šteta nastala za tužitelja, postoji li uzročno posljedična veza između djela i štete, je li tužitelj kao oštećenik doprinio svojim držanjem nastanku štete te da neke okolnosti koje idu u prilog tuženiku parnični sud može uzeti u obzir i kada ih kazneni sud nije uvažio kao npr. postojanje ili prekoračenje nužne obrane.

 

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano u žalbi upire 1. tuženik I. P. budući da pobijano rješenje ne sadrži nedostatke zbog kojih ne bi moglo biti ispitano. 

 

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo utvrđujući da u konkretnom slučaju nisu ostvarene potrebne zakonske pretpostavke za prihvaćanje predmetnih izvanrednih pravnih lijekova tuženika.  

 

Ovome sudu u svemu je prihvatljivo stajalište izneseno u obrazloženju pobijanog rješenja o utjecaju pravomoćne odluke donesene u kaznenom predmetu u kojem su 1. tuženik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi i 2. tuženica, kao optuženici oslobođeni od optužbe za učin kaznenog djela prijevare na štetu tužitelja kao oštećenika.

 

Bez uporišta se tuženici u žalbama pozivaju na odredbu članka 12. ZPP-a i vezanost parničnog suda odlukom donesenom u kaznenom postupku u smislu prethodnog pitanja. Prema članku 12. stavak 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan samo za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik oglašen krivim. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je imao saznanja da se vodi kazneni postupak a kako u vrijeme donošenja parnične presude kazneni postupak još nije bio pravomoćno okončan niti je bila donesena osuđujuća presuda to nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 12. stavak 3. ZPP-a niti isti sada postoje jer parnični sud nije vezan utvrđenjima kaznene oslobađajuće presude.

 

Pravilno je sud prvog stupnja pošao od zaključka da je građanskopravna odgovornost  šira od kaznenopravne odgovornosti te je u okviru parničnog postupka provođenjem predloženih dokaza utvrđivao pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu tužitelju nanesenu protupravnim postupanjem prilikom sklapanja predmetnog ugovora te je na taj način pravomoćnom odlukom utvrdio postojanje odštetne odgovornosti tuženika.

 

Stoga i prema stajalištu ovoga suda, donošenje oslobađajuće presude u kaznenom predmetu za učin kaznenog djela prijevare iz članka 293. KZ-a, ne predstavlja prethodno pitanje za ovu pravnu stvar pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 421. stavak 1. točka. 9. ZPP-a te kada nije dopustio ponavljanje postupka po prijedlogu tuženika.  

 

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2.  ZPP-a.

 

U Rijeci 17. veljače 2020.

 

 

                                                                                                                           Sutkinja 

                                                                                                                    Branka Ježek Mjedenjak

                                                       

 

 

 

 

 

 

Općinskom sudu u Rijeci

 

Vraća vam se spis sa pet ( 5 ) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.