Republika Hrvatska                                                                                

Trgovački sud u Osijeku                                               

   Osijek, Zagrebačka 2

 

                                                                                                  Poslovni broj 10 P-314/2019-7

 

 

U  I  M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., OIB:.. , O., kojega zastupa punomoćnica A. K. K. odvjetnica u O., protiv tuženika O. d.o.o.,OIB: .., O., kojega zastupa D. O. odvjetnik u O., , radi naknade štete u iznosu od 6.264,23 kn, 13. veljače 2020.

 

r i j e š i o  j e

 

1. Tužba u ovoj pravnoj stvari se odbacuje kao nedopuštena.

 

2.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.556,25 kn (tisućupetstopedesetšestkuna i dvadesetpetlipa) u roku 15 dana.

 

3.            Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 468,75 kn (četristošezdesetosamkuna i sedamdesetpetlipa), odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj u tužbi navodi kako je bio u ugovornom odnosu s tuženikom i da je tuženik bio dužan između ostaloga i sačinjavati sigurnosne kopije pohranjenih tužiteljevih podataka. Nasuprot tome tuženik nije ispunjavao svoje ugovorne obveze, što se pokazalo 4. svibnja 2016., kada je zbog nestanka električne energije u poslovnom prostoru tužitelja, došlo do kvara računala  i oštećenja magnetnih ploča oba diska  u računalima, pa su svi poslovni podaci tužitelja u razdoblju od 2011. pa do 5. svibnja 2016. bespovratno nestali. Tužitelj je radi rekonstrukcije izgubljenih podataka iz materijalne dokumentacije iz svog arhiva, angažiranjem studentice ponovo unio potrebne podatke. Za ovaj rad tužitelj je platio 12.528,46 kn, te mu je u tom iznosu nastala šteta. Tužitelj potražuje samo polovinu štete od tuženika, jer drugu polovinu potražuje od obrta Z3 koji je tu štetu i naknadio. U odnosu na tuženikove prigovore navodi kako su neosnovani da nema govora o zastari niti je riječ o presuđenoj stvari jer je postupak u tom predmetu pokrenut na temelju vjerodostojne isprave, računa. Predlaže odbiti tuženikove prigovore kao neosnovane i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

 

 

 

Poslovni broj 10 P-314/2019-7

2

 

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, te prigovor presuđene stvari, jer da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-604/17-8 od 22. siječnja 2018. ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev. Navodi kako je iz predmetne presude razvidno da se tužiteljevo potraživanje temelji na račun broj 159/171 od 31. prosinca 2016 u iznosu od 6.246,23 kn za nastale troškove knjiženja dokumenata, odnosno da se radilo o istom zahtjevu kao u ovom parničnom postupku koji proizlazi iz iste činjenične osnove, a o kojoj je sudskom predudom već pravomoćno odlučeno. Predlaže tužbu odbaciti uz naknadu troškova tuženiku.

 

Prema odredbi članka 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP), sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, što je ovdje slučaj, i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

 

Iz navedene odredbe proizlazi kako je za postojanje pravomoćno presuđene stvari potrebno da je riječ o postupcima u kojima je podnesen sadržajno isti zahtjev koji se temelji na istoj činjeničnoj osnovi.

 

Dakle, bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari nužno je postojanje subjektivnog i objektivnog identiteta spora. Kod subjektivnog identiteta spora pravomoćnost je ograničena na odnos među istim strankama, a kod ocjene objektivnog identiteta spora pravomoćnost je ograničena istovjetnošću presuđenog odnosa. Pravni odnos je istovjetan kad se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev.

 

U konkretnom slučaju sud je utvrdio kako je u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-604/17-8 od 22. siječnja 2018. riječ o istim osobama,  tužitelju i tuženiku koji se u istim ulogama pojavljuju i u ovom sporu. Dakle riječ je o subjektivnom identitetu spora.

 

U odnosu na  objektivni identitet spora sud je utvrdio kako je tužitelj u tom sporu potraživao od tuženika iznos od 6.246,23 kn iz istog odnosa među strankama i na temelju iste činjenične osnove. U obrazloženju pravomoćne presude je navedeno kako je „vidljivo da utuženo potraživanje predstavlja naknadu štete koju je tužitelj platio studentici za ponovno unošenje podataka koji su zbog nestanka struje dana 5. svibnja 2016. nestali, jer tuženik nije izradio kopiju tj. pohranjivanje svih unesenih podataka, a što je bio dužan po Ugovoru o održavanju informatičkog sustava.“

 

Navodi tužitelja kako je u sporu poslovni broj Povrv-604/17 zahtjev postavljen na temelju računa kao vjerodostojne isprave, a u ovom sporu se tužbom traži naknada štete, pa da nije riječ o identičnom sporu, sud je ocijenio neosnovane. Naime, sud je utvrdio kako se radi o objektivnom identitetu predmeta spora, budući je u ranije pravomoćno okončanom sporu odlučeno o zahtjevu temeljem istih oblika štete koje je tužitelj pretrpio u istom štetnom događaju, koji je zahtjev i u ovoj parnici, pri čemu nije bitno što je tužitelj u ranijem sporu to potraživao na temelju računa. Naime, iz obrazloženja navedene presude je razvidno kako je riječ o istom odnosu u kojem je tužitelju nastala šteta i da tu štetu tužitelj potražuje od tuženika u istom iznosu u ovom sporu.

Poslovni broj 10 P-314/2019-7

3

 

Kako je već u ranijem postupku pravomoćno odlučeno o tražbini čiji je sadržaj identičan predmetu ovog tužbenog zahtjeva, to navedena okolnost po ocjeni ovoga suda predstavlja zapreku za vođenje ovoga postupka i donošenje presude. Stoga je valjalo tužbu odbaciti kao nedopuštenu.

Sud je tuženiku priznao troškove i to na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbama  Tarife o  nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj" 148/09 dalje: OT) i odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - pročišćeni tekst,  125/11 i 157/13).

Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn, pristup ročištu od 13. veljače 2020. u iznosu od 375,00 kn sve uvećano za PDV u iznosu od 281,25 kn te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.556,25 kn.

 

Tuženiku nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu od 13. veljače 2020. u zatraženom iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV, nego je priznato 50 % tih troškova, jer se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora sud je tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 468,75 kn, odbio kao neosnovan.

 

Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

 

U Osijeku, 13. veljače 2020.

 

 

                                                                                                                             S u d a c

 

                                                                                                      mr. sc. MIRJANA BARAN, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

   Zvjezdana Kovačić