- 1 -              II Kž 60/2020-4

Broj: II Kž 60/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. Z., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 24. siječnja 2020. broj Kzd-1/2020-8 o produljenju istražnog zatvora tijekom postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog Ž. Z. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv Ž. Z., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Ž. Z. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Dalje je odbijen prijedlog za produljenjem istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Potom je u vrijeme provedeno u istražnom zatvoru uračunato vrijeme od uhićenja 27. rujna 2018. Na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, odnosno najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Zatim je navedeno da, sukladno članku 134. stavku 2. ZKP/08., žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. Z. po braniteljici, odvjetnici I. Z., s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući opasnost od ponavljanja kaznenog djela, optuženik ističe da se njegova obitelj odselila i da sada boravi kod roditelja njegove supruge u B. koji je udaljen 32 km od O. u kojem prebiva oštećenica, a da je njegova supruga na privremenom radu u Engleskoj. Međutim, mogućnost da optuženik po puštanju iz istražnog zatvora boravi u mjestu različitom od oštećenice, ne eliminira opasnost od ponavljanja djela s obzirom da se takva opasnost, imajući u vidu raniju osuđivanost optuženika zbog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju u pokušaju iz članka 163. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11. (izvadak iz kaznene evidencije na listu 167), ne odnosi samo na oštećenicu u ovom predmetu.

Optuženik se u ovom predmetu tereti da bi počinio četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz Glave sedamnaeste (XVII.) KZ/11., i to kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 158. stavkom 1. KZ/11., kazneno djelo mamljenja djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11., kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. i 2. KZ/11. te kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11. Osim toga, isti je osuđivan zbog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju u pokušaju iz članka 163. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11., a ovdje je osnovano sumnjiv da je djela koja su predmet ovog postupka počinio tijekom roka provjeravanja iz ranije presude. Broj i raznovrsnost inkriminiranih kaznenih djela, ranija osuđivanost zbog sličnog kaznenog djela na štetu djece te inkriminirano razdoblje obuhvaćeno rokom provjeravanja, su one okolnosti koje upućuju na takvu ustrajnost volje u protupravnom postupanju zbog kojih se niti predloženom mjerom opreza – zabrane približavanja oštećenici (iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08.) ne može postići isti pouzdani rezultat sprečavanja optuženika od ponavljanja djela koji se ostvaruje istražnim zatvorom.

Suprotno daljnjim žalbenim primjedbama, boravak u istražnom zatvoru se nije pretvorio u izdržavanje kazne, niti je do sada povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 4. ZKP/08. Naime, ograničenje slobode koje je optuženik dužan podnijeti u konkretnoj situaciji je u razmjeru s naravi potrebe za takvom mjerom budući da opći interes koji se ostvaruje primjenom istražnog zatvora, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih optuženik počiniti, i dalje nadmašuje pravo žalitelja na slobodu. Stoga nije došlo do povrede načela iz članka 4. ZKP/08. na koju se žalba poziva. Uzevši u obzir sve navedeno, kao i činjenicu da je za najteže kazneno djelo zbog kojeg se vodi ovaj postupak propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina, zadržavanje optuženika u istražnom zatvoru od 28. rujna 2018. nije se pretvorilo u izdržavanje kazne.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2020.