- 1 -              II Kž 72/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 72/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. G., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 3. u vezi s člankom 191. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog I. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. siječnja 2020. broj Kvm-5/2020-8. (Kzd-5/2019-36.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. veljače 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog I. G. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. G., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 3. u vezi s člankom 191. stavkom 2. KZ/97., kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. (pravilno je stavka 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. G. po branitelju, odvjetniku R. R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog "pogrešne primjene odredaba ZKP-a", s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te ukinuti istražni zatvor i optuženika pustiti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog I. G. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

 

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, optuženik u biti osporava postojanje osnovane sumnje da bi on počinio terećena mu kaznena djela, polemizirajući s količinom, sadržajem i vrijednošću do sada izvedenih dokaza. Međutim, osim što su takva razmatranja žalitelja u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, ističe se žalitelju da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, kao opća pretpostavka iz odredbe članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, dok će odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i stupnju njegove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge. Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, dugotrajnost inkriminiranog razdoblja i brojnost kontakata ostvarenih između optuženika i oštećenice, optuženikove kćeri, koja je u vrijeme događaja bila u dobi od nepunih dvanaest do nepunih osamnaest godina, te uložena optuženikova ustrajnost, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja. Ujedno, sud prvog stupnja je pravilno uzeo u obzir psihijatrijsko vještačenje dr. Š. D., iz kojeg proizlazi kako je optuženik kronični ovisnik o alkoholu, kod kojeg postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti kazneno djelo.

 

Kraj takvog stanja stvari, bez značaja su tvrdnje žalitelja kojima osporava iteracijsku opasnost kod optuženika, navodeći kako optuženik "nema nasilnu prošlost u odnosu na oštećenike". To tim više kada se uzme u obzir da je optuženik presudom Prekršajnog suda u Koprivnici od 3. svibnja 2017. pravomoćno osuđen zbog prekršaja protiv javnog reda i mira počinjenog na štetu sadašnjeg supruga i svekrve oštećenice.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

Nije u pravu optuženik niti kada upire na povredu načela razmjernosti, aludirajući da se dosadašnje trajanje istražnog zatvora pretvorilo u izdržavanje kazne zatvora. Prilikom ocjenjivanja povrede načela razmjernosti, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 17. veljače 2020.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Žarko Dundović, v.r.