Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

                            1                  Broj: -582/2019-3

 

 

 

                                                                                                                                                                                                                                

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz S. F. i J., OIB:, protiv tuženika J. B. iz S. F. i J., OIB: , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj: P-2363/2017. od 26. studenoga 2018., dana 17. veljače 2020., 

 

 

p r e s u d i o j e

             

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj: P-2363/2017. od 26. studenoga 2018. potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru P-2363/2017. od 26. studenoga 2018. odbijen je tuženi zahtjev kojim da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 25.295,15 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu nadoknadi troškove postupka.

Istom presudom naloženo je tužitelju da isplati tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 300,00 kuna.

Protiv navedene presude žalio se tužitelj  ne navodeći zakonske žalbene razloge nego da je sud vjerovao iskazu njegovog brata, pa ispada da roditelji nisu imali namjeru darovati mu darovano.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba tužitelja nije osnovana. 

Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužitelj je naime protiv tuženika podnio tužbu radi isplate tvrdeći da je on suvlasnik nekretnine, ali da tuženik iako tu nekretninu zajedno koriste nije plaćao račune za potrošnju električne energije od 2013. do 2017. godine, pa da mu stoga kako je sve sam plaćao pripada naknada polovine duga.

Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu jer da tužitelj nije suvlasnik nekretnine u dijelu u kojem se nalazi električno brojilo, dok on u svom dijelu ima brojilo i svoje račune uredno plaća.

Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio jer je utvrdio da je vlasnikom kuće u kojoj žive obje stranke i nadalje upisan njihov otac, a pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda P-1616/2013. od 30. lipnja 2017. utvrđeno je da je ugovor o darovanju nekretnina od 3. studenoga 2009. zaključen između sada pokojnog J. B. i ovdje tužitelja ništetan i da kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke, te da tuženik za svoj dio dvojne kuće ima postavljeno novo brojilo koje račune i plaća što bi značilo da se potrošnja po izdanim i utuženim računima odnosi na utrošenu električnu energiju od strane obitelji tužitelja koja živi na katu obiteljske kuće.

Protivno žalbenim navodima tužitelja sud je osim saslušanja stranaka proveo i druge dokaze, a u obrazloženju presude iznio razloge zbog koji je tužbeni zahtjev odbio, a koje razloge, utvrđenja i slijedom toga primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Neosnovan je i žalbeni navod tužitelja da je on suvlasnik obiteljske kuće s obzirom da je u postupku utvrđeno da su stranke braća i nasljednici iza pokojnog oca J. B., ali da ostavinski postupak iza njega još nije okončan radi upućivanja nasljednika u parnicu, a osim toga pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda P-1616/2013. od 30. lipnja 2017. utvrđeno je da je ugovor o darovanju nekretnina od 3. studenoga 2009. zaključen između sada pokojnog J. B. i ovdje tužitelja ništetan i da kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Tužitelj je ovaj postupak pokrenuo radi isplate, pa je na njemu bio teret dokaza da se utvrdi obveza tuženika prema njemu, odnosno da se utvrdi pravni odnos temeljem kojeg je on ovlašten zahtijevati od tuženika ispunjenje novčane obveze, a što tužitelj nije dokazao niti je predlagao dokaze radi utvrđenja te okolnosti.

Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu je valjalo odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

 

 

Vukovar, 17. veljače 2020.

 

                                                                                                                 SUDAC             

                                                                                                  Vesna Vrkić Perak, v.r.             

 

Za točnost otpravka –ovlašteni službenik

Jelka Gavrić

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu