Broj: P-71/2019-16

 

 

          

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

 

 

Broj: P-71/2019-16

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz S. B., ...,  (OIB: ...), zastupan po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika J. K. iz S. B., ..., (OIB: ...), zastupan po punomoćnici R. S., odvjetnici iz S. B., radi utvrđenja prava vlasništva, VPS. 201.000,00 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 17. siječnja 2020 godine, u prisutnosti tužitelja osobno i njegova punomoćnika, te zamjenika punomoćnika tuženika T. K., odvjetnika u S. B., temeljem odredbe čl.335.st.4. Zakona o parničnom postupku, dana 14. veljače 2020. godine, 

 

p r e s u d i o    j e

 

I Utvrđuje se da je tužitelj S. M. iz S. B., ...,  (OIB: ...), vlasnik u ½ dijela na stanu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaone, predsoblja i hodnika u ukupnoj površini od 56,78 m2, 3.suvlasnički dio 1/5 Etažno vlasništvo (E3), upisano na kč.br. 2458 zgrada broj 10 u D. ulici površine 247 m2, upisana u zk.ul.br. 11513 k.o. S. B. vlasništvo M. M., što je tuženik J. K. iz S. B., ..., (OIB: ...), nasljednik pokojne M. M. dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

 

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na stanu iz točke I preko ½ dijela, odbija se kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku J. K. iz S. B., ..., (OIB: ...), da plati tužitelju S. M. iz S. B., ...,  (OIB: ...), troškove parničnog postupka u iznosu od 8.334,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.2.2020. do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

 

                                                 Obrazloženje

 

Tužitelj u tužbi navodi da je na stanu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaone, predsoblja i hodnika u ukupnoj površini od 56,78 m2 (etažno vlasništvo E-3), a koji stan se nalazi u zgradi broj 10 u D. ulici koja je sagrađena na kč.br. 2458, te upisana u zk.ul. 11513 k.o. S. B. kao vlasnik upisana M. M.. M. M. je pokojna supruga tužitelja S. M. i majka tuženog J. K.. Predmetni stan stečen je za vrijeme trajanja braka između tužitelja i pok.M. M. na način da je stan otkupljen na ime M. M. a novac za prvu ratu otkupa stana te sve daljnje rate otkupa stana koji se otplaćuje sve do danas za korist A.-M. d.o.o., ..., S. B. otplatio je i otplaćuje tužitelj. Unatoč nespornoj činjenici iz točke III tužbe pok.M. M. zaključila je bez znanja tužitelja Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženikom zbog čega je vođen parnični postupak pred ovim sudom u predmetu P-301/16. Istodobno osim ugovora o doživotnom uzdržavanju pokojna supruga tužitelja bez znanja tužitelja sastavila je i oporuku u vezi predmetnog stana za sina tuženika odnosno svog unuka A. K. čijih se prava nasljednik odrekao nakon što je tužitelj zatražio utvrđenje pasive na ime uzdržavanja i sahrane pokojne supruge. Kako ne postoje oporučni nasljednici koji potražuju oporučnu imovinu to su na nasljedstvo pozvani zakonski nasljednici, suprug, tj. tužitelj i sin, tj. tuženik pri čemu tužitelj smatra da predmetnom ostavine može biti samo ½ predmetnog stana jer je stan stečen u tijeku braka, a tužitelju temeljem odredbe čl.6.st.3. Obiteljskog zakona pripada pravo na ½ prava vlasništva, a druga polovina prava vlasništva može biti predmetnom ostavine odnosno ista se može dijeliti na tužitelja i tuženika.

 

Nadalje tužitelj navodi da pokojna ostaviteljica nije bila zaposlena, istu je uzdržavao tužitelj, da bi se teško razboljela pa je bila liječena najprije u SR Njemačkoj, a nakon toga u RH, pri čemu se o istoj isključivo i samo brinuo tužitelj koji je nakon njene smrti isključivo i samo snosio troškove sahrane bez bilo kakvog učešća i angažmana tuženika, čak nasuprot tuženik je posuđivao novac od tužitelja koji do danas nije vratio što je evidentno iz priznanice. Tužitelj smatra da mu na predmetnom stanu pripada 4/5 prava suvlasništva a tuženiku 1/5, zbog čega predlaže donošenje presude u skladu s tim.

 

U odgovoru na tužbu tuženi po punomoćnici predlaže da sud tužbu odbaci zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženom. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige je vidljivo da tuženik nije upisan kao vlasnik, pa nije ni pasivno legitimiran niti može na bilo koji način u ime posljednje vlasnice raspolagati tužbenim zahtjevom. Pod poslovnim brojem O-1408/18 vodi se ostavinski postupak iza pok.M. M. koji je rješenjem broj O-1408/18-16 prekinut dana 4.2.2019., a zakonski nasljednik S. M. je u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja upućen da pokrene parnični postupak protiv nasljednika J. K. i A. K., obojica iz S. B., ..., radi utvrđivanja činjenice o kojima ovisi sastav ostavine i veličina nasljednog dijela, te o tome dostavi obavijest sudu, kao i o činjenici pokretanja parničnog postupka na koji je upućen da izvijesti sud dostavom primjerka tužbe. Tužitelj je gore citirano rješenje zaprimio 11.2.2019. a tuženik 15.2.2019., a ni jedna strana nije izjavila žalbu, pa je istekao i rok od 30 dana da se postupi sukladno gore citiranom rješenju, stoga je tuženik obavijestio sud na spis O-1408/18 da se ostavinski postupak nastavi sukladno stanju u spisu jer nije niti podnesena tužba radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi sastav ostavine i veličina nasljednog dijela nasljednika. Ukoliko sud ne odbaci tužbu predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti jer su navodi iz tužbe netočni. U slučaju da sud usvoji tužbu i donese presudu kako je predloženo u tužbi tužitelj se neće upisati kao u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su predmet ovog postupka.

 

Tužitelj u svom podnesku od 29.4.2019. smatra da je ovo već četvrti pokušaj opstruiranja prava tužitelja od strane tuženika, navodi da je iz podataka u spisu vidljivo da je tužitelj očuh tužitelja koji je u braku bio sa njegovom pokojnom majkom M. M. te da su tijekom braka supružnici otkupili prijeporni stan, pri čemu je tužitelj kao zaposlenik u SR Njemačkoj dao početni iznos otkupnine, a od dana otkupa stana pa sve do zadnje rate otkupnine platio je tužitelj uključujući otplatu od 1994. pa sve do smrti supruge M. M., tj.do 21.4.2016., a od tada pa sve do otplate zadnjeg iznosa otkupnine 9.11.2016. Istodobno tužitelj je za vrijeme trajanja braka snosio sve troškove liječenja pok.M. M., kako u SR Njemačkoj, tako u RH, te troškove njege i sahrane. Časom smrti supruge tužitelj je saznao za ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je bio zaključen između pok.M. M. sa tužiteljem za koji tužitelj nije znao, a sam ugovor predstavljao je opstrukciju prava tužitelja zbog čega je tužitelj pred ovim sudom broj P-301/16 ustao sa tužbom da bi u svezi sa tom tužbom postigao sporazum o mirnom rješenju spora, a kako tuženik nije htio izdati tabularnu ispravu u svezi s tim sporazumom to je tužitelj bio prisiljen podići daljnju tužbu pred ovim sudom u predmetu P-195/17 koju tužbu je priznao tuženik nakon čega je predmetni stan vraćen na ime supruge tužitelja M. M. te je otvoren ostavinski postupak pred ovim sudom pod brojem O-1408/18 u kojem je donijeto rješenje broj O-1408/18-6 od 4.2.2019. u svezi prekida ostavinskog postupka iza pok.M. M. tužitelj je upućen u parnicu. Dana 11.2.2019. dan nakon primitka rješenja tužitelj je u otvorenom zakonskom roku podigao predmetnu tužbu iz ove parnice, pa su nejasni navodi u svezi osporavanja prava tužitelja na vođenje ovog postupka. Ovim postupkom tužitelj traži da se utvrde njegova prava koja mu pripadaju. Primitkom tužbe tuženik je preko svoje punomoćnice obavijestio punomoćnika tužitelja da je spreman na mirno rješenje ove stvari na način da se isplati njemu njegov suvlasnički dio koji bi njemu pripao. Dana 1.4.2019. tužitelj je preko punomoćnika obavijestio punomoćnika tuženika da pristaje na mirno rješenje ovog prijepora, te da se tuženiku ponudi isplati njegovog suvlasničkog dijela koji bi mu pripao i to u iznosu od 7.949,20 Eura. Tužitelj nije dobio odgovor na tu ponudu. Nadalje, tužitelj smatra da je netočan navod tuženika u svezi sa promašenom pasivnom legitimacijom i nedostatkom pravnog interesa jer tuženik svoju pasivnu legitimaciju stječe temeljem čl.129. Zakona o nasljeđivanju, tj.časom smrti ostaviteljice, svoje majke M. M., pa je isti legitimiran da bude tužen u ovom postupku jer se pravo vlasništva nije moglo utvrditi u ostavinskom postupku i zbog prijepora stranaka, pa će se to pravo vlasništva utvrditi u ovom postupku na predloženi način te izvođenjem predloženih dokaza.

 

U svom podnesku od 3.5.2019. tuženik po punomoćniku navodi da tužitelj umjesto da postupi po rješenju O-1408/18 tužitelj podnosi tužbu radi utvrđenja prava vlasništva u proizvoljno određenim omjerima gdje je tuženik dužan izdati tabularnu ispravu da bi se upisalo vlasništvo 4/5 tužitelja, a 1/5 tuženika a jedina osoba koja  po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarima treba dati tabularnu izjavu je mrtva. Tužitelj nema ispunjen niti jedan od zakonom predviđenih uvjeta za stjecanje prava vlasništva sukladno čl.114. Zakona o vlasništvu.

 

Tužitelj u podnesku od 24.5.2019. navodi da su nakon podizanja tužbe između stranaka vođeni pregovori u vezi prijepornog stana. Tužitelj smatra kako rok iz ostavinskog rješenja kojim je upućen u parnicu nije prekluzivne naravi već fakultativne. Nadalje, ističe da osporavati tužitelju pravo na prijeporni stan samo iz činjenice što je isti otkupljen na ime pokojne supruge pravno je netočno, a u svezi s tim skreće se na točnost pravnog stava tužitelja koji proizlazi iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3880/2017 od 9.10.2018. gdje je iznijet pravni stav da bračnu stečevinu predstavlja i stan koji je otkupljen samo na ime jednog bračnog druga, kao što je slučaj u predmetnoj pravnoj stvari.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis P-301/16 i spis O-770/16, uvid u zk.ul.br. 11513 k.o. S. B. 3.suvlasnički dio, smrtni list za M. M., ugovor broj 1184/94, evidenciju otplate kredita, medicinsku dokumentaciju, priloženu sudsku praksu, te uvid u ostalu priloženu dokumentaciju.

 

Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, te pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, te pravo stjecanja vlasništva tužitelja u 4/5 dijela vlasništva.

 

Na raspravu zakazanu 17.2.2020. koja je zakazana radi saslušanja stranaka pristupio je samo tužitelj dok je punomoćnik tuženika odustao od prijedloga za saslušanje tuženika.

 

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on sa pokojnom suprugom M. M. bio 57 godina u braku. Njegova pokojna supruga je predmetni stan dobila od Đ. Đ., zajedno su živjeli sedam godina nevjenčano i onda su se vjenčali. Kada je supruga stekla pravo otkupa stana zajedno su kupili taj stan, a misli da je to bilo 1992., sjeća se da je prva rata bila 10.000,00 tadašnjih dinara, a kasnije su rate bile po 250,00 dinara, a zadnju ratu je otplatio prije godinu dana. On je u Đ. Đ. radio 13 godina, nakon toga je radio dvije godine u B. i onda je otišao u Njemačku u grad U. i tu zaradio mirovinu. U mirovini je 20-tak godina, negdje od 1969.g. Njegova supruga je radila cijelo vrijeme u Đ. Đ., međutim budući je bila jako anemična razbolila se te je došla na liječenje kod njega u Njemačku i tamo se liječila 2-3 mjeseca. Preko njega je bila osigurana. Kada je došla kod njega u Njemačku više nije radila i zbog godina. Dobila je mirovinu od Đ. Đ.. Kada je počela sa suprugom živjeti ona je imala dijete pored sebe i to je tuženi. Posebno je istakao da je dao novac za otkup stana, te da je stan otplaćen od njegovih novaca. O supruzi se brinuo isključivo on dok je tuženi bio na montažama od Đ. Đ. u Indiji, danas u Poljskoj. Njegova supruga je preživjela dvije operacije, najprije je operirala želudac, onda kuk, a on je cijelo vrijeme bio pored nje. Ističe da je sve on financirao i brinuo se za nju i nitko drugi se nije brinuo. Navodi da je jednom prilikom J. posudio 7.000 Dem što mu ovaj nikada nije vratio, a misli da mu je njegova majka rekla da to nikada ne vrati, ali nije siguran.

 

Uvidom u Ugovor broj 1184/94 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 5.8.1994. sud je utvrdio da je Đ. Đ. Stambeno poduzeće u ime i za račun ĐĐ Pr. H. tv. t. v. d.d. kao prodavatelj i pokojna M. M. kao kupac zaključili ugovor o kupoprodaji predmetnog stana za iznos od 65.984,50 kn, prvi obrok 1.979,54 kn, a ostatak duga od 64.004,96 kn na otplatu 24 godine, 288 mjesečnih obroka, te se kupac obvezuje otplaćivati prodavatelju do 15-tog u mjesecu iznos od 250,53 kn.

 

Uvidom u Evidenciju otplate kredita (strana 14 spisa), sud je utvrdio dinamiku otplate kredita.

 

U odgovoru na tužbu tuženik predlaže odbacivanje tužbe zbog nedostatka pravnog interesa, smatra da tuženik nije upisan kao vlasnik, a samim time nije ni pasivno legitimiran, navodi da je u ostavinskom postupku O-1408/18 koji se vodio iza pok.M. M. zakonski nasljednik S. M. upućen da u roku od 30 dana pokrene parnični postupak protiv J. K. i A. K., a kako je istekao rok od 30 dana a nije pokrenuo postupak temeljem rješenja koje je primio 11.2.2019. smatra da je tužba neosnovana.

 

Uvidom u ostavinski spis O-770/16 sud je utvrdio da je na zapisniku dana 29.3.2018. utvrđeno rodoslovlje iza pok.M. M.. Kao jedini nasljednici utvrđeni su bračni drug S. M., te sin J. K.. Tijekom ostavinskog postupka proglašena je oporuka iza pok.M. M. iz koje proizlazi da je kao nasljednik proglašen A. K., unuk ostaviteljice koji je svojom nasljedničkom izjavom u predmetnom spisu od 14.6.2018. (strana spisa 75) izjavio kako priznaje oporuku kao istinitu i valjanu, ali se ne prihvaća nasljedstava koje mu na temelju oporuke pripada, te predlaže da se primijeni zakonsko nasljeđivanje.

 

U istom predmetu podneskom od 17.5.2018. zakonski nasljednik S. M. osporio je sastav ostavinske imovine navodeći da je predmetni stan bračna stečevina njega i pokojne ostaviteljice, te predlaže da ga sud uputi u parnicu radi utvrđivanja bračne stečevine a potom postupak nastavi i ½ nekretnine koja bi pripala ostaviteljici rasporedi na zakonske nasljednike.

 

Na istoj raspravi dana 24.10.2018. tužitelj po punomoćniku je tražio da sud u ostavinskom postupku utvrdi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice i njezina supruga S. M. na jednake dijelove, a nakon toga da suvlasnički dio ostaviteljice rasporedi na zakonske nasljednike sukladno nasljedničkim izjavama. Zbog navedenog sud je prekinuo ostavinski postupak i uputio nasljednika S. M. da pokrene postupak protiv sunasljednika J. K. i A. K. radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi sastav ostavine i veličina nasljednog dijela u roku od 30 dana od pravomoćnosti istog rješenja i to svojim rješenjem od 4.2.2019. broj O-1408/18-6. Isto rješenje punomoćnik tužitelja je primio 11.2.2019. a punomoćnica tuženika 15.2.2019. dok je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 12.2.2019. Rješenje je postalo pravomoćno 4.3.2019. iz čega proizlazi da je tužba podnesena u roku.

 

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika J. K. kao zakonskog nasljednika budući da je u ostavinskom postupku unuk ostaviteljice oporučni nasljednik A. K. odrekao se nasljedstva temeljem oporuke te predložio da sud nasljedstvo rasporedi temeljem zakona.

 

Sud smatra kako prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatka pravnog interesa postavljen od strane tuženika je neosnovan.

 

Temeljem odredbe čl.129. st.1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe čime postaje njegovo nasljedstvo. U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi. U času smrti pokojne M. M. 21.4.2016. tužitelj i tuženi su stekli nasljedno pravo i na njih je po sili zakona prešla ostavina pokojne i postala njihovo nasljedstvo. Iz navedenog upravo proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Tužitelj svakako ima pravni interes tražiti da sud utvrdi da ½ predmetnog stana predstavlja bračnu stečevinu kako on to i navodi u ostavinskom postupku O-770/16.

 

Nije sasvim jasno zašto tužitelj u tužbenom zahtjevu traži da se utvrdi vlasništvo u 4/5 dijela kad u uvodnom dijelu navodi da mu temeljem Obiteljskog zakona pripada ½ prava vlasništva (ako se druga polovina podijeli na zakonske nasljednike to nikako nije 4/5 dijela).

 

Provedenim dokaznim postupkom analizirajući dokaze sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomice osnovan.

 

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je sa pokojnom M. M. bio u braku 57 godina, da je ista predmetni stan dobila od Đ. Đ., da su zajedno živjeli sedam godina nevjenčano, te se onda vjenčali i zajedno otkupili taj stan, negdje 1992.g. Sjeća se da je prva rata bila nekih 10.000,00 tadašnjih dinara, a kasnije su rate bile po 250,00 dinara, zadnju ratu je otplatio prije godinu dana. U Đ. Đ. radio je 13 godina, nakon toga dvije godine u B., a onda je otišao u Njemačku u grad U. i tamo zaradio mirovinu negdje 1969.g. 1969.g. supruga je bila bolesna i došla je kod njega u Njemačku, a ona je također dobila mirovnu od Đ. Đ.. Kada je sa svojom suprugom počeo živjeti ona je imala dijete pored sebe i to je bio tuženik, posebno ističe da je dao novac za otkup stana, da je stan bio otplaćen od njegovih novaca, da se o supruzi isključivo brinuo on, a posebno kada je bila bolesna, da je sve financirao.

 

Tuženik nije predložio nikakve dokaze kojima bi osporio iskaz tužitelja.

 

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit i vjerodostojan, utemeljen na priloženim materijalnim dokazima.

 

Kako su tužitelj i pokojna supruga prema ugovoru kupili stan 1994.g. te otplaćivale u ratama, na sporni odnos primjenjuje se odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98).

 

Prema čl.271. istog zakona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, a čl.281.st.1. Zakona o braku i porodičnim odnosima kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

 

Kako iz provedenih dokaza proizlazi da su tužitelj i pokojna za vrijeme svoje bračne zajednice otkupili zajednički stan i zajedno otplaćivali rate kredita, isti stan predstavlja zajedničku imovinu pri čemu je doprinos istih u stjecanju u jednakom omjeru. Naime, kako su novčana sredstva kojima je kupljen stan zajednička imovina bračnih drugova, tako i stan predstavlja zajedničku imovinu i to u jednakim dijelovima jer nije utvrđeno da bi dio u stjecanju zajedničke imovine bio drugačiji.

 

Zbog navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je tužitelj vlasnik u ½ dijela predmetnog stana sa osnove bračne stečevine što je tuženik kao zakonski nasljednik dužan priznati. U preostalom dijelu sud je tužitelja odbio do visine 4/5 dijela iz razloga što će se preostala ½ suvlasničkog dijela na predmetnom stanu, koja ne ulazi u bračnu stečevinu tužitelja i pokojne rasporediti u ostavinskom postupku na zakonske nasljednike sukladno Zakonu o nasljeđivanju.

 

Zbog navedenog u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na stanu iz točke I preko ½ dijela, odbija se kao neosnovan.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154.st.2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19) u skladu sa Odvjetničkom tarifom, vrijednosti predmeta spora i uspjehom stranaka u postupku.

 

Tužitelj je uspio sa 63 % tužbenog zahtjeva, a tuženi sa 37 % tužbenog zahtjeva.

 

Troškovi tužitelja odnose se na trošak pristojbe na tužbu 2.360,00 kn, pristojbe na presudu 2.360,00 kn, trošak sastava tužbe 11.2.2019.g. (Tbr.7.st.1. OT) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 6.5.2019.g. (Tbr.9.st.5. OT) u iznosu od 625,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 28.8.2019.g. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 1.250,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 17.1.2020.g. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 14.2.2020.g. (Tbr.9.st.3. OT) u iznosu od 1.250,00 kn, trošak sastava podneska 21.8.2019. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 2.500,00 kn, pdv u iznosu od 2.656,25 kn, što ukupno iznosi 18.001,25 kn.

 

Sud nije tužitelju priznao troškove sastava podneska 29.4.2019., 23.5.2019., 30.8.2019., 3.1.2020., 6.12.2019. iz razloga što iste troškove smatra nepotrebnim za vođenje ovog parničnog postupka.

 

Kako je tužitelj uspio sa 63 % tužbenog zahtjeva sud mu je priznao trošak postupka u iznosu od 11.340,79 kn.

 

Troškovi tuženika odnose se na trošak zastupanja na raspravi 6.5.2019.g. (Tbr.9.st.5. OT) u iznosu od 625,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 28.8.2019.g. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 1.250,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 17.1.2020.g. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 14.2.2020.g. (Tbr.9.st.3. OT) u iznosu od 1.250,00 kn, trošak sastava podneska 9.4.2019. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 2.500,00 kn, što ukupno iznosi 8.125,00 kn.

 

Sud nije tuženiku priznao troškove sastava podneska 21.8.2019. i 3.5.2019. iz razloga što iste troškove smatra nepotrebnim za vođenje ovog parničnog postupka.

 

Kako je tuženik uspio sa 37 % tužbenog zahtjeva sud mu je priznao trošak postupka u iznosu od 3.006,25 kn.

 

Nakon prijeboja obaju priznatih troškova preostane iznos od 8.334,54 kn koji iznos je sud naložio tuženiku da plati tužitelju.

 

Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Dana 14. veljače 2020. godine

 

                                                                                                               S u d a c:

 

                                                                                                    Renata Marić-Ivanović

 

 

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude  dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

 

Dna:

1. Odvj. P. K., Slavonski Brod,
2. Odvj. R. S., Slavonski Brod.