1               Poslovni broj: Gž R-59/2020-2

Poslovni broj: Gž R-59/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A
 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovoga suda mr. sc. Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. M., iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 4 Pr-1035/2019-16 od 7. studenog 2019., dana 14. veljače 2020.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 4 Pr-1035/2019-16 od 7. studenog 2019., u dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 15.948,37 kuna, s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke. Na ime troškova postupka sud je naložio tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 3.750,00 kuna, dok je za više zatraženo zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbijen, kao i zahtjev tužene za naknadu troškova postupka.

Protiv ove presude i to dijela kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žali se tužena zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP– „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14). Predlaže da se presuda preinači, podredno, ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti poriče žalbene navode tužene te predlaže da žalba bude odbijena kao neosnovana.

Žalba tužene je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade radi nabavke građanskog odijela za 2014. do 2019., u ukupnom iznosu od 15.948,37 kuna.

Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova u Centru ... I. V. i radi na radnom mjestu vještak za toksikološka vještačenja. Nadalje, među strankama tijekom postupka nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva niti tijek zakonske zatezne kamate.

Sud prvog stupnja utvrdio je da poslovi radnog mjesta vještak za toksikološka vještačenja predstavljaju poslove s policijskim ovlastima jer iz članka 13 stavak 1 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09, 92/14) proizlazi da su policijske ovlasti između ostalog i prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka te pregled dokumentacije, a tužitelj u okviru poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova tog radnog mjesta, procjenjuje, koristi, obrađuje i pohranjuje podatke te sudjeluje na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela.

U žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova zahtjeva tužiteljice, odnosno je li tuženik u obvezi tužiteljici isplatiti naknadu za građansko odijelo, uzimajući u obzir da je i nadalje sporno je li tužiteljica u okviru svojega posla obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

Valja navesti da ovaj sud nije posebno cijenio odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Zagrebu na koju se poziva tuženik u kojem postupku je odbijen zahtjev za priznavanje prava za građansko odijelo za 2011. godinu, a sve iz razloga jer je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za isplatu naknade radi nabavke građanskog odijela za 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu.

Tuženik u bitnome u žalbi ističe da tužiteljica nije obavljala one policijske poslove koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti pa stoga smatra da tužitelj ne ispunjava uvjete iz odredbe članka 28. stavak 4. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16) i članka 3. stavak 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.

Sukladno odredbi članka 28. stavak 4. Zakona o policiji pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja poslove primjenom policijskih ovlasti, dok su prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ti poslovi zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira, te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, postupanje prema strancima, nadzor državne granice, zaštita zračnog i pomorskog prometa, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom. Sukladno članku 13. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima su policijske ovlasti prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta, prikupljanje obavijesti od građana, pozivanje, dovođenje, privođenje, traganje, davanje upozorenja, zaprimanje prijava, podnošenje kaznenih prijava i izviješća, pregled dokumentacije i dr.

Suprotnom žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužiteljica kao policijski službenik (članak 2. stavak 1. točka 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima) obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljala posao sukladno ovlastima koje propisuje zakon. Tužiteljica tijekom obavljanja poslova zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo sukladno članku 28. stavak 1. Zakona o policiji, te po potrebi može primijeniti sredstva prisile jednako kao i policajac u odori. Nadalje, sukladno članku 15. stavak 1. Zakon o policiji policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ovoga Zakona.

Isto tako, činjenica što je tužiteljica zadužila zaštitnu odjeću i obuću nije od utjecaja na njezino pravo na građansko odijelo, a sve iz razloga što se policijski poslovi obavljaju ili u službenoj odori ili u građanskom odijelu.

Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio da u utuženom razdoblju tuženik za tužiteljicu nije osigurao službenu odoru ili građansko odijelo, već je poslove svog radnog mjesta obavljala isključivo u vlastitom građanskom odijelu pa je stoga pravilno utvrđenje suda da mu primjenom članka 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11, dalje: Pravilnik) pripada pravo na nabavku građanskog odijela. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo te je donio pravilnu odluku da tužiteljici pripada naknada za građansko odijelo u razdoblju od 2014. do 2019. godine.

Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju članka 154. stavak 1. ZPP.

Slijedom navedenog, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 14. veljače 2020.