- 1 -              II Kž 9/2020-8

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 9/2020-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinje i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. prosinca 2019., ispravljenog 28. siječnja 2020., broj K-28/2019-38, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 16. i 21. siječnja te 14. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 30. prosinca 2019., ispravljenog 28. siječnja 2020., broj K-28/2019-38, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi D. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora od tri (3) godine, protiv optuženika je na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/09. - dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor te mu je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. veljače 2019., pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. B. po braniteljici, odvjetnici S. P. i to na rješenje Županijskog suda u Osijeku od 30. prosinca 2019. broj K-28/2019-31, 2. siječnja 2020., kao i na ispravljeno rješenje Županijskog suda u Osijeku od 30. prosinca 2019. broj K-28/2019-38, 30. siječnja 2020., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "pobijano rješenje preinači usvajanjem žalbenih navoda optuženika, i istog odmah pusti na slobodu".

S obzirom da se žalbe međusobno nadopunjuju iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

Prvenstveno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz činjenice da je protiv njega donesena nepravomoćna osuđujuća presuda kojom je osuđen zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

Stoga su bez značaja navodi žalbe optuženika u kojima se u ovom stadiju postupka ta osnovana sumnja osporava, zatim se osporava pravna kvalifikacija kaznenog djela za koje je optuženik osuđen, kao i ocjenjuju u postupku provedeni dokazi. 

 

Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i da kod optuženika postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja opasnost proizlazi iz okolnosti u kojima je počinjeno kazneno djelo za koje je optuženik osnovano sumnjiv, s obzirom da iz iskaza žrtve D. Z. i svjedoka S. B. proizlazi da je optuženik prvo udario oštećenika u glavu baterijskom lampom nakon čega je optuženik izašao iz stana iz kojeg ga je odgurnuo oštećenik i otišao, ali se vratio do oštećenika koji je sada bio ispred zgrade i ponovo ga napao udarivši ga nogom u prsa i pobjegao, a kada je oštećenik došao za njim, konačno ga uboo nožem u predjelu lijeve strane vrata, čime je iskazao značajnu upornost i ustrajnost u počinjenju kaznenog djela. Osim toga da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da optuženik u alkoholiziranom stanju pokazuje znakove agresivnosti i sklonost sukobima, a iz toksikološkog i psihijatrijskog vještačenja da je inkriminirane prigode bio u alkoholiziranom stanju s koncentracijom od 1,42 g/kg. Uz sve navedeno da je optuženik do sada i prekršajno kažnjavan zbog prekršaja s elementima nasilja (Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji) kao i u tri navrata zbog prometnih prekršaja pod utjecajem alkohola.

 

Slijedom navedenog, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je nejasno i nedokazano na temelju kojih objektivnih činjenica prvostupanjski sud izvodi zaključak o tome da je sklon alkoholu i u tom stanju agresivan, pogotovo kada se uzme u obzir iskaz svjedokinje G. K. T. da je optuženik kada je trijezan, u redu ali kada je pod utjecajem alkohola da postane incidentan, a da je takav bio prema njoj i njenom suprugu, kao i iskaz svjedoka S. B. koji je iskazao da optuženik kada popije zna biti agresivan te se do sada više puta sukobljavao s drugima nakon čega je intervenirala i policija.

 

Bez obzira na navode žalbe optuženika, činjenica da je do sada kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ukazuje na njegovo protupravno ponašanje s elementima nasilja.

 

Sve navedene okolnosti, i po stavu ovog drugostupanjskog suda opravdavaju zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika bez obzira na njegovu kaznenu neosuđivanost i činjenicu da psihijatrijskim vještačenjem kod optuženika nije utvrđena duševna bolest, teži duševni poremećaj niti ovisnost, a niti su mu do sada bile izricane mjere liječenja od ovisnosti.

 

Uz sve navedeno pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i obrazložio da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti mjerama opreza kao i da dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

Iz navedenih razloga žalba optuženika nije prihvaćena, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 14. veljače 2020.

 

Zapisničarka              Predsjednik vijeća

Iva Lovrin, v.r.              Ranko Marijan, v. r.