Broj: Gž-65/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1) M. M. iz P., ad. 2) V. M. iz Š. i ad. 3) M. P. iz Š., svi zastupani po pun. Ž. Ž., odvjetniku u Š., protiv tuženika O. P., zastupane po načelniku S. P., a ovaj po pun. I. U. K., dipl. iur. iz Š., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku br. P-407/14  od dana 8. prosinca 2015. godine, dana 2. svibnja 2016. godine,

r i j e š i o   j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i u dijelu toč. 1. izreke u kojem je utvrđeno smetanje posjeda na čest. zem. 761 K.O. P. te zabranjeno svako takvo i slično smetanje za ubuduće, potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku br. P-407/14 od dana 8. prosinca 2015. godine.

II Djelomično se uvažava žalba tuženika, te se u dijelu toč. 1. izreke kojim je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja  - na način da tuženik vrati kamenu gromilu dimenzija 4x4 metra i visine 2 metra na dio čest. zem. 761 K.O. P. označen na skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku A. M. 15. lipnja 2015. godine slovima A-B-E-F, da sa dijela označenog slovima B-C-D-E ukloni nasuti kamen i da na tom dijelu zasadi tri stabla maslina starosti cca 100 godina, jedno stablo mlade masline i jedno stablo bajame – preinačava prvostupanjsko rješenje na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Uslijed odluke pod toč. II izreke preinačava se odluka o troškovima postupka (toč. 2. izreke) na način da se tuženik obvezuje tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 3.320,00 kn u roku 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženik zasmetao tužitelje u njihovom do tad mirnom posjedu čest. zem. 761 K.O. P., na način da je 7. veljače 2014. godine po izvođaču radova T. P., sa dijela navedene čestice, koji je na skici mjesta očevida od 15. lipnja 2015. godine izrađenoj po sudskom vještaku A. M. označen slovima A-B-E-F, bagerom porušio i uklonio kamenu gromilu dimenzija cca 4x4 metra i visine 2 metra, te je sa dijela iste čestice, označenog slovima B-C-D-E isčupao tri stabla maslina starih cca 100 godina, jedno stablo mlade masline i jedno stablo bajame, te je taj dio poravnao i nasuo kamenjem, pa je tuženiku naloženo uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da vrati kamenu gromilu, da sa dijela čestice označenog slovima B-C-D-E ukloni nasuti kamen i da na tom dijelu zasadi tri stabla maslina starosti cca 100 godina, jedno stablo mlade masline i jedno stablo bajame, te mu je zabranjeno svako takvo i slično smetanje (toč. 1. izreke). Ujedno je tuženik obvezan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu 4.500,00 kn (toč. 2.).

Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih zakonom propisanih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, a podredno preinači u smislu žalbenih navoda.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na toč. I izreke

Iako žalitelj podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga, on ne precizira u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka. Stoga, kako niti ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti, žalba podnesena iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

Nije osnovana ni žalba izjavljena zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje – da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici čest. zem. 761 K.O. P., te da je tuženik bez njihova znanja i dopuštenja te bez valjane zakonske osnove počinio smetanje posjeda na način pobliže opisan u izreci prvostupanjskog rješenja.

Žalbenim navodima kojima se ukazuje da je formiranje puta na predmetnoj nekretnini poduzeto sukladno važećim zakonskim odredbama te Odluci o donošenju Urbanističkog plana šireg područja naselja P. ne dovodi se u sumnju pravilnost pobijanog rješenja jer je u postupku pravilno utvrđeno da je postupanje tuženika bilo samovlasno u smislu čl. 22. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/2000, 73/2000 i 114/2001; dalje: ZV), te predmetna Odluka, protivno stajalištu žalbe, ne predstavlja akt koji bi otklonio protupravnost i ovlastio tuženika na poduzimanje utuženih posjedovnih radnji.

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskim rješenjem, kao i primjenu materijalnog prava, zbog čega u tom dijelu posebno ne obrazlaže ovu odluku (članak 375. stavak 5. ZPP).

Slijedom izloženog, valjalo je temeljem čl. 380. t. 1. ZPP riješiti kao u toč. I izreke.

U odnosu na toč. II i III izreke

Osnovano žalitelj ističe u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je u sklopu odlučivanja o zahtjevu za utvrđenjem smetanja posjeda ujedno i obvezao tuženika na uspostavu prijašnjeg stanja, kako je to pobliže navedeno u toč. 1. izreke pobijanog rješenja.

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži uspostava prijašnjeg stanja, na način pobliže opisan u toč. 1. izreke, predstavlja poseban zahtjev za naturalnom restitucijom prouzročene mu štete, koji je isti ovlašten ostvarivati u posebnom parničnom postupku. Kraj takvog stanja stvari, u ovoj posjedovnoj parnici nije moguća uspostava prijašnjeg stanja kako se to u tužbenom zahtjevu traži, pa je stoga temeljem čl. 380. t. 3. ZPP valjalo žalbu tuženika djelomično uvažiti i riješiti kao u toč. II izreke.

Uslijed odluke pod toč. II izreke, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava preinačiti i odluku o parničnom trošku (toč. 2. izreke), te kako je tuženik uspio u 66% svoga potraživanja, to je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP tuženik u obvezi naknaditi tužitelju 1.320,00 kn parničnog troška (Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 142/12, 118/14, 107/15), čemu valja pridodati trošak očevida u visini 2.000,00 kn. Ukupan parnični trošak kojeg je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju, stoga, iznosi 3.320,00 kn.

Stoga je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP riješeno kao u toč. II izreke.

U Šibeniku, 2. svibnja 2016. godine