- 1 -              II Kž 70/2020-4

Broj: II Kž 70/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. veljače 2020. broj Kv I-10/20 (K-3/20), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog H. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog H. Š. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po braniteljici, odvjetnici I. Š., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine, podredno, da se isti zamijeni "odgovarajućom mjerom".

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog H. Š. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., i to, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje, tako i u pogledu posebne pretpostavke za primjenu te mjere, te je potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Za svoju je odluku prvostupanjski sud dao valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Optuženik u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje, smatrajući kako ne postoje one osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pa da time ne postoji niti potreba za njegovim zadržavanjem u istražnom zatvoru.

Suprotno tim žalbenim navodima, valjano je prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju iteracijske opasnosti utemeljio na podacima o dosadašnjem životu optuženika i njegovoj strukturi ličnosti. Naime, uvidom u izvod iz kaznene evidencije za optuženika, vidljivo je da je on do sada osuđivan za raznovrsna kaznena djela za koja je višekratno izdržavao zatvorske kazne – zlouporaba opojnih droga, teška krađa, teška tjelesna ozljeda, nasilničko ponašanje u obitelji, razbojništvo i drugih. Stoga se s pravom zaključuje da dosadašnji sudski postupci i izrečene kazne nisu dostatno utjecali  na optuženika da on svoje ponašanje uskladi sa zakonskim i društvenim normama, već upravo suprotno – njegovo protupravno nasilničko ponašanje se nastavilo s obzirom da je isti sada osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenih djela protiv života i tijela.

Nadalje, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik dugogodišnji ovisnik o opijatima s dubokim disocijalnim poremećajem ličnosti kojeg karakterizira impulzivnost, emocionalna nestabilnost, sklonost rizičnom ponašanju, dok postojanje ovisnosti utječe na smetnje percepcije i snažne frustracije kada se ne mogu ostvariti vlastiti primarni ciljevi. Djela su, po ocijeni vještaka, počinjena pod odlučujućim utjecajem ovisnosti uz prijedlog da se optuženiku izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

Imajući u vidu izloženo, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju postoji stvarna i neposredna bojazan da će na slobodi optuženik nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela zbog čega je bilo nužno optuženom H. Š. produljiti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je prvostupanjski sud pravilno zaključio i valjano obrazložio da razlozi zbog kojih je istražni zatvor produljen ne opravdavaju primjenu neke blaže mjere jer se na taj način utvrđena iteracijska opasnost ne bi mogla s uspjehom otkloniti.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. veljače 2020.