- 1 -              II Kž 67/2020-4

Broj: II Kž 67/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene S. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog W. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 27. siječnja 2020. broj K-35/2012-336, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 14. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog W. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je, između ostalog, optuženi W. T. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, produljen je istražni zatvor protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi W. T. osobno, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da mu se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza ili jamstvom. Protiv istog rješenja žali se optuženik i po braniteljici, odvjetnici M. M. O., „zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st .1. t. 11. ZKP/08.”, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženiku ukine istražni zatvor. S obzirom da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u pogledu posebne pretpostavke, pa  je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. protiv optuženog W. T., te da nema mjesta primjeni blažih mjera u zamjenu za istražni zatvor. S obzirom na to da je za svoje zaključke prvostupanjski sud dao valjano i dostatno obrazloženje, nije u pravu žalitelj s tvrdnjom da se pobijano rješenje ne može ispitati, čime upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik u tijeku postupka sudu postao nedostupan te da se njegova adresa boravišta nije mogla utvrditi, zbog čega mu je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 3. ožujka 2015. broj Kv I-59/115-5 određen istražni zatvor. Uz tjeralice, protiv optuženika je bio izdan i europski uhidbeni nalog na temelju kojeg je isti uhićen u Italiji 1. studenog 2017., a Republici Hrvatskoj je bio predan 18. siječnja 2018.

S obzirom da se prisutnost optuženika u ovom kaznenom postupku osigurala tek na temelju izdanog europskog uhidbenog naloga, gotovo tri godine od određivanja istražnog zatvora, a nesporno da je isti bio upoznat s vođenjem postupka protiv njega  jer je do početka 2014. uredno dolazio na rasprave, to se optuženi W. T. evidentno nalazio u bijegu od tijela kaznenog progona Republike Hrvatske. Po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, navedene okolnosti, uz činjenicu da protiv optuženika postoji nepravomoćna presuda kojim je osuđen na kaznu zatvora, i nadalje upućuju na opasnost od njegovog bijega. Stoga je prvostupanjski sud protiv optuženog W. T. osnovano produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. jer su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke. Također, s obzirom na kvalitetu i značaj okolnosti zbog kojih je optuženiku produljen istražni zatvor, svrha istražnog zatvora se niti po ocijeni ovog drugostupanjskog suda ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom, pa tako ni mjerama opreza ili jamstvom.

Optuženik u žalbi ističe svoje obiteljske okolnosti, odnosno trudnu kćer u dobi od osamnaest godina o kojoj skrbi. No, te okolnosti nisu od utjecaja na ranije istaknute zaključke, uostalom, optuženik je bio u bijegu za vrijeme dok jer njegova kći bila maloljetna i dok je postojala njegova zakonska dužnost skrbi o istoj.

U odnosu na prigovor o povredi načela razmjernosti, dosadašnjim lišenjem slobode optuženika u ovom postupku u trajanju od sedam mjeseci u odnosu prema izrečenoj kazni od godinu i pol dana, to načelo, za sada, nije povrijeđeno, niti je mjera istražnog zatvora "prerasla u kaznu" kao što to neosnovano navodi žalitelj.

Slijedom izloženog, budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. veljače 2020.