Poslovni broj: Gž-1025/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1025/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Robertu Fabrisu, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz C. OIB.: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i Š. d.o.o., Z., protiv tuženika – tvrtke T. T. d.o.o. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u Z., radi povrata stečenog bez osnove, odlučujući o žali tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-192/2018-22 od 4. lipnja 2019., 14. veljače 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                 Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika kao neosnovane potvrđuje se  presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-192/2018-22 od 4. lipnja 2019. glede odluke o glavnoj stvari-isplati (toč.I. izreke).

 

2.              Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u toč. III izreke presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-192/2018-22 od 4. lipnja 2019., tako da sada, u tom dijelu, preinačena glasi:

 

„Nalaže se tuženiku – tvrtki T. T. d.o.o. S. da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.859,01 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi, koje teku od 4. lipnja 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.000,00 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su pobliže navedene u izreci pobijane presude, tekućima od 28. veljače 2018. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je odbijen zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 10. veljače 2018. do 27. veljače 2018.

Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.818,02 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi, koje teku od 4. lipnja 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Protiv navedene presude žalbu pravovremeno podnosi tuženik i to u odnosu na točku I. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga.

Navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo s obzirom da je utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe Ugovora o najmu vozila od 10. veljače 2018. i Općih uvjeta Ugovora koji su za parnične stranke predstavljali neposredni izvor materijalnog prava. Naime, ističe da tužitelj nije osporavao da se Ugovor o najmu vozila od 10. veljače 2018. izričito poziva na Opće uvjete Ugovora, kao i u Uvjetima i Tarifama XL Rent A Car-a te da i h u potpunosti prihvaća. Iz tog razloga smatra da je neutemeljeno pravno tumačenje prvostupanjskog suda da je prilikom predmetnog događaja u prometu došlo do naleta vozila na pticu-fazana, te da stoga kod tužitelja ne postoji bilo koja okolnost iz točke 10.10. Općih uvjeta Ugovora kojom bi odgovarao za štetu na vozilu. Također navodi da u provedenom postupku nije dokazano da je do naleta vozila kojim je upravljao do naleta na pticu došlo bez odgovornosti ili suodgovornosti tužitelja. Isto tako poziva se na točku 6.2. Općih uvjeta a kojima je utvrđeno da osnovna cijena najma uključuje i osiguranje sa odbitnom franšizom (CDW) dok u konkretnom slučaju otkup franšize (SCDW)  iz točke 10. općih uvjeta Ugovora nesporno nije bio ugovoren, pa je stoga u cijelosti neutemeljen zaključak prvostupanjskog suda da nepostojanje okolnosti iz točke 10.10. općih uvjeta Ugovora ujedno znači nepostojanje tužiteljeve odgovornosti za štetu na vozilu. Žalitelj ističe da nepostojanje okolnosti iz točke 10. općih uvjeta Ugovora  ima za posljedicu primjenu ugovorenog modela osiguranja sa odbitnom franšizom (CDE) prema kojem tužitelj odgovara maksimalno za iznos franšize koji predstavlja njegovo ugovoreno učešće u šteti, a ni u kojem slučaju ne znači da bi tužitelj bio oslobođen svake odgovornosti. Iz tog razloga smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Također navodi da se sud pozvao na zapisnik o alkotestu za kojeg tvrdi da ga je navodno dostavio tuženiku, iako svjedok S. N., voditelj tužiteljeve poslovnice u H. A. o tome nema nikakvih saznanja, a i cjelokupno postupanje tuženika nakon štetnog događaja ukazuje da tuženik nije imao nikakav dokaz da je tužitelj obavijestio policiju o tom štetnom događaju. Po žalitelju je očito da potvrdu nije mogao dostaviti tužitelj jer nju nije ni imao. Žali se i na odluku o parničnom trošku, jer je tužitelju priznat sastav podneska od 22. veljače 2018. u iznosu od 500,00 kuna uvećano za PDV, kao i putni troškovi punomoćnika tužitelja, a što je protivno odredbi čl. 155. ZPP-a.

              Žalbeni je prijedlog da se preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu naknade troškova parničnog postupka tuženiku kao i troška žalbenog postupka.

 

              Žalba tuženika nije osnovana glede merituma, dok je djelomično osnovana glede odluke o parničnom trošku.

 

Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocijenjeno je da je presuda glede merituma prvostupanjskog suda pravilna i zakonita, uzimajući u obzir da se radi o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP-a.

 

Prije svega, u ovom postupku valja primijetiti da je vrijednost predmeta spora iznos od 4.000,00 kuna, pa se obzirom na to u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP-a, slijedom čega se tuženik u svojoj žalbi nedopušteno poziva na žalbene razloge pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 2. ZPP-a).

 

Pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio prvostupanjski sud, na kojim odlučnim činjenicama je temeljio svoju ocjenu o sadržaju obveza koje bi iz tog odnosa proistekle za stranke u sporu.

 

              Niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Dok, okolnost što je prvostupanjski su ocijenio predložene i dostupne dokaze na način koje žalitelju ne odgovara i kojim nije zadovoljan, samo zbog toga, ne može donesenu odluku činiti nevaljanom i nezakonitom, jer je prvostupanjski sud za svoju odluku iz navedenih utvrđenja dao valjano obrazloženje sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

Obzirom na žalbu tuženika i dalje je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

Prvostupanjski je sud temeljem provedenih dokaza usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, uz zaključak da iz tužiteljevog opisa događaja i iz opisa događaja u potvrdi Postaje prometne policije, foto elaborata lica mjesta nezgode (oštećenje vozila uslijed naleta ptice), zapisnika o alkotestu proizlazi da tužitelj nije odgovoran za prometnu nezgodu, pa tako niti za štetu na vozilu, niti je u postupanju tužitelja bilo elemenata prekršaja protiv sigurnosti prometa.

 

Slijedom takvog utvrđenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj postupio s odredbama Ugovora o najmu vozila koji je sklopljen između stranaka te u skladu s točkama 9.4. i 10. Uvjeta ugovora, da je tužitelj prilikom vraćanja vozila obavijestio tuženika o oštećenju na vozilu i predao službenu bilješku policije o obavljenom očevidu i alkotestu, te da tužitelj nije građanskopravno odgovoran za štetu, jer nalet na pticu u letu u vožnji po autocesti nepredvidljiv i neizbježiv, a zbog čega je tuženik dužan vratiti zadržani iznos novca temeljem čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

             

Suprotno žalbenim navodima, žalitelja, i po ocjeni ovog suda osnovanost zahtjeva tužitelja temelji na pravilno primijenjenoj odredbi čl. 1111. Zakona obveznim odnosima, kraj nesporno utvrđene činjenice da tužitelj nije ničim odgovoran za nastalu štetu na vozilu, da je štetu prijavio sukladno Uvjetima Ugovora, da je dokazao da nije upravljao autom pod utjecajem alkohola, a da nalet ptice na autocesti jest nepredvidljiv i neizbježiv događaj, da iz fotografija, suprotno žalbenim navodima žalitelja, posebice fotografije na listu 41 spisa, proizlazi da je oštećenje učinjeno od strane ptice na kojoj se fotografiji vidi ostatak perja ptice,  pa je i po ocjeni ovog suda tuženik vratiti zahtijevani iznos koji je stekao bez osnove, te ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, jer je u ovom sudu iznio jasne i uvjerljive razloge, koje razloge nije doveo u sumnju žalitelj izjavljenom žalbom.

 

Slijedom iznijetog, a kako ovaj sud prihvaća u cijelosti dano obrazloženje prvostupanjskog suda, to je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Međutim, u pravu je tuženik u dijelu kada prigovara odluci suda o troškovima parničnog postupka, te po ocjeni ovog suda tužitelju ne pripada pravo na putni trošak punomoćnika (334,01 kuna) jer je mogao angažirati zastupnika iz sjedišta suda, niti je osnovan zahtjev na ime sastava zahtjeva od 28. veljače 2018. (vansudski zahtjev), iznos od 625,00 kuna s PDV-om ,jer se ne radi o zahtjevu za isplatu naknade štete spram osiguravajućim kućama, niti je konkretni zahtjev tužitelja određen Tbr. 28. Odvjetničke tarife.

 

Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku sukladno čl. 380. st. 3. ZPP-a, te tužitelju priznat trošak u iznosu od 3.859,01 kuna, koji je iznos dužan tuženik naknaditi tužitelju sukladno čl. 154. st. 3. i 155. ZPP-a.

 

Kako tuženik nije postigao uspjeh izjavljenom žalbom glede merituma, to nije osnovan ni njegov zahtjev za naknadu troška ovog žalbenog postupka.

             

 

U Puli-Pola 14. veljače 2020.

 

 

Sudac

 

Robert Fabris ,v.r.