1

                            Broj: Jž-238/2020

 

                                              

                                            R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Mašić kao predsjednice vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.S., zbog prekršaja iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj 85/08 i112/12) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Pp 20 J-1402/19 od 12. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Zadru broj Pp 20 J-1402/19 od 12. studenog 2019., okrivljeni I.S. proglašen je krivim za počinjenje prekršaja iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, za što mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja 2/3 kazne, te prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), za što mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, u koju se uračunava uhićenje i zadržavanje od 29. kolovoza 2019. do 7. rujna 2019., slijedom čega je u cijelosti izdržao zatvorsku kaznu.

 

Temeljem članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena mu je zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti 2.949,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj Policijska uprava zadarska, II Policijska postaja Zadar, zbog odluke o kazni. U bitnome navodi da pobijanom presudom nije odlučeno o prekršaju iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, da su izrečene kazne preniske, dok je odluka o zaštitnoj mjeri proturječna i nerazumljiva. Predlaže preinačiti pobijanu presudu.

 

Žalba je osnovana.

 

Ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), utvrdio je postojanje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 10. Prekršajnog zakona, na što je dužan paziti po službenoj dužnosti. Nadalje, utvrđene su i povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 8. i 11. Prekršajnog zakona, a na koje žalitelj u svojoj žalbi opravdano ukazuje.

 

Naime, iako iz žalbe tužitelja proizlazi da je kao glavna žalbena osnova istaknuta „odluka o kazni“, nedvojbeno je da ista sadržajno upire na povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 8. i 11. Prekršajnog zakona, a ovaj drugostupanjski sud dužan je odgovoriti na sve žalbene navode, u smislu njihova sadržajnog izlaganja, neovisno o tome kako su od strane žalitelji ti žalbeni navodi nazvani u smislu zakonskih osnova zbog kojih je moguće pobijati presudu.

 

Pobijana presuda temelji se na nezakonitom dokazu iz članka 90. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona, odnosno na dokazu pribavljenom povredom odredaba prekršajnog postupka, te koji je kao takav izričito predviđen u zakonu.

 

Naime, uvidom u spis i obrazloženje pobijane presude, pronalazi se da je prvostupanjski sud svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za  djelo prekršaja iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, utemeljio i na iskazima policijskih službenika A.J. i D.Z., ispitanih u svojstvu svjedoka, a koji između ostalog iskazuju: „…K. mi je rekao …“, „…T.S. i gospodin S. su mi rekli…“okrivljeni nam je govorio…“, „…svjedoci koje smo tamo zatekli su rekli…“.

 

Odredba članka 158. Prekršajnog zakona, u stavcima 7. i 8., propisuje da ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, te da se takvi zapisnici mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

 

U konkretnom slučaju se ne radi o postupanju u skladu s navedenom zakonskom odredbom, pa takva saznanja ovlaštenih osoba tijela državne uprave ne mogu biti dokaz, nego imaju značenje neformalnih obavijesti i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal, nego se na temelju članka 121. stavak 1. Prekršajnog zakona moraju izdvojiti iz spisa predmeta.

 

Analizom i ocjenom provedenih dokaza, prvostupanjski sud je činjenično stanje, pa tako i u odnosu na djelo prekršaja iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, utvrdio na temelju provedenog dokaza ispitivanja svjedoka A.J. i D.J., policijskih službenika, a da se pri takvoj analizi niti u jednom dijelu nije ogradio od dijelova iskaza koji se odnose na obavijesti dobivene od građana.

 

Iz navedenog razloga, pobijanu presudu valja ukinuti po službenoj dužnosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Nadalje, osnovano žalitelj ističe povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195.stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, a koja se ogleda u dijelu izrečene zaštitne mjere.

 

Okrivljenom I.S. izrečena je zaštitna mjera iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, i to obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

U tom dijelu izreka presude je nerazumljiva i proturječna sama sebi. Naime, nije razvidno po kojoj odlučnoj činjenici je prvostupanjski sud primjenjujući zaštitnu mjeru prema okrivljeniku, primijenio Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, iako okrivljeni po tom Zakonu nije niti terećen niti presuđen. Osim što je stoga primjena Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na okrivljenog I.S. potpuno pogrešna, ista čak nije valjana niti u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući odredba članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17) ne propisuje zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Potpuno je, nadalje, nejasno i trajanje izrečene mjere, koja je na način na koji je određena jednostavno neprovediva.

 

U pogledu donošenja odluke o zaštitnoj mjeri, prvostupanjskom sudu se ukazuje na odredbu članka 35. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te nadovezujuću odredbu članka 53. Prekršajnog zakona.

 

U pravu je žalitelj i kada navodi da prvostupanjskom presudom nije u cijelosti riješen predmet optužbe, u odnosu na djelo prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a čime je počinjena povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 8. Prekršajnog zakona.

 

Kod posljednje navedenog, iako sud nije vezan pravnom kvalifikacijom djela na način kako to tužitelj u optužnom aktu navodi, prvostupanjski sud je dužan u obrazloženju presude navesti sve razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i u odnosu na činjenicu da je okrivljenog I.S. proglasio krivim za djelo prekršaja koje je pravno označio drugačijim, odnosno ne u cijelosti onakvim kako je to učinio ovlašteni tužitelj.

 

U ponovljenom postupku sud će cijeneći sve gore navedeno, iznova provesti sve provedene dokaze, po potrebi i druge, te na temelju istih donijeti na zakonu osnovanu odluku, za koju će dati valjane i jasne razloge.

 

Slijedom navedenog, temeljem članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 13. veljače 2020.

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                        Branka Mašić, v.r.

 

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu Zadru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.