Posl.br. 14. K-21/20-25

 

 

 

 

              REPUBLIKA HRVATSKA

              OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

              Ilica - Selska, Ilica 207

Posl.br. 14. K-21/20-25

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dubravki Čošić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirele Štefanović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv  optuženog Z. C.1 zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. 2 i 3 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-3859/19 od 19. prosinca 2019.g., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenika ODO u Zagrebu Ante Družaka, te optuženika osobno uz branitelja po službenoj dužnosti V.1 M., odvjetnika, dana 13. veljače 2020.g.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

optuženi Z. C.1 - nadimak C.2, sin V.2 i M.1 dj. N., rođ. … u Z., stanuje Z., drž. …, srednja … škola sa 3 razreda, strojobravar, zaposlen, A., plaća oko 6.000,00 kuna, OIB: …, razveden, otac jednog mlt. djeteta, bez imovine, bez čina, bez odlikovanja,

 

k r i v  j e

 

što je:

 

-              1. prosinca 2019. oko 18,00 sati u Z., nazvao dežurni telefon S. D. s. L, gdje je odlukom suda smješteno njegovo dijete M.2 C.1, te je nezadovoljan mišljenjem stručnog tima Centra, o zbrinjavanju djeteta posvojenjem, u razgovoru sa socijalnom radnicom M.3 J., u cilju da ustraši socijalnu radnicu V.3 V. P., a koja je nadležna za predmet koji se u Centru …, vodi u vezi njegovog sina, najprije rekao da mora otići do V.3 u Centar i da je jako ljut na Centar, a potom rekao „kad poubijam sve tamo vidjet će; ići ću u zatvor ako treba pa će M.2 znati zašto mu je tata izgubio glavu“, a nakon što je od M.3 J. opomenut da ne može tako govoriti, nastavio prijetiti riječima „ne bum ja vama ništa napravio, vi ste mi super, vi M.3 i ona vaša kolegica M.4, a i tete u kući su super, lijepo brinu za M.2, njih volim, ali oni u centru…e njima ću svašta napraviti“, o čemu je M.3 J. obavijestila Centar…, pa time i tamo zaposlenu  V.3 V. P., a koje izrečene riječi su kod nje izazvale osjećaj straha i uznemirenosti,

 

-               dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

-              čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona,

 

te se temeljem čl. 139 st. 3 KZ/11 optuženi Z. C.1 osuđuje

 

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD DESET (10) MJESECI

 

Na temelju čl. 54 KZ/11 optuženiku se ima u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. prosinca 2019. pa nadalje.

 

Na temelju čl. 148 st. 1 i 6 ZKP/08, optuženi Z. C.1 se u cijelosti oslobađa dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2 toč. 1-6 ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

             

 

 

Obrazloženje

 

              ODO u Zagrebu optužilo je uvodno citiranom optužnicom Z. C.1 zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. 2 i 3 KZ/11, a koje je kazneno djelo pobliže činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

 

Pozvan na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi Z. C.1 se je očitovao na način da se ne smatra krivim.

 

Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglastan prijedlog stranaka pročitao iskaz oštećene svjedokinje V.3 V. P., te je pročitao dokumentaciju iz spisa, a potom je ispitana svjedokinja M.3 J., te je pročitana službena zabilješka o radu svjedokinje M.3 J. sa lista 8 sudskog spisa. Na kraju je pročitan izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika koji prileži na listu 86 spisa, a prije dovršetka dokaznog postupka prešlo se je na ispitivanje okrivljenika koji se negativno očitovao prema optužbi.

 

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka tj. analizirajući i ocjenjujući kako iskaz optuženika tako i rezultate drugih provedenih dokaza, svakog zasebno i u međusobnoj vezi, ovaj sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz čl. 139 st. 2 i 3 KZ/11.

 

Optuženi Z. C.1 pozvan na raspravi na iznošenje obrane iskazuje da je njemu žao zbog svega što se je dogodilo i što mu se stavlja na teret u postupku i što je djelatnicu Centra… doveo do osjećaja straha i uznemirenosti, ali međutim, želi ponoviti isto što je iznio u obrani pred državnim odvjetnikom kako ne bježi od toga da je nazvao gospođu M.3 te joj rekao da ih sve u Centru treba poubijati, ali je to rekao u afektu odnosno u šoku jer je saznao da će mu dijete biti udomljeno, pa se ne osjeća krivim za inkriminirano mu djelo jer je njemu njegov sin sve što ima. Pojašnjava da kada je rekao da ih sve u Centru treba poubijati tada nije mislio na neku pojedinačnu ili određenu osobu, pa ni na oštećenu. Isto tako ističe da je u razgovoru sa gđom. M.3 njoj rekao da se ništa neće dogoditi i da neće ništa napraviti ali unatoč tome žali zbog onoga što joj je rekao prije toga. Istaknuo je da na pitanja ne želi odgovarati.

 

Dakle, okrivljenik u ovom postupku ne osporava da je kritične zgode nazvao M.3 J. i rekao da sve u Centru… treba poubijati, odnosno da je sa s njom razgovarao, ali taj razgovor opravdava šokom koji je doživio saznavši da će mu dijete biti udomljeno, te se ne osjeća krivim jer mu je njegovo dijete sve što ima.

 

I iz iskaza svjedokinje M.3 J. proizlazi da ju je u kritično vrijeme, kao dežurnu djelatnicu S. D. s., na službeni mobitel nazvao okrivljenik koji se je predstavio, te su razgovarali o njegovom djetetu M.2 koji se nalazi u S.s., a o kojem razgovoru je ona sačinila službenu bilješku. Nadalje iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da se je u tom razgovoru okrivljenik raspitivao o svojem djetetu te je razgovarao povišenim tonom kada se raspitivao o njegovom udomljenju i kada mu je pokušavala objasniti da se ne radi o udomljenju nego da se radi o posvojenju djeteta, a s obzirom na doneseno Rješenje kojim su biološki roditelji lišeni roditeljske skrbi. Opisujući taj razgovor povišenog tona sa strane okrivljenika, svjedokinja je detaljnije u svojem ranijem iskazivanju od 18. prosinca 2019., a koji joj je i predočen na raspravi 13. veljače 2020., navela da kada je pokušala objasniti okrivljeniku da je riječ o posvojenju da se je okrivljenik tada naljutio i rekao joj da je ljut na Centar, očito podružnicu… gdje se vodi njihov predmet, i da će im svašta napraviti, te ga je pokušavala smiriti govoreći o pravnim sredstvima no okrivljeni je tada u više navrata ponovio da će ih u Centru sve poubijati, da mu nije problem ići u zatvor radi M.2, i da će oni vidjeti da on neće dati M.2, te je stalno ponavljao da nema ništa protiv njih u D. s., već je problem Centar, te je rekao da će otići u Centar i da će otići do socijalne radnice V.3 koja vodi njihov predmet, te je bez obzira na njene pokušaje da ga smiri ponavljao da će oni u Centru vidjeti, da će M.2 znati zašto mu je tata izgubio glavu i da mu nije problem ići u zatvor zbog M.2. Također ističe da je okrivljenik na kraju razgovora u kojem je cijelo vrijeme pokušavala smiriti okrivljenika, isti rekao da neće ništa napraviti i da se ona ne mora bojati. Nadalje je svjedokinja u svojem iskazu opisivala kako je tijekom razgovora radila bilješke, a nakon završetka razgovora je sastavila službenu bilješku koju je potpisala, pojašnjavajući na raspravi da je to njezina službena dužnost, i da je istu dostavila voditeljici tima, ali i Centru… jer se radi o njihovom predmetu, kako bi ih upozorila. Također je na raspravi još dodala kako je smirujući okrivljenika tijekom razgovora istog upozorila da su njegove riječi prijeteće odnosno prijetnje i da tako ne pomaže M.2 i da se treba smiriti i misliti na svoje dijete.

 

Iskaz svjedokinje M.3 J. ovaj sud ocjenjuje jasnim, određenim i dosljednim, ali i logičnim kada svjedokinja svojim riječima prepričava ono što joj je okrivljeni kritične zgode rekao a što je upravo kritičnog dana i zapisala u službenu zabilješku jer joj je to službena dužnost.

 

Kada se iskaz svjedokinje M.3 J. dovede u vezu sa službenom zabilješkom koju je sastavila kritičnog dana kao dežurna djelatnica S. D. s. u kojem je dijete okrivljenika smješteno, a u kojoj se bilješci opisuje tijek razgovora a izgovorene riječi stavljaju pod navodnike, pa je tako naznačeno da je okrivljenik verbalizirao da je jako ljut na Centar, te da će otići do socijalne radnice V.3, te da je prijetio riječima „kada poubijam sve tamo vidjet će, ići ću u zatvor ako treba pa će M.2 znati zašto mu je tata izgubio glavu“, a na kraju kojeg razgovora je okrivljeni rekao „nebum ja vama ništa napravio, vi ste mi super, vi M.3 i ona vaša plava kolegica…M.4, a i tete u kući su super, lijepo brinu za M.2, njih volim, ali oni u Centru … e njima ću svašta napraviti“, tada ovaj sud smatra da je iskaz svjedokinje J. suštinski doista u suglasju sa njezinom službenom bilješkom, te ovaj sud smatra sigurno utvrđenim da je okrivljenik kritične zgode u razgovoru sa djelatnicom S. D. s. M.3 J. izgovorio upravo one riječi koje mu se i inkriminiraju u optužnici.

 

Iz iskaza oštećene svjedokinje V.3 V. P. proizlazi da je zaposlena kao socijalna radnica C… Podružnica…, a u okviru svojeg posla je od listopada 2015. voditelj predmeta obitelji C.1, odnosno M.2 C.1, djeteta Z. i N. C.1, a koje se dijete nalazi u S. D. s. L., te je u odnosu na to dijete pravomoćna sudska odluka o lišenju prava na roditeljsku skrb u odnosu na oba roditelja koji su upoznati da se dijete nalazi u S.s. Iz iskaza ove svjedokinje također proizlazi da joj je 03.prosinca 2019. na službeni mail proslijeđena „službena zabilješka socijalnog radnika“ a radilo se o službenoj zabilješci kolegice M.3 J. u kojoj je opisala telefonski razgovor sa Z. C.1, koji bi navodio da će poubijati sve u Centru i ići u zatvor ako treba, pa će M.2 znati zašto mu je tata izgubio glavu, te da će njima u Centru svašta napraviti, a radi čega se osjeća uznemireno, jer procjenjuje da li bi okrivljeni stvarno tako postupio a s njim mora i dalje surađivati na predmetu kojim je zadužena, a činjenica je da je roditeljima roditeljska skrb oduzeta i da se dijete nikada neće vratiti u obitelj, a upravo to, ističe svjedokinja, navode okrivljenika čini još ozbiljnijim jer se radi o čovjeku koji više nema ništa za izgubiti, pa postoji opasnost da bi svoje prijetnje mogao ostvariti, pa je zbog toga svoju uznemirenost prijavila policiji, najprije putem Centra a potom i osobno.

 

Doista, spisu prileži dojava što ju je C. Podružnica … uputila policiji (l. 3 spisa).

 

Kada se razmotri iskaz oštećene svjedokinje u svezi sa iskazom svjedokinje M.3 J. i predmetnom službenom zabilješkom svjedokinje J., tada ovaj sud smatra iskaz svjedokinje V. u bitnom suglasnim ovim drugim provedenim dokazima, te ga stoga ocjenjuje istinitim i prihvaća vjerodostojnim.

 

Kada oštećena svjedokinja opisuje svoju uznemirenost onim što je izgovorio okrivljenik a što je M.3 J. opisala u službenoj bilješci koja joj je dostavljena, tada ovaj sud smatra da upravo riječi okrivljenika da će otići do V.3 u Centar i tamo ih poubijati i ako treba ići u zatvor, kao i ostali navodi iz službene bilješke socijalnog radnika koji mu se inkriminiraju, tada ovaj sud smatra da je posve jasno da ovakve riječi stavljaju u izgled zlo koje će se dogoditi V.3 u Centru gdje okrivljenik govori da će ići i poubijati ih odnosno da je takvim njegovim riječima upućena prijetnja smrću ovoj oštećenoj djelatnici Centra, a što je svakako objektivno podobno da kod druge osobe izazove strah i uznemirenost. Posebno ovdje sud cijeni onaj dio iskaza oštećenice u kojem ona opisuje kako je razmatrala da li će svoje prijetnje okrivljenik doista i ostvariti kada se radi o čovjeku za kojeg smatra da nema više što izgubiti, pogotovo u svezi sa onim riječima okrivljenika da će ići u zatvor.

 

Dakle, ne samo da su riječi okrivljenika objektivno podobne da izazovu strah i uznemirenost kod onoga kojemu su upućene, nego su one očito i uznemirile oštećenu svjedokinju, koja je voditeljica u predmetnom Centru zadužena za ovaj predmet, i to upravo u kontekstu u kojem su izgovorene i koji svjedokinja razmatra i opisuje.

 

Stoga ovaj sud smatra sigurno utvrđenim da su se u postupanju okrivljenika kritične zgode ostvarila objektivna obilježja utuženog kaznenog djela s time da je nesporno da je oštećena svjedokinja kao djelatnica Centra… upravo ona odgovorna osoba iz Kaznenog zakona kojoj je povjereno da obavlja poslove u tom Centru, pa je ostvareno i obilježje djela da se ostvaruje prema odgovornoj osobi u svezi sa njenim radom.

 

Kada okrivljenik očigledno revoltiran svojom teškom obiteljskom situacijom, a nezadovoljan činjenicom da je sud roditeljima oduzeo roditeljsku skrb, i te da se postupak vodi u Centru… glede posvojenja djeteta, a kojim predmetom je zadužena oštećena djelatnica tog Centra, pa u odnosu na nju upućuje inkriminirane riječi, tada je okrivljeni očigledno i svjestan svih bitnih obilježja svog postupanja ali ga hoće kao takvo i kao svoje i postupa sa oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera.

 

Kada okrivljenik ističe da tako postupa jer mu je dijete sve što ima tada je on očigledno revoltiran situacijom u kojoj se nalazi ali ga ista ne ispričava od kaznene odgovornosti kako on to navodi u svojoj obrani i kada se u njegovom postupanju ostvaruju i objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela, pa ga je za to djelo sud i oglasio krivim.

 

Oglašavajući okrivljenika krivim zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. 2 i 3 KZ/11 sud je primijenio Zakon koji je na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a budući kazneno djelo istog broja i naziva nakon izmjene Kaznenog zakona od 01. siječnja 2020. nije blaže za okrivljenika te zaprječuje istu kaznu kao i zakon u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

 

Već iz navedenog je vidljivo da ovaj sud nije prihvatio obranu okrivljenika kojom on poriče krivnju i svoje postupanje opravdava svojom teškom obiteljskom situacijom i svojim revoltom, već ju smatra usmjerenom ka izbjegavanju krivnje. Naprotiv, sud je prihvatio ne samo iskaz oštećene svjedokinje V.3 V. P., nego i iskaz svjedokinje M.3 J. čiji je iskaz u suglasju sa drugim prihvaćenim dokazima.

 

Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći okrivljeniku sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako olakotnim cijenio na strani optuženika okolnost da je otac malodobnog djeteta, kao i okolnost da je izrazio žaljenje zbog onoga što je rekao, dok je otegotnim cijenio na strani optuženika njegovu raniju višestruku osuđivanost za raznovrsna kaznena djela, ali i za jedno istovrsno kazneno djelo prijetnje za koje je osuđen 2015.g.

 

Osim što je sud imao u vidu prethodno izložene okolnosti koje se tiču ličnosti počinitelja imao je u vidu i težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje s kojim je isto počinjeno, kao i težinu povrjeđivanja zaštićenog dobra. Imajući u vidu prethodno izložene okolnosti sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci cijeneći ju po vrsti i visini primjerenim svim navedenim okolnostima, ali i neophodnom da bi se na optuženika u konačnici  utjecalo da se ubuduće kloni vršenja kaznenih djela, jer očigledno dosadašnje osude nisu polučile taj rezultat.

 

Osim toga, sud ovakovu kaznu zatvora smatra prikladnom i da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te da se jača povjerenje građana u pravni poredak i utječe i na druge građane i njihovu svijest o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Istovremeno ovaj sud drži da će ovakva kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci omogućiti optuženiku ponovno kvalitetno uključivanje u društvo i njegove općeprihvaćene vrijednosti.

 

Na temelju u izreci citirane, izričite zakonske odredbe, optuženiku se ima u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 11. prosinca 2019.g. pa nadalje.

 

Odlučujući o troškovima postupka, sud je imao u vidu s jedne strane duljinu trajanja i složenost ovog kaznenog postupka, a s druge strane imovinske prilike optuženika te ga je, temeljem u izreci citiranih zakonskih propisa, oslobodio dužnosti snašanja kaznenog postupka, jer smatra da bi snašanje tih troškova ugrozilo egzistenciju okrivljenika.

 

U Zagrebu, dana 13. veljače 2019.g.

 

                                                                                                                Sudac:

                                                                                                  Dubravka Čošić, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/  dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u četiri (4) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

 

Dostaviti:

1. ODO Zagreb na broj KDO-3859/19
2. okrivljeni Z. C.1- Zatvor
3. branitelj po sl.duž. V.1 M. odvj.
4. u spis