- 1 -              I Kž-Us 141/2019-4

Broj: I Kž-Us 141/2019-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. rujna 2019. broj Kv I-Us-67/2019. (K-Us-4/2017.), u sjednici održanoj 13. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba osuđenog M. V. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem Županijski sud u Zagrebu, na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 65/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), odbacio zahtjev osuđenog M. V. za preinačenje bez obnove kaznenog postupka  pravomoćne presude koju čine: presuda Županijskog suda u Zagrebu od 24. studenog 2017. broj K-Us-4/17., preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. travnja 2018. broj I Kž-Us-20/2018-15 te presude koju čine: presuda Županijskog suda u Rijeci od 21. siječnja 2009. broj K-39/07., koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2009. broj I Kž-635/09-6.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik M. V. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu te pobijano rješenje preinači "u skladu s žalbenim navodima", podredno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalbu protiv rješenja osuđenik podnosi i po opunomoćeniku R. K., odvjetniku u Z., bez navođenja žalbenih osnova, a uz prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, tako da žalitelju izrekne jedinstvenu kaznu koja će u trajanju biti manja od zbroja, a veća od najdulje pojedinačne kazne.

S obzirom na to da se osobna žalba osuđenika i žalba podnesena po opunomoćeniku međusobno sadržajno nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedinstvena žalba osuđenika.

Sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je u zakonskom roku vratilo.

Žalba osuđenika nije osnovana.

Prvenstveno treba reći da nije u pravu žalitelj kada uvodno, kao razlog pobijanja prvostupanjskog rješenja, paušalno ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, no istu sadržajem žalbe uopće ne obrazlaže, dok ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 65/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi pobijanom odlukom bila počinjena koja od procesnih ili drugih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

Točan je navod žalbe da je rješenjem ovog suda od 12. srpnja 2006. broj I Kž-119/2006-3, na koje se poziva žalitelj, odlučeno da se osuđenik, koji je na uvjetnom otpustu, nalazi na izdržavanju kazne u smislu članka 62. stavka 1. KZ/97., bez obzira na to što se on tada faktički ne nalazi u kaznionici ili u zatvoru. Međutim, žalitelj propušta iz vida da je 12. travnja 2010., dakle nakon odluke na koju se on poziva, pod brojem Su-IVk-7/2010, na sjednici  Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno izmijenjeno pravno shvaćanje sukladno kojem osoba koja je počinila kazneno djelo za vrijeme uvjetnog otpusta, to djelo nije počinila za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

Naime, osuđenik je nedvojbeno kaznena djela za koja je oglašen krivim ranije citiranom presudom Županijskog suda u Zagrebu počinio za vrijeme trajanja odobrenog uvjetnog otpusta s izdržavanja kazne zatvora na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Rijeci od 21. siječnja 2009. broj K-39/07., koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2009. broj I Kž-635/09-6, a taj mu odobreni uvjetni otpust, prema podacima u spisu predmeta te naknadno izvršenim provjerama, u međuvremenu nije bio opozvan. Tek u situaciji da je osuđeniku uvjetni otpust bio opozvan, stekli bi se uvjeti za izricanje jedinstvene kazne zatvora primjenom članka 53. stavka 1. KZ/11. (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. svibnja 2018., broj: I Kž-307/2018-6).

Osnovano stoga prvostupanjski sud, vodeći se izloženim pravnim shvaćanjem, ali i odredbom članka 53. stavka 1. rečenice 2. KZ/11. prema kojoj se vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu ne uračunava u izrečenu jedinstvenu kaznu, pa se slijedom toga ni ne može izjednačiti s izdržavanjem kazne zatvora, nalazi da u konkretnoj pravnoj situaciji nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 51. i članka 53. KZ/11. za izricanje jedinstvene kazne osuđenoj osobi, a time ni zakonski uvjeti propisani člankom 498. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08.

Slijedom izloženoga, a budući da pobijano rješenje žalbenim tvrdnjama nije s uspjehom dovedeno u sumnju, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08-I, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. veljače 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.