Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              -rz 2/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: -rz 2/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93.-pročišćeni tekst, 35/93.-ispravak, 108/95., 16/96.-pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbama braniteljice optuženog J. Š., odvjetnice L. Č., braniteljice optuženog M. B., odvjetnice L. B., braniteljice optuženog Ž. K., odvjetnice G. G.. i braniteljice optuženog L. B., odvjetnice S. Č., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2019. broj Kv-Rz-8/2019. (K-Rz-13/2012.), u sjednici održanoj 13. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Žalba braniteljice optuženog L. B., odvjetnice S. Č., odbacuje se kao nepravovremena.

 

II. Žalbe braniteljice optuženog J. Š., odvjetnice L. Č., braniteljice optuženog M. B., odvjetnice Lj. B. i braniteljice optuženog Ž. K., odvjetnice G. G., odbijaju se kao neosnovane.

 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), odlučeno je da će se optuženom J. Š., optuženom M. B., optuženom Ž. K., optuženom Lj. B. i optuženom D. K. suditi u odsutnosti za kazneno djelo ratnog zločina iz članka 120. stavka 1. OKZRH, temeljem potvrđene optužnice državnog odvjetnika.

 

Protiv tog rješenja žali se braniteljica optuženog J. Š., odvjetnica L. Č. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog za suđenje u odsutnosti optuženom J. Š.

 

Žalbu je podnijela i braniteljica optuženog M. B., odvjetnica Lj. B. iz Z., bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom da ovaj sud žalbu usvoji te pobijano rješenje ukine.

 

Braniteljica optuženog Ž. K., odvjetnica G. G. iz Z., žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Nadalje, žalbu je protiv prvostupanjskog rješenja podnijela i braniteljica Lj. B., odvjetnica S. Č. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da ovaj sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-I), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

 

U odnosu na odluku pod točkom I. izreke

 

Žalba braniteljice optuženog Lj. B., odvjetnice S. Č. je nepravovremena.

 

Sukladno podacima u spisu predmeta (dostavnica na poleđini lista 1109. spisa), odvjetnica S. Č. je pobijano rješenje primila 11. prosinca 2019. Rok za žalbu od tri dana istekao je 16. prosinca 2019. (ponedjeljak). S obzirom na to da iz prijemnog pečata s omotnice na listu 1123. spisa proizlazi da je žalba ovog optuženika preporučeno predana pošti 17. prosinca 2019., to je ista podnesena nakon isteka zakonom propisanog roka.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 1. ZKP/08-I o žalbi braniteljice optuženog Lj. B. trebalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

U odnosu na odluku pod točkom II. izreke

 

Žalbe braniteljice optuženog J. Š., braniteljice optuženog M. B., i braniteljice optuženog Ž. K., nisu osnovane.

 

Protivno žalbenim tvrdnjama svih optuženika, prvostupanjski je sud valjano utvrdio da su u konkretnoj situaciji ostvarene sve člankom 402. stavkom 3. ZKP/08-I propisane zakonske pretpostavke za suđenje ovim optuženicima u njihovoj odsutnosti. Jednako tako, sud je za svoja utvrđenja i zaključke dao u svemu jasne, dostatne i neproturječne razloge, zbog čega prvostupanjskim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-I, koju paušalno, a bez daljnjeg obrazlaganja u čemu bi se ista sastojala, ističe braniteljica optuženog J. Š.

 

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, braniteljica optuženog J. Š. ističe da je ovaj optuženik uredno primio sva pismena u dosadašnjem tijeku kaznenog postupka pa da stoga činjenica što se nije odazvao na dva poziva suda ne ukazuje da on izbjegava u istom sudjelovati. Nadalje, smatra da prvostupanjski sud nije ocijenio mogućnost ustupa kaznenog progona državi u kojoj optuženik ima prijavljeno prebivalište, čime da je narušeno njegovo temeljno pravo da tijekom suđenja bude prisutan i u istom osobno sudjeluje.

 

U žalbi braniteljice optuženog M. B. ističe se da je i taj optuženik uredno primio optužnicu te pozive suda, kao i da je podneskom obavijestio sud o promjeni adrese prebivališta u Republici Srbiji, pa da stoga, usprkos činjenici što se on nije odazvao pozivu na sjednicu na kojoj je odlučeno o suđenju u odsutnosti, a imajući u vidu da njegova nazočnost toj sjednici nije nužna, nisu osnovani navodi pobijanog rješenja da on nije dostižan tijelima progona Republike Hrvatske.

 

Jednako tako, braniteljica optuženog Ž. K., osporava osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o ispunjenju zakonskih pretpostavki za donošenje odluke o suđenju u odsutnosti, uz tvrdnju da, s obzirom na potrebu dostave poziva i podnesaka diplomatskim putem, ovaj optuženik nije izravno odgovoran za činjenicu što je od inkriminacije protekao dugi niz godina.

 

Braniteljice optuženog J. Š. i optuženog Ž. K. stoga smatraju da je tim optuženicima pobijanom odlukom uskraćeno pravo na pravično suđenje u smislu odredbe članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.).

 

Protivno izloženim žalbenim navodima, u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud poduzeo sve raspoložive mjere da se optuženicima omogući pristup sudu i osigura pravo na suđenje u njihovoj nazočnosti. Prije svega, valja imati u vidu da je, još tijekom istrage, 5. svibnja 2006., protiv optuženika bio određen pritvor te da su bile raspisane tuzemna i međunarodna tjeralica. Nadalje, svi optuženici su tijekom 2008. zamolbeno ispitani pred Okružnim sudom u B., kada su upoznati s činjenicom vođenja ovog kaznenog postupka, kao i dužnošću odazivanja pozivima suda te obavještavanja o promjeni adrese stanovanja. Također, po ponovnom određivanju istražnog zatvora (rješenje izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2019. broj: Kv-Rz-18/2018.), protiv optuženika je 14. ožujka 2019. izdan i europski uhidbeni nalog. Pri tome, treba imati u vidu da svi žalitelji borave na poznatim adresama u Republici Srbiji te su primili pozive za sudska ročište i sjednice, a na ista nisu pristupili niti su svoj izostanak opravdali valjanim razlozima, što i po ocjeni ovog suda ukazuje da optuženici, vlastitom voljom, ostaju i dalje nedostupni hrvatskim državnim tijelima.

 

Dakle, protivno žalbenim tvrdnjama, a budući da sve poduzete, gore izložene mjere do danas nisu dale rezultata, potpuno osnovano prvostupanjski sud zaključuje da optuženici, usprkos poduzetim mjerama, nisu dostižni državnim tijelima Republike Hrvatske.

 

Osnovano, nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da su optuženici državljani Republike Srbije, slijedom čega njihovo izručenje iz te države nije moguće, dok obzirom na to da se ne radi o kaznenom djelu organiziranog kriminala i korupcije izručenje nije moguće ni temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010. Ovdje valja voditi računa i o dopisu nadležnog državnog odvjetnika od 27. studenog 2015. (list 884. spisa) kojim on izvješćuje prvostupanjski sud da u konkretnom predmetu ovlašteni tužitelj ne nalazi svrsishodnim postupiti sukladno članku 6. Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida od 13. listopada 2006. i predložiti ustup dokaza Republici Srbiji radi eventualnog suđenja optuženicima u državi čiji su državljani.

 

Stoga, nije u pravu braniteljica optuženog J. Š. kada, pozivom na odredbu članka 65. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj: 178/04.), tvrdi da je u pobijanom rješenju izostala ocjena mogućeg ustupa kaznenog progona drugoj državi.

 

Konačno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osobito važnih razloga da se optuženicima sudi, pa makar i u njihovoj odsutnosti. Naime, optuženicima se u ovom postupku, potvrđenom optužnicom, stavlja na teret kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH, pri čemu su oštećenici, i to četiri osobe (od kojih dvoje maloljetne djece), lišeni života, pa s obzirom na dulji protek vremena od gotovo 27 godina od događaja, nepobitan je interes Republike Hrvatske i njezinih građana da se kazneni postupak provede s ciljem efikasnog otkrivanja i procesuiranja takve vrste kaznenih djela. U konkretnoj situaciji izloženi interes šire javnosti preteže nad interesom optuženika da nazoče tijeku ovog kaznenog postupka, tim više što su žalitelji, iako svjesni vođenja ovog kaznenog postupka, i dalje sudu nedostupni. Ostajući sudu nedostupni i neodazivajući se na pozive da sudjeluju u kaznenom postupku, protivno žalbenim tvrdnjama, oni se, zapravo, prešutno odriču svojih zakonom i međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane. Ta će prava, međutim, biti poštovana u slučaju da optuženici zatraže obnovu postupka u njihovoj prisutnosti pod uvjetima iz članka 497. stavka 2. ZKP/08-I.

 

Kraj ovakvog stanja stvari, žalbeni navodi braniteljice optuženog Ž. K. da će mu na ovaj način biti onemogućena aktivna obrana te povrijeđeno "njegovo konfrontacijsko pravo zajamčeno člankom 6. stavkom 3. točkom d. Konvencije i člankom 29. stavkom 2. alinejom 6. Ustava Republike Hrvatske", u ovom trenutku ne dovode ni na koji način u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke, a niti je na taj način povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Jednako tako, tvrdnja žalbe da "s obzirom na do sada provedene dokaze i utvrđene činjenice, ne postoji vjerojatnost utvrđenja krivnje...", kojom se zapravo osporava postojanje osnovane sumnje o učinu djela, ovdje nije predmetom raspravljanja, posebice s obzirom na to da je optužnica u konkretnom kaznenom postupku već potvrđena.

 

Slijedom navedenog, žalbe braniteljica optuženika J. Š., M. B. i Ž. K. nisu osnovane, pa kako niti ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08-I nisu nađene povrede, trebalo je, temeljem članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08-I, odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 13. veljače 2020.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu