- 1 -              Kžm 6/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 6/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom A. B., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 9. prosinca 2019. broj Km-2/2019., u sjednici održanoj 13. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I.              U povodu žalbe maloljetnog A. B., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II.              Uslijed odluke pod točkom I., žalba maloljetnog A. B. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjsko je vijeće, tijekom rasprave u kaznenom predmetu  prema maloljetnom A. B. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., odbilo prijedlog obrane da se iz spisa, kao nezakoniti, izdvoje:

 

1. zapisnici o ispitivanju prisustva alkohola kod maloljetnog A. B. P. zadarske, serijski broj 1385371 od 2. kolovoza 2018., list 149. (ispravno 49.) i serijski broj ... od 2. kolovoza 2018., list 150. (ispravno 50.) spisa,

 

 

 

 

 

2. nalaz provedenog toksikološkog vještačenja po vještakinji M. N. od 9. studenog 2018., listovi 246. – 266. spisa,

 

3. nalaz provedenog kombiniranog psihologijsko – psihijatrijskog vještačenja po vještacima dr. sc. J. Z. prof. psih. spec. kliničke psihologije, stalna sudska vještakinja za psihologiju i dr. sc. J. P. dr. med. spec. psihijatru, stalni sudski vještak za psihijatriju od 7. siječnja 2019., listovi 287. – 305. spisa, te

 

4. nalaz Opće bolnice Z., Centra za hitni prijem od 2. kolovoza 2018. za A. B., koji u sebi sadrži nalaz laboratorijskih pretraga, list 59. spisa.

 

Protiv tog rješenja žali se maloljetni A. B., po branitelju A. K., odvjetniku u Z., bez navođenja žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjsko rješenje pobija prigovorima činjenične naravi. Žalbom predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da preinači prvostupanjsko rješenje na način da predložene dokaze izdvoji iz sudskog spisa, podredno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Ispitujući, u povodu žalbe maloljetnika, pobijano rješenje po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., Vrhovni je sud Republike Hrvatske utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog koje se ono ne može ispitati. Stoga je žalba maloljetnika bespredmetna.

 

              Naime, razmatrajući prijedlog obrane za izdvajanje, kao nezakonitog, nalaza Opće bolnice Z., Centra za hitni prijem od 2. kolovoza 2018. za maloljetnog A. B. (dokaz pod točkom 4. pobijanog rješenja), prvostupanjski sud utvrđuje da je ovaj nalaz nastao za potrebe „utvrđenja zdravstvenog i općenitog stanja maloljetnika“, zbog čega su laboratorijske pretrage, između ostalog i koncentracija alkohola u krvi, provedene u svrhu njegovog liječenja, a ne sudskog postupka. Slijedom navedenog, a imajući na umu izloženi razlog potrebe za hitnošću u postupanju, sud prvog stupnja zaključuje da medicinsko osoblje, prilikom uzimanja krvi, nije bilo obvezno slijediti stroga pravila određena Pravilnikom o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina od okrivljenika i drugih osoba te o uvjetima koje ovlaštene ustanove i tijela moraju ispunjavati da bi mogle obavljati poslove analize krvi i urina („Narodne novine“ broj 86/14. i 41/19., dalje: Pravilnik), te ocjenjuje da se, stoga, u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom dokazu.

 

              Točno je da su zdravstveni djelatnici ovlašteni poduzimati laboratorijske pretrage te izuzimati uzorke krvi i urina u svrhu liječenja osobe, u kojem slučaju tako prikupljeni podaci, u okviru medicinske dokumentacije, imaju značaj isprava na kojima nema zapreke zasnovati sudsku presudu.

 

             

Međutim, u konkretnom slučaju radi se o maloljetnom počinitelju kada, u pitanju izuzimanja tjelesnih uzoraka u dokazne svrhe, postoje posebna pravila.

 

              Naime, prilikom donošenja pobijane odluke prvostupanjski sud ispušta iz vida odredbu članka 77. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM). Sukladno toj zakonskoj odredbi, o uzimanju tjelesnih uzoraka maloljetnika u dokazne svrhe nalogom odlučuje sudac za mladež, i to na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika. Obzirom na to da krv svakako predstavlja tjelesni uzorak, dok je A. B. u vrijeme uzimanja uzorka nedvojbeno bio maloljetna osoba, to je korištenje podataka dobivenih analizom njegove krvi u dokazne svrhe, u konkretnom kaznenom postupku, moguće jedino kada je krv uzeta na temelju naloga suca za mladež, što ovdje nije bio slučaj.

 

              Nastavno tome, razmatranjem nalaza i mišljenja vještaka toksikologa M. N., kao i provedenog kombiniranog psihologijsko – psihijatrijskog vještačenja po vještacima J. Z. i J. P., proizlazi da su vještaci prilikom donošenja svojih stručnih mišljenja, između ostalog, koristili i podatak iz spornog nalaza Opće bolnice Z. od 2. kolovoza 2018. o količini alkohola u krvi maloljetnog A. B., utvrđen upravo laboratorijskim pretragama njegove krvi.

 

              Stoga, a obzirom na to da prvostupanjski sud o izloženim, u smislu odredbe članka 77. ZSM-a odlučnim činjenicama, nije dao nikakve razloge niti ih je ocijenio u kontekstu zakonitosti dokaza, to je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog čega se isto ne može ispitati. Zbog navedenog, po službenoj je dužnosti, rješenje trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U odnosu na zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (serijski broj: 1385371 i 01667441, na listovima 49. i 50. spisa) treba već sada reći da se radi o dokazima koji su pribavljeni u okviru dokazne radnje očevida, u cijelosti sukladno odredbama članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) te članka 181. stavaka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.). Slijedom izloženog, ne radi se ovdje o dokazu koji bi, u smislu članka 10. ZKP/08., bio pribavljen na nezakoniti način niti o obavijestima koje se temeljem članka 86. stavka 1. ZKP/08. trebaju izdvojiti iz spisa. Međutim, dokaznu snagu i vjerodostojnost ovih dokaza, sve obzirom na moguću nepouzdanost alkotestiranja uporabom uređaja „Dräger“, raspravno će vijeće, uz pomoć stručne osobe – vještaka, podvrgnuti kritičkoj analizi i ocjeni.

 

Prvostupanjski će sud pri ponovljenom odlučivanju, vodeći računa o okolnostima istaknutim u ovoj odluci, donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će i obrazložiti u skladu sa zakonom te će, vodeći računa o odredbi članka 77. ZSM-a, utvrditi u kojem je dijelu, u dokazne svrhe, dopušteno koristiti nalaz Opće bolnice Z. od 2. kolovoza 2018. te na tome temeljenih nalaza i mišljenja vještaka.

 

 

 

Slijedom izloženog, temeljem članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 13. veljače 2020.