1

Broj: Pž-2768/2019

                                                                                                                                               Broj: Pž-2768/2019

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Koraljke Bašić kao predsjednice vijeća, Drage Klasnića i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okr. S. S., V. S. i S. Š., zbog prekršaja iz članka  53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika S. S., V. S. i S. Š., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 12. kolovoza 2019., broj: 45. Pp Pr-118/2019, na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e

             Prihvaća se žalba okrivljenih S. S., V. S. i S. Š., ukida rješenje o trošku i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 12. kolovoza 2019., broj: 45. Pp Pr-118/2019, određeno je da se na ime naknade troškova prekršajnog postupka koji obuhvaćaju nagradu branitelja odvjetnika, ima isplatiti okr. iznos od 1.875,00 kuna.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja je vidljivo da se dosuđeni iznos odnosi na prigovor za sve okr. u iznosu od 600,00 kuna, za sastav pisane obrane za sve okr. u iznosu od 300,00 kuna, za obranu na ročištu 22.3.2019. za sve okr. u iznosu od 600,00 kuna, koji se iznosi uvećavaju za 25% PDV-a, dok je ostali dio zahtjeva, a koji se odnosi na preostali dio traženog troška za prigovore okr. svakog pojedinačno, sastav pisane obrane svakog pojedinačno,  obranu na ročištu 22.3.2019. svakog pojedinačno, odbijen kao neosnovan.

Protiv dijela navedenog rješenja u kojem je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška (preostali dio traženog troška), okrivljenici su putem opunomoćenika ZOU J. D., P.M., N. P., B. D. i A. M., pravodobno podnijeli žalbu uz navode da je svakom od okr. trebalo dosuditi troškove za prigovor jer su izdana tri zasebna obavezna prekršajna naloga na koje su podneseni prigovori, a tek nakon toga je sud spojio postupak, da je svaki od okr. podnio svoju pisanu obranu i da je svakom od njih trebao biti priznat trošak od 250 kuna i da je svakom okr. trebao biti priznat trošak obrane na ročištu jer je branitelj zastupao tri okrivljenika svakog ponaosob, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje ili preinači.

Žalba je djelomično osnovana.

           Ispitujući pobijano rješenje temeljem odredbe članka 211. stavka 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje Sud), nalazi da odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev okrivljenika za naknadom troškova prigovora nije pravilna i zakonita, kako to okrivljenici i navode u žalbi.

Naime, ovaj suda smatra da je osnovan zahtjev okrivljenika za naknadu troška koji se odnosi na nagradu branitelja za prigovor za svakog okrivljenika, budući su izdana tri zasebna obavezna prekršajna naloga i podnijeti zasebni prigovori svakog okrivljenika, a tek je naknadno proveden jedinstveni postupak.

Pogrešno žalitelji smatraju da je prvostupanjski sud neosnovano priznao jedan trošak pisane obrane, kao i jedan trošak obrane na ročištu, a da se u konkretnom slučaju radi o tri radnje odnosno tri podneska pisane obrane, za svakog okrivljenika posebno.

Po ocjeni ovog suda, navedeno tumačenje žalitelja ne proizlazi iz sadržaja Tbr. 36 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer isti u toč. 1. al. 1. izrijekom propisuje „Kada odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%“, pa je, dakle, jasno da ovom odredbom nije kao mjerodavni element propisan broj radnji obrane, nego „isti postupak“, dok je u toč. 2. propisana mogućnost određivanja drugog načina obračuna troškova, ali uz uvjet da postoji očiti nerazmjer u obrani ili zastupanju pojedine stranke u odnosu na drugu stranku, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Ovo tim više što je iz sadržaja predmetnih pisanih obrana vidljivo da se, uz doista minimalne razlike, a koje su i bile nužne jer su proizlazile iz svojstva okrivljenih, radi o sadržajno potpuno identičnim pisanim obranama dok je branitelj na ročištu samo predao pisane obrane okrivljenika koje su čitane i iznio završnu riječ u ime svih okrivljenika.

Stoga je u konkretnom predmetu ovaj Sud  prihvatio navode žalbe i ukinuo pobijano rješenje te spis predmeta vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u kojem će voditi računa o navodima žalbe i razlozima ovog drugostupanjskog rješenja.

Slijedom navedenog, na temelju članka 211. stavka 2. točka 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. veljače 2020.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i branitelja.