-1-

Poslovni broj: 4 UsI-1301/2019-5

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-1301/2019-5

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke

Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obiteljske mirovine, 12. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

  

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe KLASA: UP/II 140-03/19-03/01122307923, URBROJ: 341-99-06/2-19-2885 od 16. studenoga 2019.

 

 Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/19-03/01122307923, URBROJ: 341-99-06/2-19-2885 od 16. studenoga 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B. KLASA: 140-03/19-03/01122307923, URBROJ: 341-16-06/2-19-9082 od 27. ožujka 2019.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice, kao bračnog druga A. M., pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO), za priznavanje prava na obiteljsku  mirovinu.

Tužiteljica u tužbi navodi da je njen suprug, A. M. poginuo u prometnoj nesreći 28. svibnja 1996.. a smrt je  nastupila uslijed tjelesnih ozljeda prilikom povratka u postrojbu na terenu, pri vršenju vojne dužnosti izvršavajući zapovjedi i postupajući po pravilima službe. Navodi i da je na osnovu pogibije supruga, tužiteljica ostvarila u Bosni i Hercegovini pravo na obiteljsku invalidninu što smatra dovoljnim dokazom da joj treba priznati i pravo na obiteljsku mirovinu u Republici Hrvatskoj. Poziva se na propisano člankom 147. stavkom 1. točkama a) i c) Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., dalje: ZOHBDR) i na mišljenje Ministarstva hrvatskih branitelja u vezi prava pripadnika HVO koji su poginuli u prometnim nesrećama ili umrli od posljedica istih, a koje nije dostavila u prilogu tužbe. Smatra da ispunjava sve uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu na temelju Ugovora HVO i predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i vratiti predmet na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s zakonskim propisima. Ponavlja navode iz obrazloženje osporavanog rješenja i propisano člankom 147. ZOHBDR-a te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Odgovor na tužbu je dostavljen tužiteljici na očitovanje u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), a na koji se ista nije očitovala.

Budući da je u konkretnom slučaju sporna primjena prava te je Sud činjenice ocijenio nespornima, a da stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. ZUS-a riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je tužiteljica, kao udovica poginulog pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO), 25. veljače 2019. podnijela Područnom uredu Zavoda u S. B. zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu.

Nadalje, nesporno je da je pok. suprug tužiteljice, A. M. bio pripadnik HVO-a, da je rođen … i da je do dana smrti… navršio 46 godina.

K tome, nesporno je i da je prema uvjerenju Federalnog ministarstva Bosne i Hercegovine za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanja branitelja i invalida obrambeno oslobodilačkog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze za područje općine Domaljevac-Šamac broj: 07/60-41/1-13-113/19 od 22. veljače 2019. A. M. je poginuo u prometnoj nezgodi 28. svibnja 1996., a smrt je nastupila uslijed tjelesnih ozljeda prilikom povratka u postrojbu sa terena, pri vršenju vojne dužnosti izvršavajući zapovjedi i postupajući po pravilima službe.

Člankom 147. stavkom 1. ZOHBDR-a je propisano da pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu ostvaruju državljani Republike Hrvatske, članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je:

a)      poginuo u obrani suvereniteta u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996.,

osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji;

b)     ubijen prilikom zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom

neprijateljskom objektu, osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji:

c)      umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do

23. prosinca 1996.;

d)     umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta

najkasnije do 23. prosinca 1996. ili

e)      izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u

obrani suvereniteta, do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Prema stavku 5. istoga članka, osobe iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (Narodne novine – međunarodni ugovori, broj 2/06. i 6/06.)

Dakle, Republika Hrvatska je Ugovorom preuzela obveze da stradalnicima rata, pripadnicima HVO-a i članovima njihovih obitelji, pod uvjetima propisnim Ugovorom, prizna i isplaćuje pravo iz mirovinskog osiguranja – mirovinu.  Pri tome su uvjeti za priznanje prava ograničeni na pripadnike HVO-a koji su stradali po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (članak 1. točka 7. Ugovora).

Nema osnove da se ova prava proširuju i na pripadnike HVO-a koji su stradali u prometnoj nesreći, odnosno članove njihovih obitelji, makar se prometna nesreća dogodila pri odlasku ili povratku na borbeni položaj. Zaštita po Ugovoru pruža se članovima obitelji pripadnika HVO-a poginulog zbog ranjavanja ili zatočeništva, a ne smrtno stradalog u prometnoj nesreći.

Iz navedenih razloga je već u prethodno vođenom upravnom sporu u istoj pravnoj stvari tužiteljice presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-12693/2007-4 od 25. kolovoza 2010. tužba tužiteljice odbijena.

Budući da okolnosti stradavanja pripadnika HVO-a moraju biti u vezi s neposrednim oružanim otporom i biti posljedica ranjavanja ili zatočeništva, a da je suprug tužiteljice poginuo u prometnoj nesreći te je smrt nastupila uslijed tjelesnih ozljeda, kako to proizlazi iz potvrde o okolnostima stradavanja, nisi ispunjeni potrebni uvjeti predviđeni člankom 147. stavkom 1. ZOHBDR-a, a u vezi sa uvjetima koje predviđa Ugovor HVO, za priznavanje prava tužiteljici na obiteljsku mirovnu.

            Slijedom iznesenoga, prigovori tužiteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani jer nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o njenom zahtjevu.

Stoga je Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Osijeku 12. veljače 2020.

 

                                                                                                                             

                                                                                                                            Sutkinja

                                                                                                          Valentina Grgić Smoljo,v.r.

       

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).