- 1 -              I Kž 82/2020-4

Broj: I Kž 82/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 21. siječnja 2020. godine, br. Ik-I-808/2019-8, u sjednici održanoj 12. veljače 2020. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika M. T..

Obrazloženje

Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem od 21. siječnja 2020. godine, br. Ik-I-808/2019-8 je na temelju čl. 159.a toč. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi čl. 59. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.) odbio prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika M. T. podnesen po službenoj dužnosti.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

U podnesenoj žalbi zatvorenik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio njegovu uspješnost liječenja od ovisnosti, jer je u cijelosti spoznao uzroke iste i njezin utjecaj na njegove postupke, pa stoga smatra da bi uvjetni otpust pozitivno utjecao kako na njega, tako prvenstveno na njegovu djecu.

Protivno žalbenim navodima osnovano prvostupanjski sud odbija prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti po Zatvoru u Z., jer iz izvješća predlagatelja proizlazi da zatvorenik prema kaznenom djelu nije kritičan, iako se sa kaznom pomirio, a polazeći Program „Psihosocijalne podrške zatvorenicima - roditeljima, njihovim partnerima i djeci“, nije iskazao kritičnost prema vlastitim odgojnim stavovima i kroz taj program nije došlo niti do minimalnih pomaka u njegovom razvoju kao roditelja. Kriminalni povrat procijenjen je vrlo vjerojatnim.

Dakle, kako provedeni Program namijenjen zatvorenicima nije dao rezultate, što zatvorenik bezuspješno nastoji relativizirati, pa i sada u žalbi, navodeći da je shvatio opasnost od ovisnosti, osnovano prvostupanjski sud takvu tvrdnju zatvorenika karakterizira očekivanim verbaliziranjem shvaćanja problema ovisnosti, ali ne prihvaća da bi zatvorenik ostvario bilo kakav tretmanski pomak, niti je promijenio odnos prema počinjenim djelima.

Stoga nije prihvaćena žalba zatvorenika, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. veljače 2020.