- 1 -              I Kž 66/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 66/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. N. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15.,  61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi opt. N. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 2. prosinca 2019. broj Kv I-43/19 (K-32/19), u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. N. B..

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru od 2. prosinca 2019. broj Kv I-43/19 (K-32/19) pod toč. I. određena je privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi od opt. N. B. te je naloženo

 

a) Općinskom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Pagu, Zemljišnoknjižnom odjelu, zabrana otuđenja i opterećenja i to:

 

- nekretnine čest. zem. broj 524/16, u naravi pašnjak S., površine 640 m2, upisane u zk. ul. 3046 k.o. N., Zemljišno knjižnog odjela Pag Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 524/32, u naravi maslinik S, površine 87 m2, upisane u zk. ul. 4716 k.o. N., Zemljišno knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 524/20, u naravi pašnjak S., površine 785 m2, upisane u zk. ul. 6000 k.o. N. Zemljišno knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 390/50, u naravi pašnjak V., površine 249 m2, upisane u zk. ul. 6001 k.o. N. Zemljišno knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 494/51, u naravi pašnjak B., površine 781 m2, upisane u zk. ul. 6044 k.o. N. Zemljišno knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru.

 

b) Općinskom sudu u Rijeci, zk. odjelu, zabrana otuđenja i opterećenja:

 

- nekretnine čest. zgr. 1021/13, u naravi zgrada mješovite uporabe i dvorište na adresi …, površine 980 m2, upisane u zk. ul. 3109 k.o. Z., Zemljišno knjižnog odjela Rijeka, Općinskog suda u Rijeci.

 

Pod toč. II. određena je privremena mjera, radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi od opt. N. B. te je naloženo A. banci S. B. und S. A. sa sjedištem u G. da opt. N. B. ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga opt. N. B. uskrati s računa broj …kod navedene banke, isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima do iznosa 82.526,00 EUR-a koja se nalaze na navedenom računu - bez odgode.

 

U odnosu na sve privremene mjere na temelju čl. 557. e. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.-17) navedeno je da mogu trajati najdulje 60 (šezdeset) dana nakon što sud dostavi obavijest državnom odvjetniku da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna, a na temelju čl. 557.e. st. 3. ZKP/08.-17 da će sud svaka tri mjeseca ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere te donijeti rješenje o njezinom produljenju ili ukidanju.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. N. B. po branitelju, odvjetniku V. M., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati žalbu i povodom žalbe rješenjem preinači pobijano rješenje te ukine privremene mjere određene točkom I i II pobijanog rješenja, a podredno prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i vrati predmet Županijskom sudu u Zadru na ponovno odlučivanje".

 

Opt. N. B. žali se i po branitelju, odvjetniku B. R., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog državnog odvjetništva u odnosu na određivanje privremenih mjera određenih rješenjem naslovnog suda od dana 02. prosinca 2019. godine".

 

Na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.-19) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

S obzirom da se podnesene žalbe međusobno nadopunjuju iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

 

Žalba opt. N. B. nije osnovana.

 

Neosnovano optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud određene privremene mjere trebao ukinuti, a ne ponovno ih određivati, s obzirom da je od zadnjeg produljenja privremenih mjera, koje su s istim sadržajem određene rješenjima suca istrage i produljene rješenjem optužnog vijeća, protekao rok od tri mjeseca u kojem ih je sud sukladno čl. 557. e st. 3. ZKP/08.-17 bio dužan produljiti, što nije učinio. Osim toga iz činjenice da prvostupanjski sud nakon proteka roka od tri mjeseca nije produljio privremene mjere niti je državni odvjetnik predlagao produljenje mjera proizlazi da daljnje trajanje privremenih mjera više nije nužno. Uz navedeno, da privremene mjere nisu bile na snazi puna dva mjeseca, a da optuženik tu situaciju nije izmanipulirao niti raspolagao kako nekretninama tako ni novčanim sredstvima iz čega također proizlazi da ponovno određivanje privremenih mjera nije nužno.

 

Iz podataka u spisu, a što u pobijanom rješenju obrazlaže i prvostupanjski sud, doista proizlazi da je od zadnjeg produljenja privremenih mjera protekao rok od tri mjeseca iz čl. 557. e st. 3. ZKP/08.-17, međutim ne radi se o prekluzivnom roku, već o roku instruktivnog karaktera pa istek istog ne dovodi do prestanka privremene mjere. Stoga prvostupanjski sud nije morao donositi rješenje o ukidanju privremenih mjera, niti ih je pobijanim rješenjem trebao ponovno određivati, već samo produljiti.

 

Nadalje, neproduljivanje privremenih mjera u instruktivnom roku od tri mjeseca ne ukazuje na to da one više nisu nužne, a što se tiče navoda optuženika da on u vremenu od dva mjeseca nije manipulirao privremenim mjerama ističe se da to nije niti mogao, s obzirom da privremene mjere nisu ukinute, i dalje su bile na snazi te su i dalje u zemljišnim knjigama bile upisane zabrane otuđenja i opterećenja kao i što je banci i dalje bila naložena uskrata isplate i raspolaganja novčanim sredstvima optuženika.

 

Optuženik u žalbi navodi i da prvostupanjski sud nije obrazložio vjerojatnost postojanja navodne protupravne imovinske koristi u iznosu od 80.000.000,00 kuna, pogotovo što iz optužnice proizlazi da se optuženik tereti za pribavljanje imovinske koristi od 55.338.442,53 kune.

 

Međutim, pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da se optuženik optužnicom tereti za učin više kaznenih djela kojima je pribavio znatnu imovinsku korist od oko 80.000.000,00 kuna, s tim da navedeni iznos predstavlja ukupni iznos protupravno pribavljene imovinske koristi za koji se tereti optuženik svim kaznenim djelima, kako na štetu trgovačkog društva O. tako i na štetu državnog proračuna.

 

Sto se tiče navoda žalbe optuženika da novčana sredstva na blokiranom računu nisu pribavljena kaznenim djelom, ističe se da se u konkretnom slučaju radi o privremenoj mjeri koja služi kao osiguranje oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom koja će biti utvrđena pravomoćnom presudom, a koja privremena mjera služi tome da se osigura da optuženik do pravomoćnog utvrđenja takve imovinske koristi i odluke o njenom oduzimanju neće raspolagati svojom imovinom i na taj način dovesti do nemogućnosti ostvarenja oduzimanja imovinske koristi. Iz navedenog proizlazi da imovina na kojoj se određuju privremene mjere ne mora biti stečena kaznenim djelom.

 

U odnosu na navode žalbe optuženika da prvostupanjski sud nije obrazložio iz čega proizlazi opasnost da tražbina Republike Hrvatske neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena žalitelj se upućuje na čl. 557. b st. 1. ZKP/08.-17 kojim je propisano da se u postupku osiguranja privremenom mjerom takva opasnost pretpostavlja.

 

Vezano za pitanje načela razmjernosti između visine protupravno pribavljene imovinske koristi za koji se tereti optuženik i vrijednosti imovine čije raspolaganje je onemogućeno određenim privremenim mjerama, navodima žalbe optuženika to načelo nije dovedeno u pitanje.

 

Za zakonitost i pravilnost odluke o određivanju privremenih mjera protiv optuženika bez značaja je činjenica da je i Državno odvjetništvo Graz izdalo nalog za blokadu predmetnog računa optuženika.

 

U odnosu na navode žalbe optuženika da mu prije donošenja pobijanog rješenja nije dostavljen prijedlog za određivanje privremenih mjera čime mu je onemogućeno da se na isti pravovremeno očituje ističe se da je radi odlučivanja o određivanju privremenih mjera održana sjednica izvanraspravnog vijeća na kojoj je bio prisutan branitelj optuženika i očitovao se o prijedlogu državnog odvjetnika. Osim toga žalitelj se upućuje i na čl. 557. b st. 2. ZKP/08.-17 kojim je propisano da se osiguranje može odrediti i prije nego što je okrivljeniku ili drugoj osobi na koju je imovinska korist prenesena omogućeno da se očituje o prijedlogu predlagatelja osiguranja.

 

Slijedom svega navedenog nije prihvaćena žalba optuženika, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08-19., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-19. odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 12. veljače 2020.