1

Poslovni broj Gž-969/2019-18 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljica 1. N. M. iz R. OIB: ..., 2. S. M. iz Z. OIB: .. i 3. N. M. iz R. OIB: .., kao nasljednice iza pokojne D. Z., zastupanih po punomoćniku Š. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika W. O. V. I. G. d. d. iz Z. OIB: .. (ranije: K. V. I. G. d. d.), zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva I. i C. j. t. d. iz P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika I. M. iz R. OIB:.., zastupane po punomoćniku K. Č., odvjetniku iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi umješača izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-278/2018-47 od 08. travnja 2019. godine, dana 12. veljače 2020. godine,

 

 

r i j e š i o  j e

 

I              Odbija se žalba umješača kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-278/2018-47 od 08. travnja 2019. godine u dijelu izreke u kojem je odbijen prigovor umješača na rješenje o plaćanju sudske pristojbe za žalbu za iznos od 8.742,42 kuna.

 

II              Djelomičnim uvaženjem žalbe umješača preinačuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-278/2018-47 od 08. travnja 2019. godine u dijelu izreke u kojem je odbijen prigovor umješača na rješenje o plaćanju sudske pristojbe za žalbu za iznos od 1.257,58 kuna (preko iznosa od 8.742,42 kuna do iznosa od 10.000,00 kuna) i rješava:

 

              Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj 74 Pn-278/2018-35 od 26. ožujka 2019. godine u dijelu u kojem je naloženo umješaču da u roku od 8 dana po primitku tog rješenja plati sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 1.257,58 kuna (preko iznosa od 8.742,42 kuna do iznosa od 10.000,00 kuna).

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor umješača na rješenje o plaćanju sudske pristojbe.

 

              Protiv tog rješenja žalbu podnosi umješač, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP).

 

              U žalbi navodi kako u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18, u nastavku teksta: ZSP) nije propisano da umješač treba platiti pristojbu na žalbu, a da je to učinio tuženik.

 

              Nadalje ističe da je potonjim Zakonom propisana maksimalna pristojba u visini od 5.000,00 kuna, pa da je nejasno na temelju čega je sud prvog stupnja utvrdio visinu pristojbe za žalbu u iznosu od 10.000,00 kuna, kao i visinu spora.

 

              Iz navedenih razloga predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.

 

              Žalba umješača je djelomično osnovana.

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem tog suda od 26. ožujka 2019. godine naloženo umješaču da plati sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 10.000,00 kuna, a da je isti protiv tog rješenja izjavio prigovor u kojem navodi da odredbama ZSP-a nije propisano da umješač treba platiti pristojbu na žalbu, jer da je to učinio tuženik na čijoj strani se isti umiješao u predmetnu parnicu, pri čemu je prigovorio i visini sudske pristojbe.

 

              U vezi toga utvrđuje da je umješač dana 25. ožujka 2019. godine podnio žalbu protiv presude koja je u ovom predmetu donesena dana 14. ožujka 2019. godine, kojom tu odluku pobija u cijelosti, pa utvrđuje da je isti u skladu s odredbama članaka 3. stavak 1. i 4. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama dužan platiti sudsku pristojbu za navedenu žalbu, i to prema vrijednosti predmeta spora od 484.302,00 kuna, tj. u iznosu od 10.000,00 kuna, u skladu s Tbr. 1/1 i 3/1 Tarife sudskih pristojbi.

 

              Iz navedenih razloga odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, kao niti neka druga bitna postupovna povreda na koju umješač niti opisno ne ukazuje u žalbi.

 

              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je umješač u obvezi platiti odgovarajući novčani iznos na ime sudske pristojbe za žalbu koju je izjavio protiv presude tog suda poslovni broj Pn-278/2018-31 od 14. ožujka 2019. godine, jer takva njegova obveza proizlazi iz teleološkog (svrhovitog) tumačenja odredbe članka 3. stavak 1. ZSP-a, prema kojoj je pristojbe propisane tim Zakonom dužna platiti stranka na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, pri čemu se u konkretnom slučaju pod pojmom “stranke” u smislu primjene ZSP-a ne podrazumijevaju samo parnične stranke (tužiteljice i tuženik), već i umješač kao osoba koja u formalnom smislu nije stranka ove parnice, ali je osoba u čijem se interesu vodi taj postupak.

 

              Pri tome okolnost da su osim umješača žalbu protiv gornje presude izjavile i tužiteljice, kao i tuženik, te da bi potonja stranka podmirila trošak pristojbe za taj pravni lijek, ne predstavlja razlog zbog kojeg bi prema odredbama ZSP-a bila otklonjena obveza umješača na plaćanje sudske pristojbe za izjavljenu žalbu.

 

              Međutim, u pravu je žaliteljica kada ističe da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj 74 Pn-278/2018-35 od 26. ožujka 2019. godine obvezana na plaćanje previsokog iznosa sudske pristojbe za žalbu.

 

              Naime, odredbom članka 24. stavak 3. ZSP-a propisano je da se pristojba za pravni lijek koji podnose obje stranke određuje posebno za svaku stranku, i to prema vrijednosti onog dijela odluke koji se pobija pravnim lijekom.

 

              Budući da vrijednost onog dijela naznačene presude koju žalbom pobija umješač iznosi 402.121,79 kuna, a ne 484.302,00 kuna, kako je pogrešno utvrdio prvostupanjski sud, to iznos sudske pristojbe iz stavka 1. Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), koja Tarifa se primjenjuje u skladu s odredbom članka 40. ZSP-a, a koji se u skladu s Tar. br. 3. stavak 1. Tarife povećava za 100%, iznosi 4.371,21 kuna, iz čega slijedi da je umješač na ime sudske pristojbe za žalbu protiv gornje presude dužan platiti iznos od 8.742,42 kuna (4.371,21 kuna x 2), a ne iznos od 10.000,00 kuna.

 

              Stoga je žalbu umješača I. M. valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki I izreke ovog rješenja, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njezine žalbe i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke.

 

 

U Rijeci, 12. veljače 2020. godine.

 

 

S U D A C  :

 

                                                                                                                                                  Alen Perhat,