Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj -143/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

 

 

 

Poslovni broj -143/2020-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

             

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednika vijeća, Dubravke Srečec Fletko člana vijeća i suca izvjestitelja te Svjetlane Pražić člana vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača S. Đ. iz B., OIB:, odlučujući o žalbi vjerovnika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Z., Regionalni ured O., OIB: izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Sp-4509/2019-11od 26. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2020.

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Sp-4509/2019-11od 26. studenog 2019. se potvrđuje.

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja u točki I/ izreke, otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača S. Đ. iz B., OIB: (dalje: potrošač).

 

Točkom II/ izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača.

 

U točki III/ izreke odlučeno je da se oslobađa potrošač od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike kako su navedeni.

 

Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi vjerovnik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Z. (dalje: vjerovnik) navodeći da je prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno primijenjena odredba čl. 79.a st. 2. i 3. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15. i 67/18. - dalje ZSP) jer da su u Očevidniku FINE bile evidentirane radi prisilnog ostvarenja iznosa od 2.214,07 kn i tražbine koje je Fina temeljem čl. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/18) prestala izvršavati, zbog čega smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti za otvaranje i zatvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača.

 

Također se poziva na žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19., dalje: ZPP).

 

Žalba nije osnovana.

 

Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da se potrošač nije očitovao da je suglasan s provođenjem jednostavnog postupka stečaja potrošača i nije dostavio popis svoje imovine.

 

Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da se vjerovnici potrošača nisu očitovali u odnosu na popis imovine potrošača, odnosno da nisu obavijestili sud u postojanju druge imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da su u Očevidniku FINE u redoslijedu naplate bile evidentirane obveze u ukupnom iznosu glavnice od 2.214,07 kn, a da je FINA prestala izvršavati temeljem Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima glavnice od 21.287,96 kn.

Zaključno sud utvrđuje da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa te odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

Kako vjerovnik u žalbi nije naveo koje su to bitne povrede odredaba parničnog postupka prilikom donošenja pobijanog rješenja počinjene isto je ispitano u skladu sa čl. 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15. i 104/17. dalje: SZ) te je utvrđeno da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

              Naime, čl. 79.a st. 3. ZSP-a je propisano da će se jednostavni postupak stečaja potrošača provesti i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ako ih je FINA brisala iz Očevidnika istekom roka prema posebnom zakonu i ako (podstavak 2.) tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je FINA brisala iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje zajedno sa tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u tom Očevidniku iz osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kn.

 

              U konkretnom slučaju iznos tražbina koje su na dan otvaranja postupka bile upisane u Očevidniku FINE bio je manji od 20.000,00 kn (2.214,07 kn ), a u odnosu na ove tražbine je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem i oslobodio potrošača od obveza, dok u odnosu na tražbine koje je FINA brisala iz Očevidnika pobijano rješenje nije donijeto.

 

Stoga nije pravno relevantno što iznos tražbina koje je FINA prestala izvršavati prelaze 20.000,00 kn jer pobijano rješenje nije donijeto primjenom čl. 79.a st. 3. podstavak 2. već temeljem čl. 79.a st. 2.ZSP-a.

 

              Stoga je pobijano rješenje  temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 10. SZ-a i člankom 23. i 79.o ZSP-a potvrđeno i odlučeno je kao u izreci.

 

U Rijeci 12. veljače 2020.

 

Predsjednica vijeća

 

Filka Pejković

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu