1

                            Poslovni broj Gž R-107/2018-

 

 

 

 

 

 

 

             

 

              Poslovni broj Gž R-107/2018-

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić

predsjednice vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima I. G. i M. F., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G., F.& P. iz Z., protiv tuženika H. Z. S., Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G., H., Ž. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza,odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-29/17-26 od 7. prosinca 2017., u sjednici vijeća 12. veljače 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-29/17-26 od 7. prosinca 2017.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika od dana 22. studenog 2016. kojom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu te da radni odnos tužiteljice nije prestao.

              Točkom II izreke naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto "stručni suradnik za administriranje u poslovima H. Z. S.".

              Točkom III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, dok je točkom IV izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

              Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se presuda suda prvog stupnja potvrdi.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu od 22. studenog 2016. uz zahtjev za vraćanje na rad.

 

U postupku nije sporno da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu u rokovima propisanim odredbom čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14-dalje ZR).

              Nadalje, u postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je sljedeće:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao stručna suradnica u administrativnim poslovima na neodređeno vrijeme;

- da je tužiteljica u razdoblju od 19. srpnja 2016. do 5. rujna 2016. bila na bolovanju i godišnjem odmoru te da je od 7. rujna 2016. do 11. studenog 2016. bila na bolovanju;

- da je tužiteljica 6. rujna 2016. došla raditi, kada ju je zakonski zastupnik tuženika ispitivao o prijašnjem glavnom tajniku T. V., o padobranskoj reprezentaciji, putnim nalozima, međunarodnim licencama, objašnjenju o računu za skuter Aprilia te da je tužiteljici bila potrebna dokumentacija tuženika kako bi mogla odgovoriti;

- da je dopisom od 14. studenog 2016. tuženik tužiteljicu uputio u obveze i dužnosti njenog radnog mjesta u kojem je naglasio da je osobno odgovorna za izvršavanje zadaća i poslova iz svog djelokruga, a koji obuhvaća izradu analize i izvršenja plana i programa tuženika, izradu godišnjih financijskih izvješća tuženika, izradu godišnjih opisnih izvješća tuženika, izradu zapisnika i zaključaka sa sjednica Izvršnog odbora tuženika, skupštine tuženika i strukovnih komisija tuženika, vođenje evidencije o djelatnicima tuženika, radnom vremenu djelatnika tuženika i osnovnih sredstava i sitnog inventara, izradu izvješća o zaduženju osnovnih sredstava tuženika, inventuru osnovnih sredstava,vođenje evidencije zrakoplovnih nesreća i drugo, a sukladno nalozima tuženika;

- da je istim dopisom tuženik od tužiteljice zatražio očitovanje u roku od 8 dana zbog čega nije preuzela preporučenu pošiljku H. P., te je zatraženo objašnjenje glede dostave nevažećih putnih naloga na ime padobranske reprezentacije u računovodstvu tuženika (dok je bila na bolovanju), očitovanje zašto u uredovno vrijeme u razdoblju od 13. svibnja 2016. do 18. srpnja 2016. nije bila na radnom mjestu i temeljem čijeg ovlaštenja ili odluke je izbivala iz ureda ili uredski posao tuženika obavljala van ureda, očitovanje i izvješće o putnim nalozima izdanim na njezino ime u svrhu službenog putovanja na sastanak u P. dana 7. travnja 2016. i 11. travnja 2016., a na temelju kojih joj je u gotovini isplaćen iznos od 2.550,00 kuna, očitovanje o isplaćenim dodacima na njezinu plaću uz opise i točnu specifikaciju poslova i radova za koje su dodaci isplaćivani u 2015. i 2016., očitovanje glede ugovora o kupoprodaji motocikla Aprilia i dostavu dokumentacije o istome između nje i tuženika, kao i hitan povrat spomenutog motocikla budući da uplata nije knjigovodstveno evidentirana, očitovanje o izdanim FAI sportskim dozvolama za 4 člana P. K. M., kod kojih FAI ID krivotvoren, a spomenute dozvole nikada nisu prijavljene u bazi međunarodne zrakoplovne federacije FAI ;

- da je istim dopisom tuženik zatražio na uvid zapisnik o preuzimanju dužnosti i ovlasti od dana imenovanja zbog obnašanja funkcije direktorice tvrtke A. d.o.o., trenutno financijsko stanje, uz navedene dugoročne i već dospjele obveze, te status sudskih sporova, te informaciju o pripremi financijskog plana i programa rada subjekta za 2017., kao i dostaviti u roku od 8 dana financijsko izvješće o poslovanju za 2016., te izvješća o planu i programu poslovanja tuženika;

- da je tužiteljica naprijed navedeni dopis preuzela 16. studenog 2016.,

- da tuženik nije prethodno 6. rujna 2016. dao tužiteljici (usmeno) sve zadatke koji su joj dani dopisom od 14. studenog 2016.;

- da je odlukom tuženika od 16. studenog 2016. utvrđeno da je tužiteljica odbijajući postupiti po nalozima predsjednika tuženika od 16. studenog 2016. počinila osobito tešku povredu radne obveze i dužnosti, te se udaljuje  s radnog mjesta do daljnje odluke tuženika i poziva u roku od tri dana od primitka podnijeti pisanu obranu na e-mail tuženika.

- da je u obrazloženju te odluke navedeno da je 16. studenog 2016. tužiteljica pristupila u poslovne prostorije tuženika i nakon što je od strane neposredno nadređene djelatnice B. J. upućena u novu organizaciju rada i radne zadatke, tužiteljica je iste nedvosmisleno odbila izvršavati, da je o tome B. J. izvijestila predsjednika tuženika koji je tužiteljici dao nedvosmislene i jasne upute o radnim zadacima, kao i upute o stanju imovine i podataka tuženika, te da je tužiteljica upozorena da bi navedena povreda mogla rezultirati izvanrednim otkazivanjem ugovora o radu;

- da je tužiteljica navedenu odluku od 16. studenog 2016. zaprimila, ali da nije htjela potpisati tuženikov primjerak zbog čega su isti potpisali svjedoci B. J. i M. M.;

- da je tužiteljica putem e-maila 16. studenog 2016. osporila sve što je tuženik napisao u odluci od 16. studenog 2016., a da je u e-mail poruci poslodavcu od 18. studenog 2016. navela da će postupiti po nalogu tuženika te je ujedno zamolila da joj se omogući rad na radnom mjestu, pristup dokumentaciji i korištenje osobnog računala.

- da je tužiteljici ugovor o radu otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa uz obrazloženje da je dana 16. studenog 2016., a nakon što ju je B. J. uputila u radne zadatke koje treba obaviti, a koji su naloženi od strane zakonskog zastupnika tuženika, iste nedvosmisleno odbila, kao što je odbila i uputiti se na svoje radno mjesto. Nadalje, da  se navodi da je nakon donošenja Odluke od 16. studenog 2016., tužiteljica pozvana da iznese obranu, te se očitovala 16. studenog 2016. osporavajući navedenu odluku, optužujući tuženika za pokvarenost i perfidnost i osporavajući legalnost Izvršnog odbora tuženika, te se nastavno očitovala 18. studenog 2016. kako će se u roku od 8 dana očitovati o postavljenim pitanjima, te da je tuženik očitovanja tužiteljice od 16. i 18. studenog 2016. tretirao kao obranu utvrđujući je neosnovanom. Zaključno da se navodi da  se povreda tužiteljice ne očituje u tome što nije u traženom roku dostavila očitovanje, već u činjenici da je po direktnom nalogu predsjednika tuženika isto nedvosmisleno odbila učiniti, čime je prekršila osnovu radne discipline, kao i osnovu odnosa radnik-poslodavac u kojem radnik mora izvršavati upute poslodavca dane u skladu s naravi i vrstom rada;

-              da je odluka o otkazu donesena na izvanrednoj sjednici Izvršnog odbora tuženika 22. studenog 2016. na kojoj je bilo prisutno 5 od 7 članova, što je prema odredbi čl. 42. st. 5. Statuta tuženika od 29. listopada 2016. dovoljno za kvorum;

Nadalje, ocjena je suda prvog stupnja da zahtjevi poslodavca od 16. studenog 2016. te 6. rujna 2016. ne predstavljaju upute poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZR-a, već da zahtjevi tuženika iz dopisa od 14. studenog 2016. po svom sadržaju predstavljaju zahtjev poslodavca upućenog radniku da se izjasni o eventualnim propustima u svom radu i radu svojih nadređenih, na što je poslodavac ovlašten, međutim smatra da nemogućnost uvida u potrebnu dokumentaciju od strane radnika predstavlja opravdan razlog za odbijanje davanja traženih objašnjenja i izvješća, posebno u slučaju opsežnih i detaljnih zahtjeva kao što je to tuženik tražio od tužiteljice u konkretnom slučaju, s obzirom na utvrđenje da tužiteljica u relevantno vrijeme nije imala pravo pristupa u svoj ured, nije imala svoje računalo te joj nije bila dostupna potrebna dokumentacija.

Nastavno tome, sud prvog stupnja utvrđuje da su neosnovani navodi tuženika iz odluke od 16. studenog 2016. zbog čega je stajališta da je tužiteljica opravdano u e-mailu od 16. studenog 2016. osporavala dopuštenost te odluke, s time da je sud prvog stupnja imao u vidu da navodi tužiteljice koji se odnose na stav o novom vodstvu nisu primjereni, ali da ipak u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavljaju razlog za izvanredni otkaz, a osim toga da je tužiteljica e-mailom od 18. studenog 2016. iskazala stav da će izvršiti radne zadatke koji su joj zadani od strane novog vodstva.

Stoga sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14-dalje: ZR) zbog čega pobijanu odluku o otkazu utvrđuje nedopuštenom i posljedično tome primjenom odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a nalaže vraćanje tužiteljice na rad.

Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka pa tako ni povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude, tuženik u žalbi prije svega ponavlja razloge otkazivanja ugovora o radu iznesene u Odluci o otkazu uz stajalište da je dokazao opravdanost izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici ističući da je tužiteljica izrijekom odbila izvršiti dane radne zadatke, koji su tužiteljici dani u okviru preuzetih obveza temeljem Ugovora o radu (čl. 9.), što da potvrđuje i samo očitovanje tužiteljice od 18. studenog 2016. Stoga nastavno osporava utvrđenje suda prvog stupnja da zahtjev poslodavca od 14. studenog 2016. ne predstavlja davanje radnih zadataka tužiteljici, već zahtjev za očitovanjem o eventualnim propustima u radu. Nadalje, osporava utvrđenje suda prvog stupnja da je tužiteljici bio onemogućen pristup radnim prostorijama i sredstvima temeljem kojih je mogla sačiniti traženo izvješće poslodavcu, upućujući na iskaze glavne tajnice i predsjednika Saveza. Osim toga, smatra da javno prozivanje njegovog vodstva kao nelegalnog, korumpiranog itd. narušava radnu organizaciju i predstavlja povredu načela savjesnosti i poštenja i zaštite ugleda poslodavca (čl. 1. st. 5. Ugovora o radu) zbog čega predstavlja zakonit razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Protivno iznijetim žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su razlozi otkazivanja ugovora o radu  tužiteljici (zbog odbijanja postupanja po danom nalogu) kontradiktorni i neosnovani, uz pravilno utvrđenje da je tužiteljica u traženom roku za očitovanje na dopis poslodavca od 14. studenog 2016. svojim očitovanjem od 18. studenog 2016. izrijekom potvrdila da će dostaviti traženo očitovanje u danom roku pa su bez uporišta žalbeni navodi tuženika da takvu obranu tužiteljice nije mogao prihvatiti u danim okolnostima.

Naime, i prema ocjeni ovoga suda u situaciji kada je tuženik dao tužiteljici rok od 8 dana za davanje traženog očitovanja, te s obzirom na sadržaj predmetnog dopisa tužiteljice od 18. studenog 2016., to se odluka o otkazu od 22. studenog 2016. ukazuje neosnovanom i preuranjenom. Osim toga, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da zahtjevi poslodavca od 14. studenog 2016. ne predstavljaju upute za rad radniku u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZR-a, niti sukladno ugovoru o radu tužiteljice kako to pogrešno smatra žalitelj, jer s obzirom na svoj sadržaj u odnosu na istaknute višestruke zahtjeve tuženika prema tužiteljici za davanjem određenih očitovanja, nedvojbeno ukazuju da je time od radnika zatraženo očitovanje o eventualnim propustima u radu. Stoga je logično da je za takvo očitovanje tužiteljici kao radniku bila potrebna određena dokumentacija tuženika, a uostalom i tuženik je za takvo očitovanje predvidio rok od 8 dana.

Tuženik neosnovano osporava pravilno utvrđenje u postupku da tužiteljica u vrijeme traženja predmetnog očitovanja nije imala pristup računalu i poslovnoj dokumentaciji tuženika utemeljeno na iskazu tužiteljice i sadržaju njene mail poruke upućene poslodavcu u kritično vrijeme kojim je tražila da joj se omogući korištenje računala i pristup dokumentaciji, kao i na sadržaju iskaza svjedokinje J. koja je potvrdila nedostupnost računala i dokumentacije zbog vođenja istražnog postupka protiv T. V..

Nadalje, u odnosu na žalbene tvrdnje da je tužiteljica radne zadatke dobivala usmeno te da su joj isti zadaci usmeno naloženi još 6. rujna 2016., treba reći da nisu od utjecaja na odlučivanje o (ne)zakonitosti odluke o otkazu tužiteljici od 22. studenog 2016. jer se otkaz ne temelji na tome, niti prethodna odluka tuženika od 16. studenog 2016. o povredi radnih dužnosti. Isto tako, irelevantni su žalbeni navodi u odnosu na neprimjereno obraćanje tužiteljice tuženiku u mail poruci od 16. studenog 2016. jer ni to nije navedeno kao osnova izvanrednog otkaza.

Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik nije dokazao u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a opravdanost razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici (čl. 116. st. 1. ZR-a) slijedom čega je tužiteljica ovlaštena zahtijevati vraćanje na rad (čl. 124. st. 1. ZR-a).

Pravilna je i odluka o troškovima postupka donesena primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Tužiteljici nije dosuđen trošak sastavljanja odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

                                                        U Rijeci 12. veljače 2020.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Općinskom radnom sudu u Zagrebu

 

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja