Poslovni broj: Gž Ovr-39/2020-2

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ireni Lenić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o. OIB: …iz Z. , …,  protiv ovršenika M. T. OIB:…iz K. , …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu broj Ovr-444/2019-3 od 14. siječnja 2020. godine, na dan  12. veljače 2020. godine,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu broj Ovr-444/2019-3 od 14. siječnja 2020. godine.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda je proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika radi naplate tražbine ovrhovoditelja po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu zaprimljenog u FINA-i temeljem izjave ovršenika o suglasnosti o zapljeni primanja ovjerene kod javnog bilježnika V. P. iz Z. pod brojem OV-…od 9. srpnja 2007. kao osnove za plaćanje te pljenidba i prijenos plaće ovršenika koju ostvaruje kod poslodavca "S." obrt za proizvodnju …L. S. , …, kao osnove za plaćanje u korist ovrhovoditelja E. M. (točka I.). Istim rješenjem je naloženo FINA-i te poslodavcu ovršenika prestanak pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava odnosno plaće ovršenika u korist ovrhovoditelja (točke II. i III. rješenja).

              Protiv rješenja prvostupanjskog suda je pravodobno žalbu podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. i članka 21. OZ-a.).

Predlaže preinaku rješenja na način da se prijedlog ovršenika odbije podredno predlaže ukidanje rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

              Ovršenik je 22. studenog 2019. godine podnio prijedlog sudu za proglašenje pljenidbe i prijenosa tražbine nedopuštenom temeljem odredbe članka 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13. - u nastavku teksta: OZ/12) povodom podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju suglasnosti o zapljeni primanja sastavljenoj u smislu odredbe čl. 178. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96., 29/99., 42/02., USRH, 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. – u nastavku teksta: OZ/96).

              Na temelju utvrđenja da je postupak izravne naplate pokrenut prije stupanja na snagu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine 93/14) te da je do prijenosa tražbine na novog vjerovnika došlo nakon što je postupak pokrenut, prvostupanjski sud utvrđuje da ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran za provođenje naplate temeljem predmetne suglasnosti o zapljeni.

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom postoje uvjeti za donošenje rješenja iz čl.210. st. 1. OZ/12-a.

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je temeljem suglasnosti o zapljeni danoj temeljem naprijed navedene odredbe čl. 178. OZ/96-a pokrenuta prisilna naplata kod poslodavca ovršenika 28. kolovoza 2014. godine po prijedlogu O. Banke. Uvidom u specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje prvostupanjski sud je utvrdio da je 25. studenog 2011. godine osnova za plaćanje dostavljena FINI na provedbu, a također je utvrdio i da raniji ovrhovoditelj O. banka više nema evidentiranu tražbinu prema ovršeniku.

Prema odredbi čl. 29. OZ/96-a kao i prema odredbi čl. 32. st.1. OZ/12-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao vjerovnik ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

To znači da je navedenom odredbom omogućeno da se ovrha odredi u korist osobe koja nije naznačena kao vjerovnika ako je do prijenosa tražbine došlo prije pokretanja postupka.

Odredba čl. 32. st. 3. OZ/12-a, po kojoj novi vjerovnik  nastavlja postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja u slučaju da je tijekom ovršnog postupka došlo do promjene vjerovnika, ako dokaže prijenos tražbine na njega je dodana čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" 93/14.) te se sukladno odredbi čl. 82. st. 1. navedenog Zakona o izmjenama i dopunama ne primjenjuje budući će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu navedenog zakona dovršiti primjenom odredbi Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12. i 25/13.).

Kako Ovršni zakon koji treba primijeniti u ovom postupku ne predviđa drugu mogućnost, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postoje uvjeti za donošenje rješenja iz članka 210. stavak 1.OZ-a.

U odnosu na žalbeni razlog ovrhovoditelja u kojem navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio odluku o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u ovršnom postupku a da nije uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim valja ukazati da odredba čl. 210. st.2. OZ/12-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.), a ne i odredba čl. 52. OZ-a. Stoga je neosnovan navedeni žalbeni razlog.

U odnosu na žalbeni razlog ovrhovoditelja da je ovlašten provoditi izvansudsku odluku temeljem odredbe čl. 284. OZ-a valja ukazati da odredba čl. 284. st.9. OZ-a određuje provedbu ovrhe na zahtjev i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik u slučaju iz čl. 32. st. 3., a odredba st. 11. upućuje na odgovarajuću primjenu čl. 210. Međutim, kako se naprijed navedena odredba čl. 32. st.3. OZ/12-a u konkretnom ne primjenjuje neosnovan je navedeni žalbeni razlog.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska odluka, a pri ispitivanju odluke je sud utvrdio da ne postoji niti povrede ovršnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu treće osobe odbiti kao neosnovanu i u smislu odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

 

Vukovar, 12. veljače 2020.

 

                                          SUDAC

                                          Irena Lenić