- 1 -              Rev 1771/2014-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1771/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika H., kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2171/12-2 od 31. ožujka 2014. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2044/08 od 31. listopada 2011., u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

1. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuju se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2171/12-2 od 31. ožujka 2014. u dijelu toč. 1. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2044/08 od 31. listopada 2011., kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2044/08 od 31. listopada 2011. u dijelu toč. II. izreke kojom je na dosuđeni iznos glavnice 20.091,75 kuna odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 17. studenog 2007. do 30. listopada 2011. i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 20.091,75 kuna za razdoblje od 7. studenog 2007. do 30. listopada 2011. po stopi određenoj do 31. prosinca 2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

2. Odbija se tužitelj S. H. sa zahtjevom za naknadom troškova revizije.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 34.757,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 34. 091,75 kn od 31. listopada pa do konačne isplate, a na iznos od 666,12 kn tekućim od 15. listopada 2007. godine, te mu naknaditi trošak postupka u iznosu 18.248,23 kn sa zateznim kamatama (toč. I. izreke) dok je u preostalom dijelu potraživanja za iznos od 4.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kao i za zakonske zatezne kamate na iznos od 34.091,75 kn za razdoblje od 17. studenog do 30. listopada 2011. godine tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. II.). Nadalje je u toč. III. izreke tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 825,08 kn.

 

Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2171/12-2 od 31. ožujka 2014. suđeno je:

 

"1. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom dijelu toč. II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadom štete u daljnjem iznosu od 4.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem odbijen zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete od 20.091,75 kn i to za period od 17. studenog 2007. godine do 30. listopada 2011. godine, te u toč. III izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-2044/08 od dana 31. listopada 2011. godine.

 

2. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se u dijelu toč. II izreke preinačava prvostupanjska presuda na način da se nalaže tuženiku na dosuđeni iznos nematerijalne štete (14.000,00 kn) platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od 17. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do 30. listopada 2011. godine po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je pod toč. 1. odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 20.091,75 kuna, reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu uz naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je imao vezano za prometnu nezgodu koju je skrivio slovenski osiguranik.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi st. 3. toga čl. u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

 

Tužitelj je u reviziji naznačio pravno pitanje koje glasi:

 

"Ima li oštećenik,  kojemu je šteta nastala u prometnoj nezgodi, pravo na zatezne kamate na zatraženi (i kasnije dosuđeni) iznos imovinske štete (na vozilu i(li) s osnova tuđe pomoći od dana postavljanja odštetnog zahtjeva tuženiku (odgovornom osiguravatelju ili u ovom slučaju Hrvatskom uredu za osiguranje) ako odgovorni osiguravatelj (ili u ovom slučaju Hrvatskom uredu za osiguranje) u zakonom propisanom roku ( kako je uređeno čl. 12. st.1 i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05,36/09), u vezi čl. 15.st.1. istog Zakona u odnosu na ovdje tuženika) ne isplati oštećeniku nesporni iznos naknade štete, a kako to određuje prisilna odredba ( isu cogens) čl. 12. st.4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?"

 

Vezano za razloge važnosti navedenih pitanja, u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, tužitelj određeno ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova.

 

O pravnom pitanju postavljenom u reviziji pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev 934/14-2 od 5. travnja 2017. i Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015.

 

U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su u odnosu na dio odluke o kamatama na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 20.091,75 kuna zauzeli shvaćanje da tužitelju na navedeni iznos pripada zatezna kamata od presuđenja (31. listopada 2011.) do isplate obzirom je tada određena visina naknade te štete (čl. 1089. st. 2. u vezi čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

 

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama poslovni broj Rev 934/14-2 i Rev 550/14-2. Iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi pravno shvaćanje prema kojem, u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 – dalje: ZOOP).

 

Čl. 12. st. 1. ZOOP propisana je obveza odgovornog osiguratelja da u slučaju imovinske štete oštećenoj osobi dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni.

 

Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučajevima izvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog čl. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Slijedom izloženog, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebno činjenice da se u konkretnom slučaju tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe 17. studenog 2007., valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao izreci presude (st. 1. izreke).

 

Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

 

Međutim, preinačeni dio nižestupanjskih odluka (a time i osnovanost ili uspješnost revizije) odnosi se na dio sporednog zahtjeva, pa prihvat predmetne revizije nema utjecaja na odluke o troškovima parnice iz nižestupanjskih odluka (čl. 154. st. 3. ZPP), niti je - s obzirom na konačan uspjeh revizije - tužitelju trebalo priznati troškove pravnih lijekova.

 

Stoga je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova ove revizije (st. 2. izreke presude).

 

Zagreb, 12. veljače 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.