- 1 -              Rev 2227/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2227/2018-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u S., protiv tuženika E. s. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica K. S. P., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-884/2017-2 od 23. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1950/16-20 od 24. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora u radu tužitelju, sklopljen između stranaka 26. siječnja 2015. i da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i na utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika od 30. lipnja 2016. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, kao i zahtjev da se odredi da je radni odnos tužitelja prestao 17. srpnja 2016., i da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju 4.187,17 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te konačno, da mu se naloži naknaditi tužitelju štetu u iznosu od tri ugovorene mjesečne plaće s pripadajućim zateznim kamatama. Također, odlučeno je i o trošku postupka.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku, „a posebno se ističu pogrešna ocjena činjeničnog stanja i pogrešna primjena materijalnog prava“. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu suda drugog stupnja i prihvatiti tužbeni zahtjev. Podredno, predlaže ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U revizijskom stupnju postupka sporno je, je li poslodavac imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR).

 

Na temelju odredbe čl. 386. ZPP, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Slijedom navedenog, ovaj sud nije uzeo u obzir revizijsku tvrdnju da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer revident nije određeno naveo i obrazložio koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka je počinio sud drugog stupnja, te u čemu se ta povreda sastoji. Pri tome, valja navesti, da djelom, iz revizijskih navoda proizlazi da revident, zapravo, prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP (argumentum a contrario) revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa takvi navodi revidenta nisu uzeti u razmatranje.

 

Na temelju utvrđenja da je tužitelj odbio poslodavčev nalog za uputu na rad, što je bilo od utjecaja na proces rada kod tuženika, kao i na tuženikovo povjerenje u tužitelja kao radnika, te obzirom i na utvrđenu činjenicu kršenja radnih obveza tužitelja u dužem neprekinutom trajanju koje je prethodilo njegovom upućivanju na rad na drugo mjesto rada, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova, da u ovom slučaju, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), jer se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa čini nemogućim, kakvu tešku povredu je imala u vidu odredba čl. 116. st. 1. ZR.

 

Pri tome, na navode iz revizije valja odgovoriti da je u okolnostima konkretnog slučaja neodlučno što je u tom trenutku tužitelj imao otvoreno bolovanje, a koju činjenicu poslodavac nije znao jer se tužitelj prilikom odbijanja radnog zadatka nije pozvao na tu činjenicu kao razlog odbijanja, već na druge činjenice koje je ponavljao i u svom zahtjevu za zaštitu prava.

 

Slijedom navedenog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Dakle, obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, to je valjalo pozivom na odredbu čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

Zagreb, 12. veljače 2020.