- 1 -              Rev 1959/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1959/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. J. (OIB: ... ) iz Z., koju zastupa punomoćnik S. P. odvjetnik u Z., protiv tuženice Opće bolnice K. (OIB: ... ) iz K., dr. koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-944/17-4 od 16. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-405/16-8 od 29. ožujka 2017., u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška revizije.

 

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

"1. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

 

"I. Utvrđuje se da čl. 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s osnova upućivanja na užu specijalizaciju iz alkoholizma kojeg su tužiteljica i tuženik zaključili dana 27. listopada 2014. godine nisu u skladu s Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 62/16) te se iste smatraju ništetnim i bez pravnog učinka.

 

II. Nalaže se tuženiku ponuditi Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s osnova upućivanja na užu specijalizaciju iz alkoholizma u skladu s člankom 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 62/16) u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2 ZOO-a, sve u roku od 8 dana."

 

2. Nalaže se tužiteljici N. M. J. iz Z., OIB: ... , da tuženoj Općoj bolnici K., K., dr. OIB ... , isplati na ime naknade parničnih troškova iznos od 6.250,00 kn u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u cijelosti, odnosno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje vijeću drugostupanjskog suda, sve to uz naknadu troškova postupka tužiteljici uvećanih za trošak revizije u iznosu od 3.906,25 kn.

 

U odgovoru na reviziju tuženica se istoj protivi i predlaže ju odbiti uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice, pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Za svoju odluku drugostupanjski je sud dao jasne, neproturječne i valjane razloge pa se pobijana odluka može ispitati.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da čl. 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s osnova upućivanja na užu specijalizaciju iz alkoholizma kojeg su stranke sklopile 27. listopada 2014. nisu u skladu s Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16) te se iste smatraju ništetnim i bez pravnog učinka i zahtjev za nalaganje tuženici ponuditi tužiteljici Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s osnove upućivanja na užu specijalizaciju iz alkoholizma u skladu s čl. 5. i 6. navedenog Pravilnika.

 

Odredbom čl. 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16 – dalje: Pravilnik) izmijenjeni su članci 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14 i 116/15) te je odredbama čl. 17. i 18. Pravilnika propisana obveza zdravstvenih ustanova da specijalizantu, u roku 30 dana od stupanja na snagu Pravilnika, ponude sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sukladno odredbama čl. 5. i 6. Pravilnika.

 

Prema ocjeni ovoga suda, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo ocjenjujući da nema pravne osnove za nalaganje tuženici da u smislu navedenih odredbi Pravilnika ponudi tužiteljici izmijenjeni ugovor jer da Pravilnikom nije propisana nikakva obveza u slučaju nepostupanja po odredbama čl. 17. i 18. Pravilnika, izuzev odgovornosti ravnatelja ustanove ministru te da nije primjenjiva odredba čl. 248. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) kojom je određeno da zainteresirana osoba može zahtijevati da se bez odgađanja sklopi određeni ugovor, ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor jer da je u konkretnom slučaju obveza ponude sklapanja izmijenjenog ugovora propisana Pravilnikom, dakle podzakonskim (a ne zakonskim) propisom.

 

Jednako tako, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kada je otklonio primjenu čl. 248. st. 2. ZOO-a (po kojoj su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima) na ovaj slučaj te odlučio da ta odredba ne može biti temelj utvrđenja spornih ugovornih odredbi ništetnim jer uz nespornu činjenicu da je predmetni ugovor bio sukladan podzakonskoj regulaciji na snazi u vrijeme njegova sklapanja, naknadne izmjene takve regulacije ne dovode do ništetnosti ugovornih odredbi.

 

Pozivanje tužiteljice u tom smislu na odluku ovoga suda poslovni broj Revr 728/05 od 1. prosinca 2005., nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, jer predmet spora u tom postupku nije bilo utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba (niti nalaganje ponudom izmijenjenog ugovora), niti je revizijski sud jednu ugovornu odredbu izričito ocijenio takovom, a osim toga, činjenični supstrat toga spora, kao i pravna osnova tužbenog zahtjeva neusporediva je s onim u ovome predmetu.

 

Nadalje, pravilno je drugostupanjski sud odlučio kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje da pojedine odredbe predmetnog ugovora nisu u skladu s odredbama Pravilnika jer odredba čl. 187. ZPP-a ne predviđa mogućnost podnošenja tužbe sa zahtjevom za takovo utvrđenje.

 

Konačno, treba reći, da su odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015 od 11. srpnja 2017. ukinuti (i određeno je da prestaju važiti 31. prosinca 2017.) članci 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17) i članci 17. i 18. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16 i 69/16), dakle podzakonske odredbe na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev (tako i ovaj sud u Revr 290/2018-3 od 3. srpnja 2018. i Revr-131/2018-2 od 17. travnja 2019).

 

Zbog svega navedenoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Kako tužiteljica nije uspjela revizijom, tako je valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova revizije (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženice za naknadom troška odgovora na reviziju (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 12. veljače 2020.