Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-4860/19-2

 

Poslovni broj: Usž-4860/19-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ć. B. iz O., K., zastupanog po opunomoćenici V. B., odvjetnici u D., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-289/2018-8 od 14. lipnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-289/2018-8 od 14. lipnja 2019.

II. Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/18-26/315, URBROJ: 531-05-2-2-1-18-2 od 18. lipnja 2018.

III. Poništava se rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Grada D., Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/13-08/715, URBROJ: 2117/01-15-15-18 od 27. studenog 2015. i predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/18-26/315, URBROJ: 531-05-2-2-1-18-2 od 18. lipnja 2018. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja D.-n. županije, Grada D., Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/13-08/715, URBROJ: 2117/01-15-15-18 od 27. studenog 2015. Naprijed navedenim prvostupanjskim rješenjem, donesenim povodom zahtjeva tužitelja i Grada D., ozakonjuje se nezakonito rekonstruirana, završena, slobodnostojeća, javna zgrada - Dom K. izgrađena na zemljištu k.č.br. 528 i 529 sve k.o. K..

Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede postupovnih odredaba, nepravilne primjene materijalnog prava i nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je presuda nepravilna i nezakonita jer prvostupanjski sud nije provjerio sve tužiteljeve navode. Naime, tužitelj je 4. svibnja 2015. kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku podnio prijedlog za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe sudu za utvrđenjem prava vlasništva čest. zem. 528 i 529, sve k.o. K., na svoje ime i korist. Nadalje, obrazlaže da su nekretnine oduvijek bile u vlasništvu i posjedu njegovih pravnih prednika i njega, a na predmetnim česticama je seosko bratstvo „Sv. M.-K.“ 1957/1958 izgradilo seoski dom za potrebe sela K. i bratstva Sv. M.-K.“. Korisnici i ovlaštenici ključa zgrade oduvijek su bili članovi njegove obitelji, a 2007. godine zajedno sa „Udrugom mladeži K.“ obnovio je i u potpunosti stavio u funkciju navedeni seoski dom. Temeljem svega navedenog tužitelj je zatražio izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu zgradu izgrađenu na zemljištu u njegovom vlasništvu, a sukladno načelu pravnog jedinstva nekretnine. Ističe da Grad D. nikada nije bio vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 528 i 529, Z. Ul. 45 k.o. K. niti je na bilo koji način postao vlasnikom zgrade izgrađene na navedenim česticama pa shodno tome ne može niti biti ovlaštenik podnošenja zahtjeva za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu predmetnu zgradu. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu.

Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba je osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da osporena presuda nije na zakonu utemeljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

To stoga jer je odredbom članka 17. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj  86/12. i 143/13. dalje: ZoPNIZ) propisano da je stranka u postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju podnositelj zahtjeva za donošenje tog rješenja (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta koja neposredno graniči sa česticom zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada.

Iz navedene odredbe Zakona, a suprotno pravnim stajalištima upravnih tijela i prvostupanjskog suda, ne proizlazi izravno pravo jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi nezakonito izgrađena zgrada, na podnošenje zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju. Naime, da bi jedinica lokalne samouprave mogla biti podnositelj zahtjeva za ozakonjenje potrebno je da uz zahtjev istakne činjenice i predloži dokaze iz kojih proizlazi da je sudjelovala u gradnji ili rekonstrukciji predmetne zgrade kao investitor.

              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju Grad D. u postupku koji je prethodio pokretanju upravnog spora podnio zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju međutim iz dostavljene priležeće dokumentacije nije razvidno je li Grad D. podnio navedeni zahtjev kao investitor nezakonite gradnje po osnovi čega bi mogao biti podnositelj zahtjeva. Svojstvo stranke jedinice lokalne samouprave u postupku ozakonjenja u smislu naprijed navedene odredbe, ne odnosi se na legitimaciju za podnošenje zahtjeva za ozakonjenje nego na sudjelovanje u postupku drugog podnositelja zahtjeva.

S obzirom da od utvrđenja navedenih pravno odlučnih činjenica u konkretnom slučaju ovisi i pravilna primjena mjerodavnog materijalnog prava, to Sud nalazi da je osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

              Stoga ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore tužitelja usmjerene na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te na pogrešnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, slijedom čega se presuda prvostupanjskog suda kao ni rješenje javnopravnog tijela, uz obrazloženje kakvo je njima dano, ne mogu se ocijeniti zakonitim.

              Nadalje, valja i istaknuti da je prvostupanjski sud učinio bitnu povredu pravila sudskog postupka iz članka 66. stavka 1. točke 1. ZUS-a s obzirom da zainteresiranu osobu Grad D. (kao podnositelja zahtjeva za ozakonjenje), sukladno odredbi članka 19. stavka 3. ZUS-a, nije pozvao da sudjeluje u sporu. Međutim, navedenim postupanjem nije povrijeđen zakon na štetu Grada D. s obzirom će isti u daljnjem tijeku postupka imati mogućnost isticati svoje navode i predlagati dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, a prvostupanjski sud se upućuje da ovu presudu dostavi i Gradu D..

              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 12. veljače 2020.

 

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

              mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu