- 1 -              Rev-x 99/2013-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 99/2013-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske iz Z., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u Z., protiv I-tuženika R. H.1 (pravni sljednik R. H.2) iz Z., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z. i II-tuženika Grada Zagreba, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1157/07-2 od 12. srpnja 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6133/96 od 24. listopada 2006., u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1157/07-2 od 12. srpnja 2011. u st. II. i III. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji stana broj SU 000664/93, od 1.3.1993. zaključen između H. R.2 iz Z., .... i Grada Zagreba ništav.

 

Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog kupoprodajnog ugovora u z.k. ulošku broj 14462 i podulošku broj 4614 k.o. G. Z. u pogledu stana u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 62,36 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi ...., Z. sagrađenoj na čestici broj 2173/3 po novoj izmjeri čestici broj 6269 k.o. C., tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tužene uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužitelja, te se nalaže tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

 

II Tužitelj je dužan naknaditi parnični trošak i to I-tuženoj R. H.2 u iznosu od 18.946,60 kn, u roku 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6133/96 od 24. listopada 2006. godine u dijelu iz točke I izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražen istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na stanu u Z., ... u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 62,36 m2, koja stambena zgrada je izgrađena na čestici broj 2173/3, po novoj izmjeri čestici broj 6269 k.o. C.

 

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6133/96, od 24. listopada 2006. godine u stavku I i II izreke i sudi:

 

Utvrđuje se da je ništav ugovor o kupoprodaji stana broj SU 000664/93. od 1. ožujka 1993. godine zaključeni između I-tužene R. H.2 i II-tuženika Grada Zagreba.

 

Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja izvršenog uknjižbom navedenog ugovora o kupoprodaji stana broj SU 000664/93. od 1. ožujka 1993. godine u zemljišno-knjižnom ulošku br. 14462 i podulošku br. 4614 k.o. G. Z. za stan u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 62,36 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi u Z., ...., sagrađenoj na čestici br. 2173/3, po novoj izmjeri čestici br. 6269 k.o. C.

 

Nalaže se I-tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 30.884,00 kn, u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se I-tuženoj da tužitelju nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.541,40 kn, u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela prvotuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijanu presudu u st. II. i III. izreke, te predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog 1. ožujka 1993. između ranije prvotuženice R. H.2 kao kupca (pravni sljednik, sada prvotuženik R. H.1) i drugotuženika Grada Zagreba kao prodavatelja prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02 - dalje: ZPS), te zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog kupoprodajnog ugovora u z.k.ul.br. 14462 i podulošku br. 4614 k.o. G. Z. u pogledu stana u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 62,36 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi ..., tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena ranije prvotuženice R. H.2 uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužitelja.

 

Tužitelj zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasnik predmetnog stana kao i cijelog prizemlja i prvog kata zgrade .... koja se nalazi na uglu ulice ... i .... (ranije ...), a da se prvotuženica na temelju ugovora o kupoprodaji stana od 1. ožujka 1993., koji je sklopljen suprotno odredbama Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine", broj 53/90 i 61/91 – dalje: Zakon o zabrani) i kao takav ništav, upisala "u gruntovnicu u zk. ul. 14462 poduložak broj 4614". Pritom još navodi da su navedene nekretnine bile vlasništvo prednika tužitelja od 1935. te da su nacionalizirane 1958. time da su tužitelju ostavljene u vlasništvu prostorije i prizemlje u prvom katu u predmetnoj zgradi.

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da je između ranije prvotuženice R. H.2 kao kupca i drugotuženika Grada Zagreba kao prodavatelja 1. ožujka 1993. sklopljen ugovor o kupoprodaji stana u Z., ..., prizemlje, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 62,36 m2 za kupoprodajnu cijenu od 7.568.324,00 HRD, time da je ugovor ovjeren potvrdom o podnošenju na mišljenje javnom pravobraniteljstvu Grada Zagreba,

 

- da je ranijoj prvotuženici R. H.2 Odlukom od 2. srpnja 1986. na predmetnom stanu priznato stanarsko pravo,

 

- da je predmetni stan obuhvaćen aktom nacionalizacije,

 

- da je djelomično rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 9. prosinca 2005. utvrđeno pravo tužitelja na naknadu za, između ostalih, predmetni dvosobni stan u prizemlju zgrade ...

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim u bitnom iz razloga jer je djelomičnim rješenjem nadležnog upravnog tijela tužitelju utvrđena (plaćena) naknada za predmetni stan (list 150-155 spisa), pa neovisno o tome što je predmetni stan bio obuhvaćen aktom nacionalizacije, da je u konkretnom slučaju riječ o izuzetku od zabrane u smislu odredbe čl. 2. Zakona o zabrani ("... i ako je za te nekretnine plaćena naknada temeljem pravomoćne odluke o plaćanju naknade ..."). Pritom se sud prvog stupnja poziva i na odredbu čl. 22. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi) u smislu koje odredbe stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju se u vlasništvo već mu pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana (osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji).

 

Drugostupanjski sud je djelomično odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražen istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na stanu u Z., ..., u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 62,36 m2 ..., dok je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu toč. I. izreke i točki II. izreke i u tom dijelu je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da je ništav ugovor o kupoprodaji stana od 1. ožujka 1993. sklopljen između ranije prvotuženice R. H.2 i drugotuženika Grada Zagreba te je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja izvršenog uknjižbom navedenog ugovora u kupoprodaji u zemljišnoknjižnom ulošku br. 14462 i podulošku br. 4614 k.o. G. Z. ..., sve to pozivom (između ostalih) i na odredbu čl. 373.a ZPP. Ujedno je odlučeno o troškovima postupka.

 

Prema pravnom shvaćanju suda drugog stupnja (suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda) činjenica da je tužitelju određena (plaćena) naknada za predmetni stan djelomičnim rješenjem nadležnog upravnog tijela od 9. prosinca 2005. ne predstavlja izuzetak od zabrane u smislu odredbe čl. 2. Zakona o zabrani budući iz navedene zakonske odredbe proizlazi da treba biti riječ o naknadi koja je plaćena u razdoblju do donošenja Zakona o zabrani, dakle do 14. prosinca 1990., a ne o naknadi na temelju zakonskih propisa o vraćanju ili plaćanju naknada za nepokretnu imovinu koji su uslijedili naknadno u odredbama Zakona o naknadi. Stoga da je predmetni ugovor o kupoprodaji, a jer je sklopljen protivno prisilnim propisima, ništav u smislu čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) i posljedično tome u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO drugostupanjski sud nalazi osnovanim i zahtjev tužitelja brisanje zemljišnoknjižnog stanja izvršenog uknjižbom na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji u zemljišne knjige.

 

Potvrdivši prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev kojim je tražen istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na spornom stanu drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da upravo zbog uspostave prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja koje je bilo prije uknjižbe na temelju predmetnog ništavog ugovora, a jer iz povijesno zemljišnoknjižnog uloška broj 14462 k.o. G. Z. proizlazi da je prethodno bilo upisano društveno vlasništvo odnosno vlasništvo Sindikata grafičara Jugoslavije, pa kako tijekom postupka pred sudom prvog stupnja tužitelj nije dokazao pravno sljedništvo koje bi ga ovlastilo na traženi upis, da je u tom dijelu pravilna odluka suda prvog stupnja.

 

Odluku suda drugog stupnja nije moguće prihvatiti.

 

Osnovano revident sadržajem revizije ukazuje da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga jer sud drugog stupnja s jedne strane preinačava prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o prodaji stana i zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja izvršenog uknjižbom na temelju tog ugovora, nalazeći da to što je tužitelju određena naknada za taj stan od strane nadležnog upravnog tijela (2005.) nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi ne predstavlja izuzetak od zabrane u smislu odredbe čl. 2. Zakona o zabrani, pa da je predmetni ugovor, a jer je sklopljen protivno prinudnom propisu, ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO, a s tim u vezi i da je u skladu s odredbom čl. 104. st. 1. ZOO osnovan zahtjev tužitelja za brisanje zemljišnoknjižnog stanja izvršenog uknjižbom predmetnog stana u zemljišne knjige, dok s druge strane (koristeći procesno ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP), utvrđuje da je prethodno nekretnina u kojoj se nalazi i predmetni stan upisana kao društveno vlasništvo, odnosno vlasništvo Sindikata grafičara Jugoslavije, pa jer tijekom postupka pred sudom prvog stupnja tužitelj nije dokazao pravno sljedništvo, ocjenjuje pravilnim odluku suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za upis prava vlasništva na predmetnom stanu, a takovi razlozi su prema ocjeni ovoga suda nejasni i proturječni.

 

Naime, kada drugostupanjski sud navodi da tužitelj nije dokazao da je pravni sljednik Sindikat grafičara Jugoslavije radi čega ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev za upis prava vlasništva tužitelja na predmetnom stanu (dakle, zbog nedostatka aktivne legitimacije) tada osnovano prvotuženik sadržajem revizije dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju tužitelja i u odnosu na zahtjeve koji su po drugostupanjskom sudu preinačenjem prvostupanjske presude prihvaćeni (tuženici su već u odgovorima na tužbu osporili aktivnu legitimaciju tužitelja), to tim više jer prema pravnom shvaćanju ovoga suda (Rev 2155/2011-2 od 16. rujna 2015.) Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske iz Z. (ovdje tužitelj) nije vlasnik nekretnine z.k. tijela - najamne stambene zgrade sa dvorištem u ..., u cijelosti, uključujući i posebni dio zgrade - prizemlje i prvi kat s ukupno 17 soba i 2 dvorane, već su iste postale vlasništvo Republike Hrvatske na temelju čl. 38. st. 6. Zakona o udrugama ("Narodne novine", broj 70/97 i 106/97), a riječ je o nekretnini (stambena zgrada, ...) u kojoj se nalazi i predmetni stan.

 

Slijedom izloženog, drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su o odlučnim činjenicama na koje je ukazano izostali jasni i neproturječni razlozi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).

 

Obzirom da se ovaj spor može riješiti samo na jednak način prema svim tuženicima u smislu odredbe čl. 201. ZPP, učinak ove revizije proteže se i na drugotuženika.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 12. veljače 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.