- 1 -              III Kr 103/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 103/2019-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. D., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u vezi sa st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 13. rujna 2018. broj K-363/14-27 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 9. travnja 2019. broj Kž-231/2018-6, u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 13. rujna 2018. broj K-363/14-27 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 9. travnja 2019. broj Kž-231/2018-6, os. M. D. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u vezi sa st. 1. i 2. KZ/11. te je na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravodobno je podnio osuđenik, po branitelju, odvjetniku Vinku Ljubičiću, zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17.) predviđene u čl. 469. toč. 4. ZKP/08.-17. i zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, odnosno povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.-17., s prijedlogom da se „zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prihvati, osporena presuda preinači na način da se okrivljeni oslobodi, podredno neka se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.“.

 

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08.-17., prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da zahtjev treba odbaciti kao nedopušten.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na zahtjev je, u smislu odredbe čl. 518. st. 4. ZKP/08.-17., uredno dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Podnositelj zahtjeva osporava zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da su se u njegovom postupanju ostvarila bitna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, smatrajući da je na temelju iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja sudskih vještaka prometno tehničke struke propušteno kritički razmotriti postupanje drugog sudionika u prometu, J. L., na čijoj strani da postoji ako ne isključiva odgovornost, onda visoki stupanj krivnje i doprinosa nastanku same nesreće, a samim time i okolnosti koje isključuju krivnju osuđenika. Također navodi da je u predmetu provedeno prometno vještačenje po I. F., a prvostupanjski sud da je u dokazne svrhe pribavio i pregledao spis Općinskog suda u Splitu broja Pi-485/14 u kojem su priloženi nalazi dva prometna vještaka V. U. i N. K. koji da očitom omaškom nisu preslikani, već samo preslika tužbe iz tog predmeta. Smatra da mu je takvim postupanjem povrijeđeno pravo na obranu iz kojeg razloga da je u privitku žalbe protiv prvostupanjske presude dostavio spomenute pisane nalaze i mišljenja koje da drugostupanjski sud nije spomenuo niti analizirao, već se samo pozvao na vještačenje provedeno u kaznenom postupku, čiju vjerodostojnost osporava. Konačno, da su prvostupanjski i drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke propustili uzeti u obzir odlučnu činjenicu iz sva tri prometna vještačenja, a to je da do prometne nesreće ne bi došlo da nije bilo panične i kako to vještak N. K. navodi instinktivne, ali neopravdane reakcije vozača J. L.

 

Iz sadržaja istaknutih prigovora osuđenika evidentno je da on zapravo njima pokušava osporiti pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom.

 

Naime, dinamika nastanka prometne nesreće i ocjena vjerodostojnosti dokaza su pitanja činjenične naravi pa su svi brojni prigovori podnositelja zahtjeva izjavljeni u tom pravcu, zapravo prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se ovaj izvanredni pravni lijek u skladu s odredbom čl. 517. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.) ne može podnijeti, kao ni zbog odluke o kazni, čijoj vrsti i visini osuđenik također prigovara, osim ako nije u pitanju prekoračenje ovlasti suda.

 

Osuđenik u zahtjevu ističe i da je održavanjem rasprave 13. rujna 2015. bez njegove prisutnosti, u smislu odredbe čl. 404. st. 5. ZKP/08.-17., bez da se prvostupanjski sud očitovao o tome zašto njegova prisutnost nije nužna, povrijeđeno njegovo pravo na obranu na raspravi, a koju povredu nije otklonio ni žalbeni sud. Naime, na toj raspravi da su ispitani svjedoci i prometni vještak na koji način je onemogućen u postavljanju pitanja i davanju očitovanja, što je protivno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i čl. 6.1. toč. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) i čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.-17.

 

Međutim, žalitelj zanemaruje da je optužen, a potom i proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. u vezi sa st. 1. i 2. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Stoga u konkretnom slučaju nije mogla doći u primjenu odredba čl. 404. st. 5. ZKP/08.-19., kojom je predviđeno održavanje rasprave bez prisutnosti optuženika ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, već odredba čl. 404. st. 3. ZKP/08.-17., u skladu s kojom je osuđenik propisno upozoren na raspravi 17. srpnja 2018. Naime, odredbom čl. 404. st. 3. ZKP/08.-17. propisano je da sud može odlučiti da se rasprava provede u odsutnosti optuženika, ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do 12 godina, a optuženik koji je uredno pozvan nije pristupio, ili mu se poziv ne može uručiti jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud ili očigledno izbjegava poziv, ako je bio prethodno upozoren da mu se može suditi u odsutnosti i ako se očitovao o optužnici u prisutnosti branitelja.

 

Stoga, u situaciji kada na raspravi 17. srpnja 2018. koja je odgođena za 13. rujna 2018., osuđenik upoznat s dokazima koji će se izvoditi i propisno upozoren u smislu odredbe čl. 404. st. 3. ZKP/08.-17., uredno pozvan ne pristupi na raspravu 13. rujna 2018., a očitovao se o optužnici u prisutnosti branitelja, nije bilo zapreke da se rasprava provede u njegovoj odsutnosti pozivom na odredbu čl. 404. st. 3. ZKP/08.-17., pri čemu pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na čl. 404. st. 5. ZKP/08.-17. nije rezultiralo povredom prava okrivljenika na obranu na raspravi.

 

Slijedom iznijetog, a kako zahtjev osuđenika nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08.-19., trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 12. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.