1              Poslovni broj Gž-568/2020-3

 

 

 

 

 

 

 

             

 

Poslovni broj Gž-568/2020-3

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Lupi, predsjednika vijeća, dr. sc. Vlade Skorupa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača I. B. OIB: .., odlučujući o žalbi potrošača, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Sp-26/2019 od 30. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba potrošača kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Sp-26/2019 od 30. prosinca 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda otvara se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača i odmah zaključuje na način da se potrošač oslobađa od preostalih obveza u odnosu vjerovnika.

 

Protiv tog rješenja žalbu podnosi potrošač, pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15. i 104/17. – dalje: ST) u vezi s člankom 23. i člankom 79.o Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15. i 67/18. – dalje: ZSP).

 

Žalbom u bitnome navodi da su razlozi iz prvostupanjske odluke nejasni ili proturječni, jer sud prvog stupnja nije uzeo u obzir i utvrdio sve tražbine svih vjerovnika u odnosu na koje je trebao biti oslobođen plaćanja.

 

Predlaže da se rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Sud prvog stupnja, na temelju sadržaja priložene dokumentacije, u utvrđuje da je Financijska agencija podnijela sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, s time da je potrošač dostavio očitovanje iz kojega proizlazi da je suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja i da predlaže da se postupak provede i u odnosu na vjerovnike koji su povukli osnovu za plaćanje prema čl. 79.a st. 4. ZSP-a. Dostavio je popis imovine te naveo kako prima minimalnu mirovinu.

 

U pogledu osnova za plaćanje i tražbina vjerovnika, sud je uvidom u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, koje je Financijska agencija dostavila 30.prosinca 2019., utvrdio kako je neprekinuta blokada potrošača trajala 2780 dana, a utvrdio je i to da potrošač ima evidentiranu neizvršenu osnovu za plaćanje ukupno s osnova nenaplaćene glavnice 2.460,00 kuna.

 

Osim toga, prema utvrđenju suda prvog stupnja, Financijska agencija je temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18.) prestala izvršavati osnove koje ukupno s osnova glavnice iznose 18.479,75 kuna, što znači preko iznosa od 20.000,00 kuna. Uz to, egzistira i utvrđenje da nema evidentiranih osnova koje je Financijska agencija prestala izvršavati sukladno zahtjevu ovrhovoditelja prema odluci nadležnog tijela ili s osnove povučene s izvršenja nakon slanja poziva potrošaču.

 

U logičnom slijedu, sud prvog stupnja zaključuje da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača te kako je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kn, da postoje uvjeti iz odredbe čl. 79.g st. 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača,

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog prvostupanjskog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju podataka iz Očevidnika utvrdio da su za otvaranje i zaključenje predmetnog jednostavnog postupka stečaja potrošača bile ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama ZSP-a, upravo u onom omjeru i u odnosu na vjerovnika za kojeg je to sud prvog stupnja pravilno zaključio, jer je na potpun i ispravan način, iz sadržaja Očevidnika utvrdio, s danom otvaranja ovog postupka postojanje evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, koje su neprekinuto trajala duže od tri godine (članak 79.a stavak 1. i 2. ZSP-a).

 

Naime, radi se o tome da je neprekinute blokade potrošača trajala 2780 dana i da je prema utvrđenju suda prvog stupnja Financijska agencija, temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala izvršavati osnove dakle preko iznosa od 20.000,00 kuna, što samim time žalbu potrošača, u pogledu tražbine VIP-a, čini neosnovanom.

 

Jednostavni postupak stečaja potrošača pokreće Financijska agencija podnošenjem prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača, a preduvjet za podnošenje takvog prijedloga je da se radi o tri godine blokade računa i iznosu duga do 20.000,00 kuna po osnovi glavnice.

 

Kod toga treba voditi računa o tri osnovne skupine vjerovnika, koje čine vjerovnici na čija potraživanja se primjenjuju odredbe o jednostavnom postupku stečaja, a to su oni koji u odnosu na potrošača imaju upisanu jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kuna s osnova glavnice u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača, vjerovnici čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja nisu evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje i to zato što ih je Financijska agencija brisala iz Očevidnika protekom roka prema posebnom zakonu i oni koji su povukli osnove za plaćanje iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, pod uvjetom da to predloži potrošač, sve pod uvjetom da se radi o tražbinama s osnove glavnice koja ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna.

 

Premda u predmetnom postupku sve ove skupine vjerovnika imaju isti tretman i njihove ukupne tražbine temeljem ne smiju prelaziti iznos od 20.000,00 kuna po osnovi glavnice, kada je iznos aktivnih osnova manji od 20.000,00 kuna po osnovi glavnice, ali zajedno s onim drugima prelazi iznos od 20.000,00 kuna, sud će osloboditi potrošača obaveza samo u odnosu na aktivne osnove.

 

Sud prvog stupnja pri donošenju odluke vodio je računa o tim zakonskim pretpostavkama.

 

Stoga, s motrišta ovog suda drugog stupnja, svi su žalbeni navodi neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 10. SZ-a i člankom 23. ZSP-a valjalo odbiti žalbu potrošača i potvrditi prvostupanjsko rješenje, na način kako je to odlučeno u izreci.

 

 

U Rijeci 12. veljače 2020.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Darko Lupi