Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev-x 75/2014-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

Broj: Rev-x 75/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz K., kojeg zastupa M. T., odvjetnica u S. B., protiv tuženika 1. L. B. i tuženika 2. S. B., oba iz K., koje zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u K., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gžx-147/2013-2 od 10. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-164/12-66 od 27.veljače 2013., u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja R. M., kao neosnovana.

 

O.

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-164/12-66 od 27. veljače 2013., odbijen je tužbeni zahtjev (toč. I. izreke) koji glasi:

 

„Tuženi L. B. i S. B. dužni su tužitelju predati u posjed 3 stubne bušilice, te opremu i alate za strojnu obradu koja se sastoji od steznih glava, noževa glodala, držača, pločica, ureznica i svrdala, u roku od 15 dana, a ove obveze se mogu osloboditi tako da solidarno isplate iznos od 385.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje tekućim na od dana podnošenja tužbe do isplate, a dužni su solidarno platiti i prouzročeni parnični trošak, a sve to u roku od u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gžx-147/2013-2 od 10. listopada 2013., odlučeno je:

 

„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-l64/12-66 od 27.veljače 2013.g. u odluci o glavnoj stvari pod točkom I. izreke.

 

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe na prvostupanjsku presudu.

 

Tuženici se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.“

 

Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i osporavanu presudu preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev te tuženike obveže na naknadu troškova postupka kao i troškova sastava revizije.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužitelja.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP), koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet ovoga spora je vlasnički zahtjev tužitelja prema tuženicima (nevlasnicima i posjednicima) za predaju pokretnih stvari (tokarski stroj A. P., 3 stubne bušilice te opremu i alate za strojnu obradu, koja se sastoji od steznih glava, noževa, glodala, držača, pločica, ureznica i svrdla) uz koji je tužitelj stavio ponudu prema kojoj se tuženici mogu osloboditi ove obveze na predaju stvari ukoliko solidarno isplate iznos od 385.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

U postupku koji je prethodio predmetnoj reviziji je utvrđeno da je tužitelj bio vlasnik spornih pokretnina koje su predane tuženicima na korištenje, temeljem rješenja od 18. lipnja 1996., tadašnje komisije za privremeno korištenje. Dio pokretnina (tokarski stroj) nalazio se kod drugotuženika, pa je pravomoćnom djelomičnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-849/03 od 25. studenog 2008., već naloženo njegovo vraćanje tužitelju/vlasniku, u smislu  odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, -dalje: ZV).

 

Nastavno, u ovoj parnici raspravljano je o pravu tužitelja na povrat ostalih pokretnih stvari koje su prema zapisniku komisije Grada K. za privremeno preuzimanje i korištenje imovine od 19. lipnja 1996. te rješenju od 18. lipnja 1996., predane prvotuženiku na korištenje. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da se ove pokretnine ne nalaze kod tuženika (a niti sam tužitelj zna gdje se stvari nalaze). Nadalje, na temelju provedenog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da su preostale sporne pokretnine korištenjem i uporabom prestale postojati kroz razdoblje posjeda tuženika.

 

Polazeći od ovih utvrđenja, oba nižestupanjska suda smatraju da tužitelju kao vlasniku potrošenih (nepostojećih) stvari  ne pripada pravo tražiti zaštitu vlasništva u smislu čl. 161. ZV s obzirom na to da nije dokazao pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 1. ZV, odnosno da se stvari nalaze u posjedu tuženika. Nadalje, drugostupanjski sud odbijanje vlasničkog zahtjeva povezuje i s odredbom čl. 169. ZV navodeći da „(…) kada stvari nisu u posjedu tuženika bilo iz razloga što su uporabom ili propašću prestale postojati ili zbog toga što ih nema ( a ne može se utvrditi gdje se nalaze), tužitelju se u smislu čl. 169 ZV, ne može pružiti vlasničko pravna zaštita nalaganjem tuženicima nemoguće činidbe, točnije, tuženicima se ne može naložiti da predaju u posjed stvari kojih nema.“

 

Zbog činjenice da sporne pokretne stvari nisu u posjedu tuženika jer su potrošene (zbog uporabe su prestale postojati), i po shvaćanju ovog revizijskog suda, tužitelju ne pripada pravo na zahtijevanu vlasničkopravnu zaštitu, kako je to pravilno obrazlaže drugostupanjski sud u pobijanoj presudi. Pravo vlasništva, naime, prestaje propašću stvari (čl. 169. st. 1. ZV), pa vlasnik kome je propašću stvari prestalo pravo vlasništva ne može uživati, odnosno ostvarivati zaštitu propisanu odredbom čl. 161. ZV u pogledu propale stvari.

 

Navodima revizije (u bitnom ponovljenim žalbenim navodima) tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost pobijane odluke u odnosu na zaključke suda o pravnoj prirodi ponude (facultas alternativa) prema kojoj se tuženici obveze na povrat spornih pokretnih stvari mogu osloboditi tako da solidarno isplate iznos od 385.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u odnosu na izostanak odštetnog zahtjeva.

 

Odredbom čl.  327. ZPP propisano je „(…) ako je tužitelj u tužbi zatražio od suda da naloži tuženiku ispunjenje neke činidbe, a istovremeno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu, sud će ako prihvati tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu“.

 

U konkretnom slučaju se radi o procesnoj facultas alternativi ili alternativnoj mogućnost (facultas alternativa) oslobađanja tuženika od obveze. Takva ponuda ili mogućnost  nije tužbeni zahtjev nego je građanskopravna ponuda tužitelja tuženiku. Tu ponudu nije moguće odvojiti od „primarnog“ (osnovnog zahtjeva), jer je ona nesamostalna (akcesorna). Iz sadržaja citirane odredbe proizlazi da će sud ponudu „izreći“ samo ako prihvati „primarni“ zahtjev. Stoga, o alternativnoj mogućnosti sud nikad ne može raspravljati niti meritorno odlučivati pa ni ulaziti u ocjenu visine novčanog iznosa koji tužitelj traži umjesto predaje spornih pokretnina u posjed. Zbog takve pravne prirode alternativne mogućnosti (facultas alternative), u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva, sud nije u mogućnosti u svojoj odluci odvojiti ponudu od takve odluke, niti joj može dati značenje (samostalnog) zahtjeva za naknadu štete.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u presudi (primjenom odredbe čl. 393. ZPP).

 

Zagreb, 12. veljače 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu