- 1 -              II Kž 62/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 62/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. F., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 14. siječnja 2020. broj Kov-1/20-7., o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. F., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 1. (ispravno bi bilo: stavka 4.) u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), ukinut je istražni zatvor protiv okrivljenika te je isti pušten na slobodu. Dalje su, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., okrivljeniku određene mjere opreza i to, iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08. - zabrana napuštanja boravišta na adresi u S., ...; iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. - obveze redovitog javljana Policijskoj postaji S., kojoj se dužan javljati dva puta mjesečno i to 1. i 3. ponedjeljak u mjesecu te mjera iz članka 98. stavka 2. točke 8. ZKP/08. privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom svih kategorija. Potom je odlučeno da navedene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti (pravilno bi bilo izvršnosti) presude, a na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08., sud će svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, po službenoj dužnosti ispitivati postoji li potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti, ako više nisu potrebne. Na temelju članka 98. stavak 1. ZKP/08., ukoliko se okrivljenik ne bude pridržavao navedenih mjera opreza, iste će se zamijeniti istražnim zatvorom. Na temelju članka 100. stavak 1. ZKP/08. navedene mjere opreza će izvršavati Policijska postaja S.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

 

Žalba je dostavljena na očitovanje okrivljeniku i njegovom branitelju sukladno presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Oravec protiv Hrvatske od 11. srpnja 2017. broj 51249/11.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalba prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i predlaže preocjenu činjenica u smjeru zaključka da je opasnost od ponavljanja djela takvog intenziteta da mjere opreza nisu dostatna garancija da okrivljenik neće ponovno upravljati motornim vozilom pod utjecajem lijeka Normabel i prouzročiti prometnu nesreću, već da je potrebno primijeniti istražni zatvor.

 

Pri tome se žalitelj poziva na iskaz svjedoka N. B., liječnika koji je okrivljeniku pružao hitnu medicinsku pomoć noć prije nesreće i upozorio okrivljenika da ne smije upravljati motornim vozilom, kao i na činjenicu da je dva tjedna prije inkriminiranog događaja okrivljenik skrivio prometnu nesreću za koju je prekršajno kažnjen. Dalje žalba ističe da je okrivljenik čitavo vrijeme pio lijek Normabel i vozio nakon što mu je 9. svibnja 2019. propisan taj lijek.

 

Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se pobijanim mjerama opreza može ostvariti svrha istražnog zatvora, odnosno onemogućiti okrivljenika da ponovi slično kazneno djelo. Tvrdnja žalbe da je okrivljenik od 9. do 17. svibnja 2019. konzumirao Normabel, nema uporište u spisu, a vezano za to je u nalazu i mišljenju Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu navedeno da nije moguće utvrditi kada je i koliko diazepama okrivljenik konzumirao, niti je li terapiju uzimao, u koje vrijeme i koju količinu. U odnosu na pitanje upornosti i bezobzirnosti u postupanju okrivljenika, napominje se da se okrivljenik tereti da je kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom, a motiv okrivljenika za konzumacijom lijeka je bilo suzbijanje boli da bi mogao obaviti prijevoznički posao za svog poslodavca, pa se kod takvog stanja stvari ne može govoriti o upornosti i bezobzirnosti u tako značajnom stupnju koja bi zahtijevala lišenje slobode okrivljenika.

 

Dakle, državni odvjetnik osporavanjem činjenica nije doveo u pitanje ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Prvostupanjskom sudu se napominje da su razmatranjem pobijanog rješenja uočeni propusti u primjeni zakona, no, kako je izostala žalba u tom pravcu, nije bilo moguće intervenirati u pobijano rješenje, a prvostupanjski sud će voditi računa o pravilnoj primjeni zakona prilikom eventualne ponovne provjere mjera opreza.

 

Naime, u prvom retku izreke je navedena pogrešna pravna osnova iz članka 127. stavka 1. ZKP/08. umjesto - članka 127. stavka 4. ZKP/08. Nadalje, prilikom određivanja mjere iz članka 98. stavka 2. točke. 8. ZKP/08. sud nije uzeo u obzir da članak 99. stavak 8. ZKP/08. propisuje da će u rješenju kojim se nalaže mjera opreza privremenim oduzimanjem dozvole za upravljanje motornim vozilom, nadležno tijelo navest će podatke o toj dozvoli. Osim toga, sud je, pored ostalog, odredio da navedene mjere mogu trajati najdulje do pravomoćnosti presude što je protivno odredbi članka 98. stavka 6. ZKP/08. koja propisuje da mjere opreza, koje su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ovoga ZKP/08., mogu trajati najdulje do izvršnosti presude. Nastavno, obrazlažući osnovanu sumnju u pobijanom rješenju se na više mjesta spominje da su određene okolnosti "utvrđene", pa zbog takvog nespretnog izričaja ispada kao da sud polazi od pretpostavke dokazanosti (umjesto relevantne vjerojatnosti) pojedinih činjenica navedenih u opisu optužnog akta pa će i na to prvostupanjski sud obratiti pozornost.

 

Zagreb, 12. veljače 2020.