- 1 -              II Kž 59/2020-4

Broj: II Kž 59/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja te Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. O. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 52. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 20. siječnja 2020. broj Kv I-Us-1/2020 (K-Us-8/2017), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog B. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. O. i drugih, pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. i stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženom B. O. produljena je primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja načelniku nadležne policijske postaje, Policijske uprave primorsko-goranke ili osobi koju on odredi, jednom mjesečno. Pod točkom II. izreke optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere ona zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. O. po branitelju, odvjetniku A. Š., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se mjera opreza ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima o neosnovanosti produljenja primjene izrečene mjere opreza, pravilno su u pobijanom rješenju utvrđene sve odlučne okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu te mjere. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio osnovanu sumnju kao temeljnu pretpostavku za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno podredno i za njegovu zamjenu mjerom opreza, iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a potom i sve okolnosti koje su od značaja za postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika. Nakon toga je pravilno zaključio da se ista svrha u konkretnoj situaciji može ostvariti daljnjom primjenom blažih mjera, odnosno mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. kao zamjene za mjeru istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. protiv optuženog B. O., dajući valjane razloge za tu odluku.

Postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika prvostupanjski sud s pravom nalazi u težini i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje se isti tereti. Naime, potvrđenom optužnicom optuženom B. O. se stavlja na teret počinjenje dva produljena kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti i jedno produljeno kazneno djelo primanja mita, za koja je isti osnovano sumnjiv da ih je činio kao carinski službenik Carinske ispostave L. R. u razdoblju od osam mjeseci. Iz brojnosti radnji za koje se ovaj optuženik tereti, povezanosti s raznim drugim počiniteljima, iz čega proizlazi njihovo unaprijed osmišljeno i organizirano postupanje, pravilno prvostupanjski sud zaključuje o viskom stupnju kriminalne volje optuženika, njegovoj upornosti i odlučnosti u činjenju kaznenih djela. Stoga postoje svi zakonski uvjeti da se optuženom B. O. odredi istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Također je valjan i zaključak prvostupanjskog suda da je za ostvarenje svrhe istražnog zatvora dovoljno primijeniti mjeru opreza obveze redovitog javljanja nadležnoj policijskoj postaji jednom mjesečno, imajući u vidu da je ta mjera na snazi preko dvije godine, a optuženik se iste pridržava i nije u međuvremenu počinio nova kaznena djela. Stoga je opravdano prvostupanjski sud optuženiku mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. produljio jer ista očito ostvaruje svoju svrhu.

Opetovani žalbeni navodi optuženika da ima staru majku na otoku P. o kojoj skrbi pa da mu je izvršavanje mjere opreza teret jer mora za to vrijeme majku zbrinuti, nisu osnovani budući da isti prema vlastitom kazivanju stanuje u R., a nije odlučna niti okolnost što je isti otac djeteta kojeg uzdržava.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. veljače 2020.