- 1 -              II Kž 61/2020-4

Broj: II Kž 61/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja te Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 10. siječnja 2020. broj Kv I-4/2020-6 (K-7/2018-608), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog I. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 2. točaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženiku je produljena primjena mjera opreza i to zabrane napuštanja prebivališta u P., ..., time da se ne smije udaljavati izvan granica Županije istarske, te mjera obveznog redovitog javljanja jedanput mjesečno u Policijsku postaju P.-P. i to prvog ponedjeljka u mjesecu, u vremenskom razdoblju od 8,00 do 20,00 sati. Nadalje, pod točkom II. izreke odlučeno je da će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, dok je točkom III. optuženik upozoren da u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera iste mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom. Točkom IV. izreke provođenje nadzora mjera opreza i dužnost izvještavanja Županijskog suda u Puli-Pola za slučaj nepridržavanja mjera, naloženo je Policijskoj postaji P.-P.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. Š. po braniteljici, odvjetnici M. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i mjere opreza ukinu, odnosno, da se ukine samo mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela stavljeno mu na teret, kao i to da postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani. Potom je s pravom zaključio da se ista svrha koja bi se postigla primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera prema optuženiku, i to mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1. i 3. ZKP/08., dajući valjane razloge za tu odluku.

Optuženik u žalbi osporava osnovanu sumnju tvrdeći da nije počinio kaznena djela za koja se tereti te da iz dokaza izvedenih na raspravi proizlazi sve manja vjerojatnost da je on počinitelj tih djela. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani, budući da je za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno postojanje osnovane sumnje da je neko djelo počinjeno, a koja u konkretnom slučaju postoji, i prvostupanjski je sud je to konstatirao u pobijanom rješenju. Postupanje u smislu žalbenih navoda značilo bi ulaženje u ocjenu dokaza, što nije zadatak ni prvostupanjskog niti drugostupanjskog suda prilikom odluke o istražnom zatvoru, odnosno njegove zamjene mjerama opreza, već raspravnog vijeća koje odlučuje o krivnji.

Također je pravilno prvostupanjski sud zaključio da u odnosu na optuženika postoji mogućnost da mu se odredi istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, optuženik je osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela (teške krađe) te je višekratno prekršajno osuđivan, između ostalog i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, a koji podaci ukazuju na kontinuitet u njegovom činjenju djela imovinskog karaktera i s elementima nasilja, a time i na opasnost od mogućeg daljnjeg činjenja istih ili istovrsnih djela.

Međutim, budući da su izrečene mjere opreza na snazi preko godinu i pol dana i da se, prema dostupnim podacima, optuženik istih pridržava te da se nije u međuvremenu pojavljivao kao počinitelj novih kaznenih djela, to je prvostupanjski sud opravdano te mjere produljio budući da iste ostvaruju svoju svrhu.

U odnosu na ponovljene žalbene navode optuženika da bi mjeru opreza zabrane napuštanja prebivališta i udaljavanja izvan granice Istarske županije trebalo ukinuti jer kod optuženike ne postoji opasnost od bijega, valja reći da u ZKP/08., nije propisano određivanje pojedinih mjera opreza u povezanosti s točno određenom osnovom za istražni zatvor, već je sud slobodan primijeniti onu mjeru za koju smatra da će se njom postići svrha.

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. veljače 2020.